Podgorica kao Vukovar

Narod Crne Gore je većinom svjestan da je ćiriličnog pisma sve manje, a ponos nam je „Gorski vijenac“ i sva epika napisana ćirilicom.

Čitajući, možda i ne obraćamo pažnju na to da li je knjiga, novina ili dokument odštampan na ćirilici ili latinici, pritom i ne misleći na razloge zbog kojih se izdavač opredjelio za jedno ili drugo pismo i kakav širi značaj ta odluka ima.

„Animozitet prema ćirilici nametnuo se i u školskim klupama „, riječi su nastavnice Osnovne škole „Maksim Gorki“ iz Podgorice.

„Rečeno nam je na prvoj sjednici da imena učenika, kao i predmeti u dnevniku moraju biti upisana samo latiničnim pismom. Ukoliko neko prekrši pravilo, biće novčano kažnjen„, dodaje nastavnica čiji identitet nećemo otkrivati iz svima znanih razloga.

Takav slučaj vlada i u Osnovnoj školi „Radojica Perović“, koja se nalazi takođe u Podgorici. Ne vjerujemo da ima izuzetaka, ali nije svako spreman da plati kaznu zarad očuvanja tradicije, dostojanstva i istorije našeg naroda.

Nametnuto, oteto, zaboravljeno, pokradeno duhovno bogatstvo naroda…