Posjeta knjaza Danila Petrovića Parizu
1 min read
Knjaz Danilo
Na današnji dan, 14. februara 1857. godine knjaz Danilo je posjetio Pariz u namjeri da kod komisije velikih sila još jednom, nakon neuspjeha na Pariskom kongresu, otvori “crnogorsko pitanje”. Tom prilikom je posjetio i Napoleona III, od koga je očekivao pomoć.
Knjaz Danilo je u Parizu tek shvatio koliko je crnogorsko pitanje, a posebno priznavanje nezavisnosti Crne Gore u uslovima poslije zaključivanja mira u Parizu, postalo teško za evropsku diplomatiju. Pregovori vođeni u Parizu učvrstili su knjaza Danila u uvjerenju da se ne može izvojevati priznavanje Crne Gore diplomatskim putem. Bez obzira na to što praktično u francuskoj prijestonici nije dobio ništa opipljivo u svojoj diplomatskoj akciji, knjaz je došao do saznanja da dalje ne treba “čekati”. Knjaz se držao u Parizu veoma dostojanstveno.
Odbio je da francuskom vladaru bude predstavljen posredstvom turskog ambasadora. Zato ga je Napoleon III prilikom audijencije tretirao kao “privatnog otmenog gosta”. Vladar jednog naroda o čijim su se ratničkim odlikama širile legende izazivao je pažnju građana Pariza, pogotovo što se predstavio i kao ličnost sposobna da vodi prefinjene diplomatske pregovore o najsloženijim problemima evropskog Istoka. Crnogorsko pitanje postajalo sve više prvorazredan diplomatski spor. Njegovo se rješenje teško naziralo. Knjaz Danilo je to u punoj mjeri osjetio prilikom boravka u Parizu. Iako njegova misija nije okončana nikakvim značajnim rezultatom za Crnu Goru, knjaz je zadovoljan napustio francusku prijestonicu. Put za otadžbinu vodio ga je preko Beča. U prolazu kroz austrijsku teritoriju, svuda su mu ukazivane počasti kao vladaru. Ipak, po dolasku u Beč nije ga primio austrijski imperator.
Pretpostavlja se da su austrijske vlasti znale da će knjaz odbiti da kod Franja Josifa bude predstavljen od strane turskog ambasadora, pa takav prijem nije ni bio planiran. Krajem aprila knjaz je napustio austrijsku prijestonicu i početkom maja stigao u Zadar. Tu ga je dalmatinski namjesnik dočekao sa svim počastima. Po odlasku iz Zadra stigao je u Kotor, gdje su mu austrijske vlasti takođe priredile svečan doček. Na dočeku je bilo prisutno oko 500 Crnogoraca. Pošto po austrijskim propisima tolika masa naoružanih ljudi nije mogla biti propuštena u grad, umalo nije došlo do ozbiljnih nereda. Tek na intervenciju građanskih vlasti dozvoljeno je četrdesetorici Crnogoraca da mogu učestvovati neposredno na svečanosti dočeka. Odmah po dolasku na Cetinje sazvao je sjednicu Senata. Na njoj je podnio detaljan izvještaj o boravku u Francuskoj i preduzetim diplomatskim radnjama. Svi senatori su u potpunosti odobrili knjažev izvještaj.
Priredio: Miomir Đurišić, Mitropolija
Posjećivao je Zeko Mali mnoga mjesta po Crnoj Gori i Brdima. I svi su ga dobro zapamtili. Bjelopavlići, posebno.
U Kuče je poslao brata Mirka – e mi smo ga tek dobro zapamtili, a evo nas i obelisk, spomenik genocidu na nekadanjem Kučkom pazaru, svakodnevno dobrano podsjeća … Dokle, zaboga, kome su to toliko kriva tek rođena kučka djeca?
Kakvi god da smo i kakav god da je mentalitet nas Srba , ipak smo se mi borili protiv osvajača (okupatora) , a ostali su ćutali i služili Tursku ,Austriju, Mađarsku i Mlečane!
I tada i sada najveći neprijatelji crnogorske nezavisnosti nisu Srbi,jer je to njihova drzava,vec Pariz,Beč i Carigrad uz Italiju.Dobar tekst u svakom pogledu.