Pjesnička riječ izrasla ispod vrela vjere i vrela jezika

Kostina pjesnička riječ izrasla je ispod najsvjetijeg vrela, vrela vjere i vrela jezika, i uspjela da otvori svojevrsni imaginarni pjesnički vidik u čijem središtu bivstvuje, kazala je Milica Kralj.

U organizaciji Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, u Knjižari Matice srpske sinoć je predstavljen bogat pjesnički opus Koste Radovića, jednog od najznačajnijih i najintrigantnijih stvaralaca na sveukupnom prostoru srpskog jezika. Prisutnima su obratili Milutin Mićović, Milica Kralj i Kosta Radović.

Pjesnik Milutin Mićović kazao je da od Koste Radovića nema pouzdanijeg svjedoka stradanja Pivskog manastira.

„Kosta je oslonjen na Pivu, on ju je uzdigao je do univerzalnosti. Manastir Piva bio je centar srpske duhovnosti nekoliko vjekova. Sa potapanjem Pive ostala je mrtva voda. Umrlo je 6 rijeka, čobanske staze,  prekriveni su stari grobovi, nestali su razgovori monaha“, rekao je Mićović.

Pjesnikinja Milica Kralj, koja je bila i moderator večeri, kazala je da je pjesma Koste Radovića, poput zapisa srednjevjekovnih  monaha, dijaka, ljetopisaca, i isposnika, proizašla iz arhetipskog naslijeđa, „iz one sveglasne dubine jezika i svjetlosne značenjske visine“.

„Pjesma Koste Radovića opasala je najtrajnijim i najsveobuhvatnijim jezičkim nitima zavičaj. Označila je i usmjerila put pjesnika, obilježila i obogatila srpsko pjesništvo našeg doba, utemeljila lirski putokaz prema bivšim vremenima i uspostavila molitveni luk povezujući sadašnjost i budućnost“, rekla je Milica Kralj.

Ona je istakla da je Radović u svojim knjigama ispisao dramu našeg doba, apokaliptičku dramu sveopšteg potopa, koji je i započeo potapanjem Pivskog manastira.

„Piva je središnja žiža Kostinog djela. Njena pojava je dvostruka: s jedne strane ona predstavlja trajnost – trajnost stoljeća, trajnost vjere i naslijeđa bogatih slojeva tradicije i duhovnosti. S druge strane pivski zavičaj otvara i drugu mračniju stranu – sav strah koji nanosi talog novih vremena, koja pred sobom ruše i uništavaju znani svijet“, rekla je Milica Kralj.

Radović je, smatra Kralj, pisanim okvirom o zavičaju uspio da sačuva svaki, pa i ponajmanji trag tog osobitog geografskog prostora, njegovo pretakanje iz živog u neživo, njegovu mračnu metamorfozu.

„Kostina pjesnička riječ izrasla je ispod najsvjetijeg vrela, vrela vjere i vrela jezika, i uspjela da otvori svojevrsni imaginarni pjesnički vidik u čijem središtu bivstvuje.“

Pjesnik Kosta Radović kazao je da je put pjesnika put kroz tjesnac – unutrašnje ispitivanje sopstva, naglasivši da je najbolji primjer tog unutrašnjeg ispitavanja Njegoš i Luča mikrokozma.

„U duši svakog pisca je osnovno pitanje da li je to što piše dobilo smisao. Pisac traži odgovor na pitanje šta je smisao života. Međutim, on ne može ići širokim poljem, već uskim putem – tjesnacom, kako bi otkrio istinu. Da bi otkrio zemaljsku i metafizičku istinu, pisac mora na tom putu ispitivati sebe, i kroz sebe cijelu vasionu. Najbolji primjer toga je Njegoš i Luča Mikrokozma“, zaključio je Radović.