Politički „od-do“ opus Đukanovića: Od militantnog Srbina do gerilskog Crnogorca

Piše: Kosta Nenezić

Nijedna politička figura u istoriji nije bila toliko varijabilna i rastegljiva. Politički opus predsjednika republike je obilježen radikalnim odnosom od-do. Od mladog komuniste do vremešnog kapitaliste. Od Miloševićevog saradnika, do Klintonovog miljenika. Od militantnog Srbina do gerilskog Crnogorca. Od pokornog poštovaoca Srpske pravoslavne crkve i cjelivatelja mitropolitove ruke do progonitelja crkve, iako su u istoriji daleko poznatiji slučajevi u obrnutom smjeru, kada su se progonitelji crkve preobraćivali u hrišćansku vjeru i postajali sveci.
I konačno, od: „ovo je neka nova Crna Gora na koju će te se morati navići“, do: „sarađivaću sa novom vladom“.
Umjesto formiranja komitskih pokreta po nekom novom obrascu, a ne po onom iz 1918, nezadovoljni vojnici DPS-a bi trebalo nešto i da nauče od svog političkog vođe. A to je sposobnost prilagođavanja novim okolnostima, uslovima, ili uvjetima kako bi rekli pojedini istoričari lokalnih dometa. Kvalifikovati novu vlast kao četničku i retrogradnu, a istovremeno formirati pokret pod ne baš tako modernim nazivom je popriličan nonsens.

Iako je izjava o mogućem odlasku u šumu bila osnivački akt pokreta koji bi bio spreman da brani tekovine korumpirane vlasti, predsjednik je nekon posjete Berlinu, promijenio tok svog političkog kursa. Desilo se još jedno preobraženje. Naglo skretanje. Od poziva u gerilu, do poziva na saradnju sa ljudima koje je nazivao zloćudnim vukom u jagnjećoj koži i bitangom.
No, što bi Ilija Čvorović iz Balkanskog špijuna rekao: „Sve je suprotno od onoga što izgleda da jeste“. Iako je kultna rečenica plod paranoje jednog Informbirovca, treba je u današnjim okolnostima uzeti u obzir. Do sada smo bili naviknuti na osionog i neurotičnog Mila, treba se navići i na ovog „pacifikovanog“. Kako kažu: „jedna navika, 100 odvika“.
Njegovu buku više niko ne uzima za ozbiljno, a u odnosu na tišinu treba ipak, imati rezervu. Ranjivost ranjene zvijeri ne treba potcjenjivati. Njoj je u institku golo preživljavanje. Zato će ugristi čim osjeti priliku.
Ako buka pređe na novu vlast, a on u tišini bude tražio novog Đurovića i Džakovića, izvjestan je budvanski scenario.