Peta nedelja Velikog posta – Sveta Marija Egipćanka

Primjer pokajanja Svete Marije Egipćanke je tako poučan da Sveta crkva želi da ga posebno utisne u naše srce, zbog toga joj se posvećuje današnja nedelja. Životopis ove divne svetiteljke napisao je Sveti Sofronije, patrijarh jerusalimski.

Neki jeromonah, starac Zosima, udalji se jednom u Časni post u Zajordansku pustinju za dvadeset dana hoda. Najednom, on ugleda jedno ljudsko biće, suha naga tijela, i kose bijele kao snijeg, koje nagne begati od pogleda Zosimovog. Starac je dugo trčao, dok ono biće ne prileže u jednom potoku i ne viknu: Avvo Zosime, prosti mi radi Gospoda, ne mogu ti se obratiti, jer sam žena naga! Tada joj Zosim dobaci svoju gornju haljinu, ona se ogrnu i javi mu se.

Ustrašen beše starac čuvši svoje ime iz usta te žene nepoznate. Posle dugog navaljivanja njegovog, žena mu ispriča svoje žitije. Ona beše rođena u Misiru i od dvanaeste svoje godine poče živeti razvratno u Aleksandriji, i provede u razvratu punih 17 godina. Gonjena bludnim ognjem tjelesnim, ona sjede jednoga dana na lađu koja plovljaše ka Jerusalimu. Prispjev u Sveti grad htjede i ona ući u crkvu da se pokloni Časnom krstu, ali je neka nevidljiva sila zadržavaše i ne davaše joj ući. U velikom strahu pogleda ona u ikonu Presvete Bogorodice u pritvoru i moljaše se Njoj, da joj dopusti ući i cjelivati Časni krst, ispovijedajući grešnost i nečistoću svoju i obećavajući da će posle poći tamo kamo je Sveta Prečista bude uputila. Tada joj dopušteno bi ući u crkvu. Pošto cjeliva Krst izađe ponovo u pritvor pred ikonu i zahvali se Bogorodici, no u tom ču glas: Ako pređeš Jordan, naći ćeš dobar mir! Ona odmah kupi tri hleba i krenu za Jordan, gdje stiže iste večeri. Sjutradan se pričesti u manastiru Sv. Jovana i pređe rijeku.

I proživje u pustinji čitavih 48 godina, u prevelikim mukama, u strahu, u borbi sa strasnim pomislima kao sa divljim zverovima. Hranila se zeljem. Posle toga kad stajaše na molitvi, vidje je Zosima kako stoji uzdignuta na vazduhu. Ona ga zamoli da iduće godine donese joj Pričešće na obalu Jordana, a ona će doći da se pričesti. Iduće godine Zosima dođe s Pričešćem uveče na obalu Jordana, no čuđaše se, kako će svetiteljka preći Jordan. U tom vidje prema mjesečini da ona dođe rijeci, prekrsti rijeku, i pođe po vodi kao po suhu. Kad je pričesti, ona ga zamoli da iduće godine dođe u onaj isti potok gdje su se prvo vidjeli. Zosima ode i nađe tijelo njeno mrtvo na onom mjestu, i više glave na pijesku napisano: Pogrebi, avvo Zosime, na ovom mjestu tijelo smjerne Marije, predaj prah prahu. Predstavila sam se prvog aprila u samu noć spasonosnog Hristovog stradanja, po pričešću Božestvenih tajni. Iz ovoga napisa dozna Zosima pravo njeno ime i drugo strašno čudo, da je ona, prošle godine, one iste noći kad se pričestila, stigla u taj potok, do koga je on morao putovati dvadeset dana.

I tako Zosima sahrani tijelo čudesne svetiteljke Marije Egipćanke. A kada se vrati u manastir ispriča cijelu istoriju njenoga života i čudesa, koja je on lično vidio od nje. Tako Gospod zna da proslavi pokajane grešnike.