Političke dileme u borbi za srpstvo u Crnoj Gori – kojim putem ići?
1 min read
Srbi u Crnoj Gori
Piše: Bogdan Živković
Kratak period od istorijske pobjede do formiranja vlade bio je izrazito turbulentan za cijelokupnu Crnu Goru. Ipak, ovih nekoliko mjeseci bili su dodatno izazovni i složeni za jednu nacionalnu zajednicu. Od 30. avgusta do danas, Srbi u Crnoj Gori prešli su put od razumljive euforije do razumljive frustracije. Pad DPS-a ogolio je mnoge stvari, ali i jednu koju nismo očekivali, i koja se ne tiče Đukanovićeve partije. Naime, ono što se ukazalo jasno već u prvim danima septembra, jeste nedostatak konsenzusa među Srbima iz Crne Gore oko jedne i jasne nacionalne politike. Frustrirani ovim nejasnoćama, nerijetko se zapadalo u lično. Za jedne, Knežević i Mandić su „sluge izdajnika“ Vučića, „željni fotelja“. Za druge, Krivokapić je birač i „spavač“ DPS-a, koji sprovodi Đukanovićevu politiku i rehabilituje njegove ljude, i zapošljava „zeta“. U skladu sa našim mentalitetom, koji u pojedincima traži i spasioce i đavole, bavili smo se ličnim motivima, odlikama, slabostima ili snagama. Ipak, turbulencije među srpskim političkim akterima ukazale su, prije svega, na političke dileme, koje nadilaze lično. Naime, jasno se ukazala nedefinisanost srpske politike u Crnoj Gori, koja ostaje neodređena između dva puta.
Koja su to dva puta koja se nude Srbima u crnogorskoj politici, dva puta između kojih mi sami još uvijek nismo izabrali? Jedan put je onaj kojim, mada ne potpuno niti radikalno (podsjetimo samo na postojanje PzP-a u toj organizaciji), korača Demokratski Front. Naime, iz politike ove organizacije, tj. Nove Srpske Demokratije i Demokratske Narodne Partije, jasno se vidi da je njihov put onaj posebnog fokusa na srpsku nacionalnu zajednicu kao svojevrsni corpus separatum unutar Crne Gore. To jest, politika DF-a za prioritet ima bavljenje pravima, položajem i ulogom Srba, kao nacionalne zajednice, u Crnoj Gori. Sa druge strane, premijer Krivokapić i krug oko njega nudi jedan drugačiji put. Kako se čini, oni Srbe ne vide kao zasebno tijelo u crnogorskom političkom životu, već kao integralni dio šire crnogorske nadnacionalne zajednice. U pitanju je zajednica sa kojom se moraju usklađivati politike, praviti (teški) kompromisi, i zajedno djelati. U suštini, DF vodi nacionalnu srpsku politiku, a premijer Krivokapić politiku u kojoj srpski nacionalni osjećaj nije, makar za sada, u potpunosti skrajnut, ali je, ipak, podređen pripadnosti Crnoj Gori, njenom političkom životu i višenacionalnom zajedništvu.
Oba politička puta koje smo naveli imaju svojih mana i prednosti, ograničenja, slijepih ulica, i snažnih opravdanja. Reći koja od te dvije strategije je ispravna nije nimalo lak zadatak. Zato ga i mi, Srbi iz Crne Gore, do danas nismo uspešno razriješili. Stoga, probaćemo da ukratko sumiramo motive, ograničenja i opravdanja navedena dva pravca.
Pođimo od DF-a i njihove klasične nacionalne politike. Naime, u pitanju je ideja o posebnoj političkoj borbi – isticanju nacionalnog kao ključnog, i svojevrsnog odvajanja Srba kao zasebne grupe u političkom životu. Najsnažnija prednost i očigledna svrsishodnost takve politike leži u činjenici da samo na ovaj način Srbi u Crnoj Gori mogu očuvati svoj nacionalni identitet i zaštititi svoja prava. S obzirom na interes i aspiracije različitih faktora, kako crnogorskih tako i Zapadnih, da se Srbi u Crnoj Gori asimiluju, oprez i nacionalna politika logična su ishodišta. Kada se na to doda i činjenica da je proces asimilacije Srba do sada bio i veoma nasilan i veoma uspješan, rastu razlozi za brigu i usvajanje tvrđe nacionalne politike.
