Poruka Srbima u otadžbini – o srpskom komunizmu i demokratizmu
1 min read
O poznavanju srpskog jugoslovenskog i nacionalnog pitanja Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića najbolje svjedoči njegova Poruka Srbima u otadžbini iz 1956. godine, kao opomena i putokaz na putu jugoslovenskih, demokratskih, evroatlanskih, vanpravoslavnih integracija.
„Prema izveštajima iz Jugoslavije, srpski narod može se ponovo naći pred strašnom tragedijom. Svi govore: neka padne Tito, pa ćemo onda lako! A niko nema plana šta će biti posle pada komunista. Hrvati imaju plan, inspirisan od pape i podržavan od Italije. Kod njih nema stranaka; oni ne znaju za demokratiju. Oni znaju i hoće jedno: okupirati Bosnu i Srem i – Srbe o vrbe, ili poklati ili isterati iz tih zemalja.
U momentu pada komunizma (ako Rusija ne interveniše) Hrvatima će se odmah dostaviti oružje i svi će biti naoružani, dok će Srbi biti goloruki kao i u prvom pokolju. I ustaše i oružje – sve čeka gotovo na granici Jugoslavije, u Španiji i u Argentini. Za 24 sata sva će Hrvatska biti pod oružjem i svi gaulajteri na svom mestu. Papa će opet blagosloviti pokolj Srba i ućutkati njemu naklonjene Anglosaksonce.
A šta Srbi partijaši misle? Oni misle, kao i 1918. godine, prvo raspisati izbore pa neka narod (jadni, tužni, goloruki srpski narod) iskaže svoju želju i volju? I ništa više. U toj jednoj misli sadržan je plan svih srpskih demokratskih i poludemokratskih i levičarskih i polulevičarskih partija, pa čak i nacionalnih, četničkih i patriotskih. Kakva fantazija i kakvo ludilo! Pitanje je, dakle, ne kako oboriti Tita nego šta će biti posle Titovog pada? Ko će srpski narod naoružavati da se brani od večnog i mnogo strašnijeg neprijatelja. I kakva će se vlast odmah ustanoviti u srpskim zemljama.“
Vladika Nikolaj (Velimirović)
(Izvor: www.ognjenvojvodic.info)
„U momentu pada komunizma (ako Rusija ne interveniše) Hrvatima će se odmah dostaviti oružje i svi će biti naoružani, dok će Srbi biti goloruki kao i u prvom pokolju.“
Ovo je kljucno! Na srecu i pored nase razjedinjenosti i nepostojanja strategije devedesetih Srbi u Hrvatskoj i Bosni su imali oruzje da se brane. Negdje je bilo uspjeha, negdje nije, ali ovog puta nijesu mogli da ih povezu zicom kroz usi i sve bace u jamu. Ovoga puta su nasa „braca“ dobili po nosu, ne onoliko koliko je trebalo, ali su dobili. Otuda ova vriska na Zapadu i propaganda o genocidu. Srbi nikad nece biti stvarno primljeni u ono sto danas nazivamo medjunarodnom zajednicom. Cak iako udju u EU. Jedino u sta se Srbi mogu uzdati je snaga oruzja u unutrasnja stabilnost i kohezija. Moderna, dobro organizovana i vodjena Armija i jaka privreda. Da bi to bilo moguce, treba narod da razvlasti i posalje na smetliste istorije sadasnju generaciju politicara. Bojim se da smo jos daleko od toga, sto ce potvrditi glatka pobjeda ovog bedskicmenjaka od Vucica. U svakom slucaju strpljenje i „keep your ammo dry!“
Sve je pogodio, Nikola, jadi nas znali!
Sve! Samo još nije znao kada, kojeg dana će Hrvati da ponovo nagrnu na Srbe!!!
Kako je on zapravo hteo da kaže da nam najveća opasnost preti od nas samih!
“ A šta Srbi partijaši misle? Oni misle kao 1918. godine …“
Tako kako smo mislili te kobne godine, tako smo i najgrđe stradali u satanskoj Kraljevini SHS!
Tako mislimo i danas …
Partijaši …
Najdalje od samorazumjevanja! Čak i od instiktivnog podrazumjevanja kako da kao narod preživimo!
Srbi!?
… I ovdje u Crnoj Gori, Srbi!
Neoliberalni komunisti, da čovjek ne povjeruje!
… Da našem endemskom ludilu kraja nema!!!
Ne znam u čemu se Vladika prevario, dogodilo se kako je predvidio, kao što se i očekivalo: u kontinuitetu `katoličkog` blagoslova pokolja pravoslavnih. Zaboravio si Zec da je Vatikan, a zatim Njemačka, prvi priznao secesiju Slovenije i Hrvatske iz SFRJ –
`i ućutkao Srbima naklonjene anglo-saksonce`. I to Hrvatske koja je prethodno ispisala iz Ustava Srbe kao konstutivni narod, a Srbi su imali takav status u RHrvatskoj upravo zbog genocida počinjenom nad Srbima u NDH. Srbi prije Drugog s, rata nisu bili manje brojni od Hrvata na području današnje Hrvatske.
Srbi su ovoga puta pružili otpor na području srpske Krajinne gdje su bili najbrojniji, i nisu se prepustili da ih goloruke bacaju u jame, ali su na drugom prostoru doživjeli pogrom pokolj,a 1995. Oluju – pokolj i progon, upravo uz podršku evroatlanske vojske i blagoslav pape.
Takođe za vrijeme odbrambenog rata Srba u Krajini od ponavljanja genocida papa je dolazio u Hrvatsku 1993. i beatifikovao – proglasop za blaženog ratnog zločinca Alojza Stepinca- ideologa jasenovačkog genocida u projektu holokausta.
(Istog dana je Njemačka objavila priznanje koje je međutim trebalo stupiti na snagu 15. siječnja 1992. Vatikan je priznao Hrvatsku 13. siječnja) hrvatska Vikipedija
I još nešto, u ovom kratkom tekstu meni je za oko zapelo sledeće: svi govore neka padne tito pa ćemo onda lako, a niko nema plan šta posle. I imati u vidu da je tekst iz 56.
Veeeeliki Nikolaj žički. Molio bi uredništvo ako je u mogućnosti, da daa neki tekst o Ljotiću, pošto sam neđe naišao na neke pohvalne RIJEČI vl. Nikolaja o njemu, a u globalu je velika nepoznanica za širu javnost.
U momentu pada komunizma (ako Rusija ne interveniše) Hrvatima će se odmah dostaviti oružje i svi će biti naoružani, dok će Srbi biti goloruki kao i u prvom pokolju. I ustaše i oružje – sve čeka gotovo na granici Jugoslavije, u Španiji i u Argentini. Za 24 sata sva će Hrvatska biti pod oružjem i svi gaulajteri na svom mestu. Papa će opet blagosloviti pokolj Srba i ućutkati njemu naklonjene Anglosaksonce.
Kako se prevario,ili mozda je bio u zabludi,ko zna,jedno ipak nije predvidio da smo ovakvi kakavi smo danas,i pored mudrosti i jednim dijelom prorocke vizije,mora biti doza pesismizma,mora da je i toga bilo,alli da cemo ovakvi biti nije mogao biti toliko izvan postojecih normi hriscanstva da se ovo predvidi.
Ne vjerujemo ni mi ali smo takvi,jos se time rugamo sebi,a bogme mnogi i dice,jos ako se zardi koja parica,sve se hoce da se zaboravi,ali se zaboraviti nece,pa iko se hoce!