Pjesma knjazu Nikoli (1901) – Dok je Sekula Drljević Srbin bio
1 min read
kralj Nikola
Izabrani radovi Sekule Drljevića (1):
U svojoj mladosti, dok se Sekula Drljević nije prodao za ustaške pare, dok je ocu i majci i đedovima vjeran bio, on je Srbin bio.
U to vrijeme, on je 1901 napisao pjesmu knjazu Nikoli, koja odiše Srpstvom. Tu pjesmu IN4S donosi u cijelosti.
– –
Sekula Drljević:
NJEGOVOM KRALJEVSKOM VISOČANSTVU
GOSPODARU CRNE GORE
NIKOLI I. PETROVIĆU NJEGOŠU
Blago junaku, koj’ ide prvi
U boj krvavi i u boj crni,
Koji za narod ne žali krvi,
Te svog dušmana junački mrvi!
Ti si taj junak — Srbine dični,
I preci tvoji tome su vični.
Ti si našljednik vladike Rada,
Sa tobom pjeva njegova vila. —
Od tebe dušman srbinski strada,
Ti si našljednik kneza Danila.
Uz zveku sablje kneza Danila,
Vladike Rada pjeva ti vila.
C’jeloga v’jeka bojak si bio,
Pobjedni v’jenac mnogi si svio.
Ti si pobjednik careva Laza,
Osloboditelj Nikšića grada;
Na bojnom polju, gdje god si bio
Dušmana uv’jek hrabro savlada.
Na Vučjem Dolu, o, Azijata
Kad se zgrnuše golema jata;
U boj krvavi knjaže uleti,
Hrabro si za rod htio umr’jeti.
Al’ te sačuva bijela vila,
I oštra sablja kneza Danila.
Baš u tome boju bijela vila,
Okolo sablje kneza Danila,
Oplete, knjaže, dični ti splet.
Tvojim junaštvom i tvojom vilom,
Diči se danas srbinski sv’jet!
I danas čuješ, kako ti zveči
Viteška sablja kneza Danila;
I danas čuješ kako uz zveku
Slavu ti pjeva bijela vila.
Oh slavi vilo našeg ljubimca,
Svoga pjesnika — svoga jedinca.
Pjesmu nam pjevaš kad rata nema,
Pjesma nam tvoja srca zagr’jeva;
Pa za to gdje god Srbina ima,
I skupa cio srbinski rod,
Nek’ Boga moli za srpskog sina;
Ta on nam sreće upravlja brod.
Tvoga naroda hrabrog, paćenog
Kroza te st’jene vječno gonjenog;
Slava se sada do neba diže,
Ti ga Nikola dotle podiže;
I preci tvoji tome su vični,
Slava ti, slava, Srbine dični!
————
Pa evo nakon četrdeset ljeta,
Krvave borbe za narod svoj,
Sa sviju strana srpskoga sv’jeta
Pjeva se tvojoj slavi vječitoj.
Sa sviju strana — veseli glasi
Kraljevska kruna čelo mu krasi.
Al’ šta je kruna kraljevskog sjaja
Za takvog Srba — za takvog Zmaja?
Srpstvo ti daje vijenac trajni,
Vila ga splela od zv’jezda sjajni’!
Taj se vijenac „priznanje” zove;
Srpstvo će njime da te okiti;
Ti si početak epohe nove,
Ti ćeš nam dika i dalje biti.
I preci tvoji tome su vični,
Slava ti, slava, Srbine dični!
(„BOSANSKA VILA“, Sarajevo, god. XVI/1901, br. 11. i 12, 15. i 30. juna 1901, str. 196)
I Milo je nekad u dzemperu bio veliki Srbin
Svi konvertiti a ima ih na Balkanu raznije, su prije svega ljige. A ljiga moralnije načela nema pa mu je lako da ode sa ponašnjem u ekstrem.
Svi Crnogorci su Srbi
ali svi Srbi nisu Crnogorci (nazalost dr Rakovica i ostakih)
Druže pusti taj plemenski, regionalni rasizam. Svi smo Srbi isti, ma iz kog kraja Srpstva da smo. Niko nije i ne sme biti bolji i veći Srbin samo zato što je iz određenog kraja.
Te regionalno-zavičajne podele su nam došle glave.
Kao pjesnik nula, kao čovjek nula, kao intelektualac nula, u vječitom pokušaju da bude neko drugi. Gade
ga se oni od kojih je potekao, gade ga se oni kojima trči u zagrljaj. Jedino kao dupeuvlakač, izdajnik i krvolok briljirao. Nakotilo se njegovih „duhovnih“ čeda za ovih sto godina u temeljnom trudu da zatuku sve srpsko i pravoslavno u sebi i dokažu da je jedan narod, čijih državljana čak i danas sa svim vjerama, nacijama i pridošlicama ima jedva više od pola miliona, nastao potpuno nezavisno od bilo kog drugog naroda i jednog jutra samo osvanuo na ovom prostoru sa sopstvenom vjerom i nacijom.