Ipak, otvoren i radikalan antisrpski karakter za Crnu Goru presudnih političkih aktera, kako Zapadnih tako i regionalnih i domaćih, najveća je slaba tačka ove politike. Zapad je svojim uticajem premrežio ne samo Crnu Goru, već i, nažalost, Srbiju i cijeli region, time postajući dominantan faktor na Balkanu, regionu na kojem unipolarnost još uvijek stanuje. Nema sumnje da zapadni centri moći ulažu i ulagaće ogromne resurse da zatru svaku srpsku nacionalnu politiku i vezu Srba iz okruženja sa Republikom Srbijom. Uz to, Srbi u Crnoj Gori čine samo trećinu stanovništva, a ne mogu se nadati statusu sličnom onom naših sunarodnika u Bosni i Hercegovina. Stoga, Zapadu je još lakše da ostvari svoje namjere, imajući za saveznike regionalne države, dobar dio Crne Gore i, na ogromnu žalost, određene veoma moćne krugove u Beogradu.
Problemi klasične srpske nacionalne strategije u Crnoj Gori prirodno vode na pomisao da je možda potrebna nekakva drugačija politika, realpolitički ketman koji bi omogućio da srpski identitet preživi. Cilj takve politike bio bi da, kroz (nekad teške) kompromise, srpski narod u Crnoj Gori postane primjetan politički i akter i utiče na odlučujuće procese, makar u nekoj ograničenoj formi. U pitanju bi, žargonski rečeno, bilo spasavanje onoga što se spasiti može, nakon preko dvije decenije zelenaške političke dominacije. Izgleda da je upravo to politika kojom se vode srpski elementi u novoj vladi Crne Gore, predvođeni premijerom Krivokapićem. Takvu politiku racionalno i argumentovano možemo braniti navodeći, već pomenute, dominantne uticaje Zapada i potrebu da se sarađuje sa ostalima u Crnoj Gori. Uprkos tom suštinskom argumentu, koji opravdava ovakvu politiku vlade i premijera, mnogo je i argumenata koji govore o njenim manjkavostima, ograničenjima i slijepim ulicama.
Podsjetimo se slogana jedne nedavne inicijative, Mi znamo ko smo. Ketman i kompromisi su prihvatljivi jedino ako, zaista, znamo ko smo. Ako je Zdravko Krivokapić nacionalno Srbin, koji je iz političkih pobuda izjavio da je sto posto Crnogorac, pritom mudro ne definišući da li je mislio na pripadnost državi ili naciji, onda se ova formulacija može braniti. Ali, šta ako je u pitanju novi Aleksa Bečić? Čovjek koji je bio Srbin, sada je neizjašnjen, a vjerovatno je nacionalno Crnogorac. Naravno, ovo nije nikakvo vrijeđanje gospodina Bečića. Kao što je imao pravo da bude Srbin, ima pravo da bude neizjašnjen, ili da bude Crnogorac. Pitanje koje se ovdje postavlja jeste da li je odricanje od jakog i jasnog srpskog nacionalnog identiteta moguće kao ketman u Crnoj Gori, ili je to neumitan put ka mijenjanju identiteta i postajanju nacionalnim Crnogorcima.
Drugo, bitnije pitanje, koje sa srpskog stanovišta dovodi u pitanje orijentaciju vlade, jeste nejasnost toga gdje je mjera uspjeha u odbrani srpstva? Koji kompromisi su nam prihvatljivi, šta je realno ostvarivo, šta opravdava kolaboraciju sa antisrpskim elementima i koji je njen nivo prihvatljiv? Na ovakva pitanja je teško dati odgovor, iako nam je konsenzus izrazito potreban. Na primjer, djelovanje ministarke Bratić raduje i ohrabruje, ali teško se može „zapušiti nos“ na aktivnosti ministra Radulovića.
