Ponori

Piše: Batrić Babović

Ponor je mjesto mog detinjstva. Smješten je između obližnjeg brda i seoskog groblja. Put koji vodi ka groblju ostavlja ga sa desne ili lijeve strane, u zavisnosti iz kog se pravca ide prema groblju. Iz ponorovog usjeka izbija bezimeni potok. Preko njega se prelazi uskim mostom. Kako tada tako i danas. Na to mjesto smo nosili zabranjena štiva i stripove raznih crtanih junaka. Tamo su ostali komandant Mark, Blaf, Zagor, Čiko, Flok, Mister No i Žalosna Sova. Malo stariji momci od nas tamo su nosili časopise „Odbrana“, „Narodni front i neke kojima se imena naglas ne izgovaraju. Groblje i kuća elitnog saveznog policajca su sa jedne, a kuća elitnog oficira JVUO sa druge strane ponora. Danas su obojica na istom groblju. Dok informacione tehnologije i vještačke inteligencije vladaju današnjim prostorom Ponor nevidno vlada mojim pretrpanim mikrokosmosom. Život je ponoru predat strip od bezbroj junaka. Grobnice pored Ponora još nisu porodile zaboravljena vremena kraljeve vojske i Titove policije. Okeani tajni čekaju ledolomce sa zakopanom istinom. Sve teče!

****

O ponoru bi najviše mogao da kaže 17 jul. Jedan iz 1917. i drugi iz 1946. godine. Istorija je ponor. Od ponora do ponora sve je crnja Crna Gora. Besudna zemlja neotkrivene Atlantide sa sentimentalnim povijestima iz jedne carevine i jedne kraljevine. Zemlja zove Mars….

****

Nikolaj Drugi Romanov je do 1913.godine u Rusiji izgradio 130 000 škola. Budžet za školstvo iznosio je tada 400 miliona rubalja. Stanovništvo se povećalo sa 125 na 175 miliona stanovnika a broj pismenih 1920.godine iznosio je 86 % stanovništva. Carevina je ubijena! Razlozi leže u tajnama putnika jednog okupacionog voza! Voza bez šina!

****

O tome koliko je posleratno oduzeto obradive visokokvalitetne zemlje, udovica M. nikad nije govorila. Iz sjećanja mi izlazi zvuk da na groblje i u Ponor ne treba ići. Ona je izgubila supruga, četiri djevera i dva rođena brata. Dva brata komunista(rođenog i od strica) ubio je komunista u crvenim čizmama na planini Č. prije skoro 80 godina. Podijeljeni posleratni pobjednici u borbi za prevlast uveli su još jednu podsvjesnu podjelu: na Kaine i Avelje unutar pobjedničke kolone. Suprug i djeveri su odstupili. Ona je danas jedina u grobnici na groblju blizu Ponora, a suprug i djeveri po kazivanjima dobro upućenih i blagonaklono porodično povezanih izvora na Zidanom Mostu. Sad mi je mnogo jasnija njena percepcija Ponora. I još više ona koju čini zavjetno ćutanje. Progovorilo je kamenje!

****

Ratne slike koje gledam na tv ekranima stalno me užasavaju. Civilizacije se pretapaju. Razaranja kultura i izopačenosti u kulturnim obrascima postaju noćna mora. Globalni melting pot guta globalno kolikvirane i skrhane državne sisteme. Komandant Mark i Mister No brane me od Ponora. Zajedno sa fragmentima „Ošišanog ježa“ i „Udbine zgrade“. Sve je to poraslo na istom mjestu u dva odvojena vremena. Ako odvojenosti u Crnoj Gori mogu postojati. Podvojenosti su sigurna duhovna kuća.

****

„I kad kralj s carem mine
Svjetlost iz našeg Ponora
Uputiće se u svete visine
Gdje živi Crna Gora“

Do novog Čika, Floka i Zagora malim Rubikonom bez pomora do „Onog“ Ponora sa sjećanjima djetinjstava bez ratova i vihora!

Lahor i mjesečina jači su od suše i oluje! Bog je jedini svjedok!