Popisa (ne)će biti?

Piše: Batrić Babović 

Novembar je tako blizu a tako daleko. Popis stanovništva bio je radna obaveza 42. crnogorske Vlade, ali se nije održao. Zašto? Niko još ne daje validan ili bilo kakav odgovor na ovo (ne)jednostavno pitanje. Možda odgovor ne leži kod aktera političkog života u crnogorskom parlamentu. Ono što bi na demokratskom Zapadu bilo tehničko izvršavanja jedne operacije kojom se prebrojava stanje u državi, u Crnoj Gori je pitanje života i smrti. Nije jasno ko se pribojava broju Srba, Crnogoraca, Hrvata, Albanaca i Bošnjaka ali je jasno da dvogodišnje odlaganje budi sumnju u nečiju želju da ovo pitanje drži pod stanjem status quo. Važno je reći da su svi raniji popisi bili pod velom sumnji,i da tadašnja vodeća politička snaga oličena u Demokratskoj partiji socijalista jeste bila promotor popisnih ishoda i njihovog konačnog zbira. Danas, kad aktuelna većina funkcioniše sa 41 poslanikom (više puta pokazani varijabilnost i nepostojanost), ni uticaj DPS-a sa koalicionim partnerima, niti uticaji aktuelne parlamentarne većine ne mogu odrediti sudbinu budućeg popisa. Razlozi leže u porazu Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima i nepoštovanjem stavljenog potpisa da se izabere 44. Vlada na čijem čelu bi bio diplomata i erudita Miodrag Lekić. Sve je pokazalo lakomost postojećih vlasnika 43. crnogorske Vlade na čelu sa Dritanom Abazovićem.

Njegova politička stranka i Jokovićev SNP sa nekoliko procenata aktuelne podrške u biračkom tijelu kontrolišu više od 60 ili 70 % izvršne vlasti. Sve to funkcioniše sa Vladom koja je izgubila podršku u Parlamentu, ali podršku dobija od onih poslanika sa kojima je GP URA trebao da formira 44. Vladu. Malo je reći da je stanje neviđeno i šizofreno, ali koristi Abazoviću i saradnicima iz iz izvršne vlasti. Milo Đukanović je raspustio Parlament prema Zakonu o Predsjedniku koji je usvojila parlamentarna većina od 41. poslanika, a Ustavni Sud nije ocjenjivao ustavnost pod izgovorom pojedinačnog pravnog akta i sa podijeljenim glasovima ostalo se u pat poziciji. Premijer Abazović traži odlaganje parlamentarnih izbora pod izgovorom da parlament sam sebi treba da skrati mandat i da se poništi odluka koju je donio Milo Đukanović.

Na potezu je novoizabrani predsjednik Jakov Milatović. Tanak pravni poredak i nefunkcionalnost nivoa vlasti remete brojne stvari. Novi parlamentarni izbori donijeće nove koalicije i nešto jasnije odnose. Vjeruje se da će aktuelne političke snage na vlasti uz Pokret Evropa sad imati tropetinsku nadmoć u Skupštini.
Bilo kako bilo, sa odloženim ili neodloženim parlamentarnim izborima sudbina popisa i dalje ostaje neizvjesna. Neprebrojano stanje ostavlja nepravilnosti i nedoumice iz prošlih vremena da kolaju nestabilnim političkim prostorom i utiču na brojna određenja i tokove unutrašnjih i spoljašnjih političkih procesa.
Ovako ispada da je nepopisivanje stanja interes apsolutne većine političkih stranaka, tako da (ne) popisivanje postaje sudbinsko, a ne statističko pitanje za opstanak političkih elita na vlasti.
Od 42. do 44. Vlade lamentira zloduh statistike. Od duha istine bježe svi koji vole neistine.
A običan narod konstatuje da uprkos najavama popisa (ne)će biti, jer kolonija nema snagu za samostalno vođenje politike!