Šta nam u tako kompleksnoj situaciji ostaje, koja je politička strategija u borbi za srpstvo primjerena? Nemala su ograničenja i izazovi koje donose obije navedene politike. Sa jedne strane, uz nadu u uspjeh na popisu sledeće godine, ni u najboljem slučaju Srbi neće biti većinska Crna Gora, a tek će izostajati podrška Zapada. Sa druge strane, Srbi više nisu kulturno i politički getoizirana zajednica satjerana u ćošak, već imaju prostora da se bore za svoje interese. Imajući u vidu tu kontradikciju između rastuće snage i strukturalnih ograničenja, kao najbolji vid političke borbe Srba u Crnoj Gori nameće se sinergija dva gore navedena pristupa, onog nacionalnog DF-a, i onog integralističko crnogorskog, kog zastupa premijer. Politička realnost je toliko kompleksna da bez oba pristupa, koji bi bili međusobni korektivni faktor i podsticaj, ne mogu se ostvariti ključne političke pobjede za srpski narod u Crnoj Gori. Ko je odgovorniji za očiti nedostatak te sinergije, spoljnom posmatraču teško je da odredi. Ali, kao premijer, sada najveću odgovornost ima Zdravko Krivokapić, iako odgovornosti nikako nisu lišeni ni drugi, prije svega DF i Republika Srbija.
Iako je ovaj članak posvećen političkom aspektu borbe za srpstvo u Crnoj Gori, na kraju je važno pomenuti i jedan širi i značajniji aspekt te borbe, koji na politiku utiče. Naime, nevezano od političkih uspjeha ili neuspjeha, postoji obaveza da se van institucija, u javnosti, vodi kulturni rat za odbranu srpstva u Crnoj Gori. Manjkavosti avgustovske pobjede jasno su ukazale da osvojiti izbore, glasove, mjesta u parlamentu i vladi, koliko god bilo važno, nije dovoljno. Samo radom van institucija, sitnim kulturnim radom o kome nerijetko govori Milo Lompar, moguća je efikasna odbrana srpskog nacionalnog identiteta u Crnoj Gori. Polje te kulturne borbe je široko, ono se proteže od Crkve, preko različitih kulturnih i političkih inicijativa, medija, društvenih mreža. Samo vodeći tu borbu, samopožrtvovano i svakodnevno, mi ćemo zaista i znati ko smo. A samo znajući ko smo, i naši političari će bolje znati ko su, i kako da se za to što jesmo najbolje izbore.
Autor je istoričar, a trenutno doktorand na Univerzitetu Sapijenca u Rimu
Poštovani administratore,ovakvih tekstova nema na medijskom nebu C.Gore i bilo bi dobro da ga ne skidate iz prvih redova i sa naslovne strane vašeg Sajta…Ovo ne morate objavljivati,samo se nadam da ćete prihvatiti ovu iskrenu sugestiju…
Hvala
Upravo tako. Ovaj tekst se bavi sustinskim pitanjima identiteta ovoga naroda. I vredi vise od mozda svih prethodnih. U cemu je lezi njegova vrednost? Pa otvorio je kljucna pitanja Srpskog naroda u Crnoj Gori. Pitanje identiteta je glavno i kjucno pitanje i ono se ne moze sklanjati u stranu. Jer ako nema identiteta nece biti ni bolje ekonomije, vecih plata… i svega ostaloga sto vecina sludjenih gradjana ove zemlje sanja. U ovom tekstu se vrlo blagonakolono gleda na Zdravka Krivokapica i njegovu politiku „bolnih ustupaka“, radi nekakvog „boljeg sutra“. To je naravno put u propast i rasrbljavanje. Ali to u tekstu nije receno. Umesto da je Zdravko jasno i glasno rekao da je Srbin i da poziva sve pravoslavne ljude u Crnoj Gori da se slobodno izjasne i kazu kako se osecaju, Zdravko kaze kako je on turbo Crnogorac i kako Crna Gora nece postati Srpska drzava. Time je pokusao da ugusi srpsku ideju koja je na litijama pokazala dominantnu snagu u Crnoj Gori. Zato Zdravka Srbi ne vole. Jer je opstruisao i kocio Srpsku ideju.
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA STARA 800 GODINA I KAO TAKVA NAJSTARIJA,NEMAM GREH DA SE PIŠEM SRBINOM JER SVE DRUGO JE BILO KASNIJE! TAKO SE PIŠU I HERCEGOVCI,ŠUMADINCI PA TO JE TO! SVE JE OSTALO GEOGRAFSKI POJAM!
