Pobjeda “otkriva“: SAD godinama plaćaju partije, NVO i medije za kreiranje „poželjne“ politike
1 min read
Pajović, Đukanović, Vujanović
Zvanična Moskva navodno je pripremila novu strategiju za jačanje uticaja na političku scenu u Srbiji, Bosni i Hercegovini (prvenstveno u entitetu Republika Srpska), Makedoniji i Crnoj Gori, piše provladina Pobjeda.
Prema informacijama tog dnevnog lista, čiji je urednik Draško Đuranović, Rusija će smanjiti javno djelovanje preko ambasada ili kroz oglašavanja državnih portparola, ali će navodno snažno finansijski pomoći djelovanje „prijateljskih“ partija, anti-NATO pokreta i medijskih grupacija u državama Zapadnog Balkana.
Prema navodima Pobjede, u tu svrhu je već izdvojeno više desetina miliona evra koji će biti upotrebljeni za podršku ,,prijateljima politike Moskve“.
Kako se navodi, ruska strategija uticaja izgleda kao novost, ali mehanizam djelovanja nije baš novina.
Pobjeda potom poentira i nenamjerno otkriva: „Godinama unazad takve akcije sprovode i Vašington i neke ključne zemlje Evropske unije prema političkim akterima na Balkanu, ali i u širem regionu. Kroz razne grantove, ciljane projektne zadatke, finansirale su se stranke, pojedine nevladine organizacije i mediji“.
„Formalno, sve je bilo u cilju demokratizacije države i društva. Neformalno, ali vrlo stvarno: kroz razne projekte promovisala se i „poželjna politika“ države koje su ih finansirale. U doba Miloševićeve vladavine, ta je pomoć ,,demokratskim snagama“ obično išla preko inostranih računa, a novac u zemlju unošen u kešu. Koliko novca je zaista završilo u partijama i medijima, a koliko u ovdašnjim privatnim džepovima vjerovatno o tome ni zapadnjaci nemaju evidenciju“, navodi Pobjeda.
Siguran sam da se sjećaš kultnog filma od braće Koen – Burn afer reading, 2008. (na naški – Spaliti nakon čitanja), i one čuvene zavrzlame niokočega, kad stvar na komičan način raspne se između amera i rusa, uz ubistva i paranoju, sve me podsjeća na našu crnu stvarnost, na prije svega, objektivnost Pobjede i dugačke prste Vašingtona, američku trojku kao i NVO sektor (ne, ne NLO), koji je dužan tako providno i nasilno montirati izbore, u kojima se vladajućoj koaliciji uvijek, gle čuda, namakne taman onoliko procenata koliko im treba da stvar ne bi škripila, ako me razumiješ, i pored činjenice da sve izgleda naučno-fantastično, zar ne.
Da, Goci (No.1 pjesnik sa pendrekom) me neodoljivo podsjeća na Harry Pfarrer-a, dok mi je Bečić taman nešto poput Chad Feldheimer-a, Jasavić je pak, nije li, preslikana Linda Litzke, dok je Krivokapić blizu da bude Osbourne Cox, a Pajki, nema šta, kad se dublje zaviri u Frojdovu najmlađu nauku, zaista naginje liku Ted Trefftona.
Pa, ipak, dobri moj, jučedan sam ti se u parku žalio da mi Petrušin i pored navedenih podataka ništa ne vjeruje; ne ulazi mu u onu matoru glavurdu da je Vašington, ništa manje, kreator vlade „narodnog povjerenja“, i da sila od amera, ima nekog interesa od ove zabitojebine… Ne, ne pomaže ako me čuješ. džaba mu govorim o bazama koje će nam prekriti mediteran koji će toga radi postati meta super nuklearnim modelima, kao i sjever i oni vrhovi iz čijih će tunela lansirati se nevidljivi avioni; ne zna ti taj ništa o inteligentnom, razarajućem oružju koje će nam zatrovati ekologiju (divlje maline i kupine, i pečurke od kojih sjevernjaci katkad ubiju koji ćoravi dinar), ne pomaže ni to što mu govorim kakvu nam hranu spremaju za blisku budućnost, kad će sve njivice biti popisane, a oni koji budu uzgajali paradajz i krastavac, i koji budu sadili krompijer, da će ti završiti u aps, i to na više godina robije. Dao sam mu primjer kako su hrvati prošli ulaskom u EU, mada, ni to kod njega ništa nije probudilo, još u mladosti duboko razočaran u ruse (mada brčiće i dalje nije obrijao!) privolio se amerima, i po vas grdni dan bleji u Pobjedu, zato je onako rileks, smiruje ga njihova pozitivna percepcija stvari. – Nevjerovatno da u dvadeset i prvom vijeku „novina“ kakve su Pobjeda mogu da postoje! Naravno, provincija uvijek zahtijeva nešto kao što je Pobjeda…
