Porodice stradalih u Murini poručile Markoviću: Ne mogu se žaliti žrtve, a slaviti NATO ubice

Ni osamnaest godina od NATO bombardovanja Murina ne blijedi sjećanja na nedužne žrtve. Ovogodišnja godišnjica je najtužnija zbog donošenja odluke o upasku Crne Gore u NATO.

Podsjećamo, od NATO bombi živote su izgubili djeca Miroslav Knežević (1985), Olivera Maksimović (1986), Julija Brudar (1989), te Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).

Mirko i Marko Knežević, otac i stric stradalog Miroslava, kazali su za „Dan“ da „ni osamnaest godina od podmuklog NATO bombardovanja Murina, ne blijedi sjećanje na nedužne žrtve.

„Ovdje su održavani i brojni drugi skupovi za neutralnost i protiv ulaska Crne Gore u NATO, ali ova godišnjica je najtužnija zbog ulaska Crne Gore u NATO. Ovu godišnjicu obilježavamo u vrijeme pristupanja Crne Gore zločinačkoj NATO alijansi. Na izdajničkom skupu na Cetinju, 28. aprila, 46 poslanika reklo je – „da“ u NATO. Tako se Crna Gora pridružila neprijateljskom NATO paktu koji je 1999.godine izvršio agresiju na SRJ i Crnu Goru, a čije posledice, po razmjerama razaranja, trajnoj radiološkoj kontaminaciji ’ zemljišta i broju stradalih imaju karakter genocida. NATO neće donijeti nikakvo dobro Crnoj Gori, jer gdje je NATO, tamo nema slobode, tamo su vojne baze, tamo je i opasnost od međunarodnog terorizma. NATO ubice moći će sada da nesmetano gaze po zemlji u kojoj počivaju oni koje su ubijali, a naši momci moraće da ratuju i ginu kao NATO vojnici za njihove interese. Saopštavanje imena naših žrtava na tom skupu doživljavamo kao njihovo drugo ubistvo, ništa manje bolno od ubistva od strane NATO-a. Poručujemo premijeru Markoviću da on ne žali žrtve bombardovanja, a pritom aplaudira ubicama“, poručili su Mirko i Marko Knežević.