Konvertovanje Srba u crnogorce je cilj i aktuelnog premijera, tako nema bitnije razlike u politici Djukanovica i danasnjeg premijera.Zato braco Srbi svoga posla, vlade se mjenjaju, a narod ostaje.Sacuvajmo nase sveto Srpstvo.
Treba cekati jos malo, ali negovati Srpstvo. Ne bi Mitropolit I Gojko Perovic izabrali gospodina Krivokapica, da nisu bili sigurni u njega… Ne moze on da Srbuje sa premijerske funkcije, nit je opasan neki nacionalni Crnogorac, koji ide u SPC… Stalo se sa progonom Srba, vreme ce zaleciti rane. 1946 Srba je bilo 1-2% 1990 10-12-15% a sem Liberala, Pravoslavni zivalj je bio prosrpski kao da vlada Kralj Nikola, a ne naslednici KP. Nase vreme dolazi. Dovoljno je da stvorimo konfederaciju, ovoga danas ne bi bilo da je 1918 stvorena federal a drzava Srba iz Srbije I Crne Gore, mi smo udpeli iz dinastickog sukoba, da stvorimo ,, dve nacije,, delovanje ministarstva kulture I prosvete je najbitnije.
Izvanredan tekst…Čini mi se da je taj ,,treći put“ u stvari ono kako se većina u C.Gori osjećala do pre 20-tak godina,a to je ,,Crnogorac-Srbin“ ili ,,Srbin-Crnogorac“ i možda bi bilo pametno da se na popisu doda i ova opcija.Neki drugi put,,,integralno srpstvo“ i tome slično,bojim se,doveo bi do toga da Srbi u C.Gori budu obična nacionalna manjina,najveća,ali sa istim pravima kao i ona najmanja…
Izjašnjavajte se kao Srbi i glasajte za Srbe. Valjda vidite da „Mujo i Haso“ ne mogu voditi srpsku politiku.
KUDA ĆEMO – ULICOM MARKA MILJANOVA !
Ja ne vidim nikakva dva puta, možda se nekima Knežević i Mandić ne dopadaju kao pojava, vizuelno, intelektualno, fizički i treba izroditi nove vođe, ali mi osim puta integralnog srpstva drugog izbora nemamo.
Najbolji tekst koji procitah do sada (a bilo je dosta dobrih). Mislim da ste prvi koji je dao osvrt na obe struje koje su se pojavile, njihovo preplitanje i mimoilazenje. Zaista odlicno sazeto. Kljucna fraza je ova „mi znamo ko smo“. Znamo li zaista? Ili smo malo poceli da se gubimo? Ako bude popisa veliku ulogu ce imati Srbi koji su se zadnjih decenija pogubili , koji su bilo pod pritiskom ili iz licne koristi i pobude glasali dps i pro dps stranke, koji su ususkano izbjegavali glasanje i koji su se osmjelili i prisli sada pozivom Mitropolita Amfilohija. Oni treba da se dozovu pameti i da se sjete ko su . Naravno ima tu jos nejasnih stvari u samoj vladi i nastupu srpskih politicara i dosta zavisi i od njih. Sustina je da se mora naci zajednicki jezik i nekakva zajednicka strategija i to sto prije. Dosli smo do prve pobjede ali mi se cini da ce biti ovdje jos da se gusla.
Krivokapić je skuvana žaba, on je poslao jasnu poruku da se na popisu izjasnimo kao Crnogorci, i da se Srbi krenu putem ka punoj asimilaciji u Crnogorce kroz koju je i on prošao pod Titoistima. Njegovi stavovi su potpuno na tragu crnogorske samobitnosti koja je kreirana u vremenu Titoizma i kad su Srbi bili svedeni na manje od 10%. Krivokapić, kao i mnogi drugi intelektualci, sportisti i umjetnici u CG je prošao kroz fazu ketmenstva i nepovratno postao ono što je u ketmenstvo bio, ovo danas što gledamo više nije ketmenstvo već njegovo prirodno stanje. Mi uopšte nemamo ta dva izbora, već samo put integralnog srpstva koje zastupaju Knežević i Mandić, i kome se Krivokapić i krugovi oko njega toliko odupiru dokazujući crnogorsku samobitnost a onda se zaduže za 750 miliona evra zato što CG ne može sebi da zaradi da bi postojala i ljube skute po Briselu i zaklinju se u još veću vjernost NATO nego njihovi prethodnici.