Da će doći i ovaj dan, kad će Vašington vidjeti u Pobjedi produženu ruku… – ne!, ovu rečenicu, naprosto, nije moguće završiti. Previše naučne-fantastike zna da probudi paranoju: svakomalo oko sebe se u parku ispod stabala okrećem u frci da me uhodi kakav satelit, dron ili pokemon; živimo u napetoj stvarnosti jer smo odjednom, postali krajnje zanimljivi prvim svjetskim silama, i čini mi se (ako pretjerujem imaj razumijevanja, u zadnje mi se vrijeme svašta pričinjava, a kako i ne bi, jadan ne bio), da po zanimljivosti nimalo ne zaostajemo za Sjevernom Korejom. Bože moj, da će u katunu mog pretka osvanuti baza u obliku neprobojne staklene polulopte, sa prijemnicima i ušatim satelitima koji love kosmičku energiju, dok u podzemlju prave nevidljive i pametne rakete, pa zar je i to moguće. Priznajem, dosađivao sam ti govoreći kako će, neminovno, budućnost doći u znaku zla! Eksperti za agro saznanje, ima da uskoro po pustijim gorama šetaju agente za rat koji su prvi ljudi NATO-a, objašnjavajući im gdje mogu posaditi leteći brod i gdje zemlja podržava nevidljivi oklop, možda baš negdje u katuna na Pometeniku, osvane spektakularni teatar vojnog arsenala, koji do sad nismo imali prilike ni u filmu vidjeti. I pored toga, crnog humora nam ne faljiva, i braća Koen ni ne naslućuju o kakvom se ovdje rudniku zajeba radi, i ko je američka trojka i od čega je sklepana njihova politika patriotizma. Tako će biti: negdje na Sinjajevini, ima Krivokapić sa rukom na prsima da pjeva himnu, i da potom klekne i kleke posađuje pored vrtača koje su iskopane raketama što lutaju i nalaze metu nakon hiljade i hiljade kilometara… Pobjeda će u tim danima nevidljivog rata biti na ravnoj nozi sa Washington post-om. Čini mi se da je Bodrijar već rekao kako se Amerika svojom karikaturom sveti Evropskoj i drugim kulturama! Kad je spala na te grane da ima dil sa novocrnogorcima, onda ti je valjda sve jasno; ta „moć“ je simulacija, a s njom se vrlo teško izlazi na kraj. Zato se svom snagom uprlo da konačno uljegnemo u NATO, valja ovo malo još netaknute grude pretvoriti u deponiju istrošenog oružja. Ali, baš u toj deponiji, sličnoj onoj iz Terminatora, novocrnogorac tripuje potonji izraz modrenog života, i samo da nas sami Bog spasi od scenarija koji se događa u Parizu, Briselu i Instanbulu. Međutim, šta ako aktuelnost sama po sebi zahtijeva žrtvu? Nekad smo se borili srpom i toljagom, sa šakom sira prokrivenog u vuneni opanak, već sjutra koje je bez danas, ima da se snabdijemo najtvižnom, neprobojnim pancirom i skafanderom, i sa mogućnošću teleportovanja, svi ćemo odreda biti regrutovani u ovdašnje specijalce što adrelina radi skaču sa babinog zuba, prema pegišu što ih slavi kao prvoborce u borbu protiv baćuške, koji su, kako vele ovdašnji kafandžijski stručnjaci, uveliko zagazili u „našu“ politiku i suverenost koju je baš ona takva znala izboriti!
(Prije nego dođe zla ura, i pohapse nam ono malo njivica i malenih staklenika, šiljem ti ova dva kila krumpijera da ti se nađe prije nego nam uvezu hemijsku hranu napucanu aditivima, od kojih raste cukar i dobija se prekonoć na stotine kila viška. Mašala!)
Pozdrav: SLOBODA ILI NIŠTA
Protiv Miloševića je tada bio i Milo Đukanović što znači da je i on uzeo dosta od tog keša iz inostranstva i dalje uzima…
NATO i Amerikanci su uspjeli ideološki ujediniti tzv. „Prvu“ i „Drugu“ familiju, a čak i oni koji su protiv NATO (veći dio DF, SNP) su „slijepo“ za EU koja se raspada sama od sebe, što pokazuje da u čitavom CG parlamentu (nažalost i van njega!) nema ni jedne euroskeptične stranke, a da to nisu šovinisti, vjerski ekstremisti, kleptokrati i ksenofobi raznih „boja“!
Znači istina je ono što je tvrdio DF- da imaju nalogodavce u Ambasadi. Pa ne može nam biti slobode pod ovom vladom kad su i oni nečiji poslušnici.
Pojeda ima novo ime i imidž.. ime je Čepurci a svi znamo da je skupo umrijet
Draško Đuranović, opskurni apologeta režima! FUJ!
Ha ha ha samo jos da ima ko da cita pobjedu pa da vam i povjeruje.