Posjeta hrvatskog ministra spoljnih poslova plaćena besramnim ćutanjem, ali samo sa crnogorske strane

Dok crnogorska vlast bezglavo juri ka Evropskoj uniji, ne osvrćući se na cijenu koju bi trebalo da plati, njeni strateški interesi, poput utvrđivanja državne granice sa Hrvatskom i posebno nepovoljnim razgraničenjem na moru, kao i istina o događajima iz prošlosti postaju sporedna pitanja. U tom slijepom pohodu ka Briselu, u kojem se čini da je jedini kriterijum poslušnost, žrtve zločina počinjenih nad našim narodom, poput mučenika iz splitskog logora „Lora“ koji vape za pravdom, postaju kolateralna šteta.

Hrvatski ministar spoljnih poslova Goran Radman Grlić odlučno tvrdi da logor „Lora“ nikada nije postojao. Besramno pojašnjava da je to „narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve“.

S druge strane – muk, a nije da nije bilo prilike pošto je u utorak boravio u Crnoj Gori. Hrvatski šef diplomatije se bez veće pompe, nakon što je posjetio sunarodnike iz Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore u Donjoj Lastvi (Tivat), zaputio prema Podgorici gdje je prisustvovao konferenciji pod nazivom „Evropska narodna partija kao pokretač proširenja Evropske unije na Zapadni Balkan“. Domaćin konferencije bila je Bošnjačka stranka, a pitanja proširenja Evropske unije i uloge Evropske narodne stranke u ovom procesu bila su centralna tema.

Dolazak Radman Grlića očigledno je plaćen ćutanjem, ali samo sa crnogorske strane, jer je gost domaćina više nego ponizio izjavama koje je u formi intervjua dao „Vijestima“ uoči posjete Crnoj Gori.

Crnogorske institucije su ćutale, mediji bliski opoziciji gledali na drugu stranu, a nevladine organizacije finansirane sa Zapada ne nalaze za shodno da ovaj monstruozni revizionizam osude.

Očigledno je da ni vlast ni opozicija ne žele da kvare odnose sa „evropskim partnerima“. Crna Gora slijedi evropski put kao bespogovoran cilj, a čini se da je izostao društveni dijalog kako bi se moglo čuti što se zaista dobija, a što gubi u procesu „evropskih integracija“. Crnogorski zvaničnici spremni su da prećute nedavnu prošlost, da žrtvuju istinu i zaborave na žrtve. Svedeni na ulogu statista u tuđoj režiji.

Sramno ćutanje o hrvatskom logoru smrti „Lora“ nije prvi, a sigurno neće biti ni posljednji primjer istorijskog revizionizma u ime „evropskih vrijednosti“. O kakvim se famoznim i od viška upotrebe izlizanim vrijednostima radi? Vrijednostima koje nas uče da zaboravimo ko smo, da prećutimo sopstvene žrtve, da pristanemo na tuđe laži? Previsoka je cijena gubitak istorijskog pamćenja zarad članstva u Evropskoj uniji. Teška kazna bi bila i nepravedno razgraničenje, a pristajanje na negaciju monstruoznih zločina neoprostivo.

Crna Gora pokorno ćuti, a evropska arbitrarna pravda dozvoljava da se srpske žrtve negiraju. Mučitelji se rehabilituju. Evropska unija možda nudi standarde, ekonomsku stabilnost i institucionalnu reformu, ali po koju cijenu? Ako je zahtjev da svojevoljno predamo Prevlaku, ako nam ne smeta besramna tabla u Morinju, ako su i žrtve povampirenog ustaštva izbrisane, kakva je to onda unija? Ako je ulaznica za tu evropsku idilu zaborav i poniženje, možda je vrijeme da se zapitamo – da li je EU zaista put kojim treba da se ide?

Hrvatski ministar spoljnih poslova Radman Grlić ispitao je volju crnogorske strane. Poniženje je ćutke prihvaćeno.