Bravo! Krivokapic je put u asimilaciju. Cim je on rekao da je Crnogorac 200% nama Srbima je bilo jasno kakva je to izdajnicka politika. Umjesto da ohrabri Srbe da se na popisu izjasne kao Srbi, on govori da je Crnogorac. Sada jos govori kako je Podgoricka skupstina vredja Crnu Goru kao drzavu. Mala je ovo zemlja koliki je on izdajnik. Ali to je vec sada svima jasno. Ovi sto jos uvjek vjeruju da je Krivokapic Srbin, ti nisu vjerovali da je Hitler izgubio rat ni kad je Zukov usao u Berlin. To je takav neki soj ljudi. Krivokapic je za Srbstvo opasniji od Mila Djukanovica. On je samo instrument Zapada, koji sada na perfidniji nacin pokusava da unisti Srbstvo u Crnoj Gori. Neko je prije neki dan u komentarima najbolje rekao za Krivokapica da je on Trojanski konj. Ili kukavicije jaje podmetnuto Srbstvu. Sa druge strane DF nije bas idealan, ali oni bar vode integralisticku Srbsku politiku, koja sigurno nece dovesti do asimilacije Srbskog naroda.
Koga da ohrabri da se pise kao Srbin ? Ako neko ne zna što je onda nemoj da se popisuje. Ubrojimo ga u goveda
Ovaj tekst, odmah na startu, treba odbaciti iz razloga jer pogrešno percipira položaj Srba u Crnoj Gori. Kao prvo, Srba je i u Milovom Montenegru bilo jedna trećina, a sa onima koji su se izjasnili da im je srpski jezik maternji preko 44%. Na litijama i prošlim izborima pokazalo se da su ti procenti znatno veći. To realno znači da će sledeći popis pokazati puno drugačiju sliku od ove od koje ovaj autor polazi. Uostalom sva dreka dukljana oko biračkih spiskova i popisa najbolje tome svjedoči.
Kao drugo, Srbi u Crnoj Gori nemaju isključivo nacionalnu partiju, tipa Bošnjačke stranke ili HGI. DF je politički kompromis raznih nacionalnih i ideoloških samonominacija. Demokrate su ideološki profilisana stranka, a ne nacionalno utemeljena partija Srba u CG. Nova srpska demokratija odavno paktira sa onim snagama koje su Srbima usvajanjem aktuelnog ustava uskratile građanska i nacionalna prava uvažavajući njihove programske programe i ciljeve. Dakle, Srbi nemaju svog autentičnog predstavnika.
Treće, ne uzima se u obzir djelovanje srpskih kulturnih institucija, matice, udruženja književnika, koje su definitivno učinile puno na reafirmaciji srpskog sentimenta u Crnoj Gori.
Četvrto je uticaj i potezi koje će povlačiti Srbija i njene institucije na zaštiti Srba i njihovih interesa u Crnoj Gori.
Definitivno situacija će se razvijati ka tome da će Crna Gora sve više biti ono što je bila vjekovima unazad, država većinskog, srpskog naroda. Uostalom to je i Franjo Tuđman odavno predvidio i napisao, a naš doktorand iz Rima ne vidi.
Iz tvojih usta u Bozje usi, brate Srbine.
Pravim putem, … Kojim već idemo,… Kojim nas je vodio Đedo,… Sv. Petar Cetinjski,…
Odlican tekst i razumna analiza. Valja jos pricati o ovome.
