Perošević: Drži se ĐEDE

Piše: Slavko Perošević

Kad zv’jeri u nama ubiše čovjeka
Ti si bio svjetlost koja nas obasja
Najsjajnija zvjezda ovog mračnog v’jeka
Zrak ljudske dobrote u vremena pasja.

Časnome si krstu na braniku staj’o
Trijebio srpsko žito od kukolja
I sijao klice vjere pravoslavne
Kroz vražijom rukom opustjela polja.

Iz te posne zemlje Bož’jim proviđenjem
Crnom Gorom staše nicat’ k’o na traci
Manastiri sveti i časni oltari
Iz sjemena koje tvoja ruka baci.

Sa zvonika resko zaječaše zvona
Narod poče hrlit’ u oaze mira
Na koljena kleče prokleti Sotona
Pred ponosnim sinom Radovića Ćira.

Al’ trzajem zadnjim ruka od krvnika
Iz dubine pakla uputi Koronu
Da bolešću smoždi Hristovog vojnika
Što sjedi na svetom cetinjskome tronu.

Al’ u svojoj mržnji ne sluti Satana
Čak i ako umreš od bolesti „ĐEDE“
Da ćeš mrtav biti jači no živ što si
Prah tvoj će nas vodit do krajnje pobjede.

Ali našim toplim molivama praćen
Ja znam da ćeš brzo ustati na noge
I da ćeš i ovu pobijedit bitku
Kao što si bitke pob’jedio mnoge.

Ti si naše glave povijene diz’o
Spašavo nas sablje i dušmanskog ko’ca
Bez tebe smo „ĐEDE“ k’o sv’jeća bez plama
K’o siročad tužna što nemaju oca.

Ustani se „ĐEDE“ iz postelje meke
Ne daj da nas zmija zapune iz trna
Ustani se“ĐEDE “ zar ne čuješ kako
Tvoje ime kliče SRPSKA GORA CRNA.

Pročitajte još:

(VIDEO) Milo se „ne sjeća“ da su po narodu padale bombe sa osiromašenim uranijumom: „Uspjeli smo da sačuvamo CG od NATO bombardovanja“