Svako ima pravo da se oseca onako kako misli da je za njega najbolje, ali ne moze se danas biti jedno, sutra drugo a vec od ponedeljka opet u krug.Ono sto je bitno za vaskoliki srpski narod jeste da slusa ono sto mu preci porucuju, da se sloze, umnoze i oboze.Jer samo slozna braca mogu kucu da naprave.SPC je kroz istoriju jedini stozer srpskog naroda.Svuda gde je SPC prisutna ostao je prisutan srpski duh i Srbi nisu podlegli asimilaciji.Ne treba Srbi sad cepati CG.To niko ne zeli niti je kome potrebno.Ima vise Srba Crnogoraca u BG nego li u samoj CG.Sta to znaci?Ostanite braco tamo, imajte velike porodice sa cetvoro, petoro dece.Razvijajte biznis, bogatite drustvo, stvarajte ono sto je su slavni Nemanjici cinili.Sirite uticaj.Pre svega stitite jedni druge sto ekonomski sto fizicki.Evo primer Erdogana gde porucuje da Turci u Nemackoj imaju sto vise dece i da natalitetom ucine ono sto nisu mogli vojno.To je poruka za sve Srbe, radjajte se u sto vecem broju, ne talasajte, ne glumite ustanike.Nista dobro gradjanski rat nece doneti nikom.Vec mirno, uz ljubav Boziju sirite ime i glas Hrista, Svetog Save, Vasilija Ostroskog, Svetog Nikolaja Velimirovica.Mudrom politikom pobedite crveno zelene sotone i samo nebo moze biti granica.Srbija kao maticna drzava svakim danom samo jaca, i bice jos jaca u inat svim dusmanima.Cuvajte se braco Srbi i pamet uglavu, setite se poslovice Latina, zavadi pa vladaj.Neka je zivo nase Svetosavlje i nasa Srbija.
Bravo Brate Srbine! Slično razmišljamo! Bog te Blagoslovio za divne i pametne reči koje si napisao!
Kultura i prosvjeta, dve krucijalne stvari za negovanje identiteta srpskog naroda…Stvoriti prostor na medijima za upoznavanje i obogaćivanje kulturnom baštinom srpskog naroda u Crnoj Gori…Nema potreba za fabrikovanjem, samo pružiti uvid u pravu istoriju Crne Gore.
Srbi su ušli u slijepu ulicu nacionalno. Većina srba ne osjeća Crnu Goru kao svoju državu. I oni bi najradije da je nema. Sa takvom mentalnim sklopom treba da dobiju status nacionalne manjine i sva prava koju kao nacionalna manjina imaju. Njima je matična država Srbija. Zaludjuju se nekakvim popisom pa ko ce ko je glasao Dps Sd Sdp da se piše Srbinom? Niko. I još stranke nacionalnih manjina. Možda bude par procenata više srba i to je to. Da nije litija bilo nikad se ne bi moglo okupiti onoliko Crnogoraca 06. u Podgorici. To je revolt Crnogoraca na velikosrpskog barjacenje I taj revolt raste. Idealno za Dps bi bilo da Df u neko skorije vrijeme sruši vladu i da budu novi izbori. Tada bi najveći pad imao Df Dps bi manje pao nego da je situacija normalna i rasli bi Demokrate i Ura i to zasluženo.
Mislim da nije istina da većina Srba ne osećaju CG kao svoju državu. Nego ne doživljavaju bivšu vlast, njene simbole i njene antisrpske elemente kao svoje.
A puka ti je laž da žele njen nestanak, zašto bi se srbi odrekli samih sebe to bi pre rekao za one koji se lože na EU. Zašto bi bila zajednica sa tuđima bolja nego sa svojim rodom?
Sikter odavde ustaso!
Prava istorija je vrlo čudan pojam kod nas. A niko da sjedne za sto i počne da izučava istinu. Valjda jednoga dana i do toga dodje. Mada vrlo teško
Živkoviću, svako razdvajanje pojma srpski u odnosu na pojam crnogorski, upravo je direktan put u asimilaciju, i to zarad opstanka neke dosadašnje političke opcije bilo u Srbiji bilo u Crnoj Gori. Ovo je sramota.
Čitajte Gorski Vijenac. Njegoš će vratiti Crnu Goru sebu, ne niko od vas.
Druga je stvar što neko misli da to može bolje od njega da uradi…
Njegoš se vraća u školstvo i javni diskurs. Tako se brani srpstvo. To je ključni doprinos Krivokapićev, a vi pljuvajte. To je otpor asimilaciji. To je srpska asimilacija zbunjenih.
Glasače skupljajte na drugi način, a ne bježanjem od svega što nosi pridjev „crnogorski“, dragi naši „veliki“ Srbi.
Koliki članak, a potpuno jalov.
Srbi u Crnoj Gori nisu ,,Nacionalna Manjina,,
Srbi u Crnoj Gori su Drzavotvorni Narod
Srbi u Crnoj Gori imaju svoju maticnu drzaqvu a to je Crna Gora