IN4S

IN4S portal

Pelješac

1 min read
Bez svijesti o tome da je 10. travnja (aprila) osnovana zloglasna NDH, otisnuo sam se s familijom na Pelješac. Da je baš toga dana obljetnica, čuo sam u kolima s Radio Dubrovnika.

Uzgajalište kamenica, Ston (Foto: N. M.)

Bez svijesti o tome da je 10. travnja (aprila) osnovana zloglasna NDH, otisnuo sam se s familijom na Pelješac. Da je baš toga dana obljetnica, čuo sam u kolima s Radio Dubrovnika.

Htio sam da se malo poodmaknemo od zaglušujuće Milove kampanje za predsjednika vlastitoga feuda, od izluđujućih vijesti sa Bliskog istoka, od osjećaja da mnogi časni otpadaju od dobra da bi prišli zlu, jer je ono naoko jače…

Pelješac je drugo po veličini poluostrvo u današnjoj Hrvatskoj. Na jugu je, sat ugodne vožnje od Dubrovnika. Car ga je Dušan prodao Gradu – republici 1334. g, uz uslov da plaća danak i da ne pomijera episkopski tron što ga je u Stonu ustanovio Sveti Sava. Nije se tog dogovora Dubrovnik dugo držao.

Iako je Pelješac od Boke udaljen 100-ak km, tamo nisam kročio nogom. Zašto? Bog i istorijske okolnosti znaju. U neku ruku je i dobro, jer je ostalo što da se istražuje a da nije daleko, te da je pritom od ljepote od koje zastaje dah.

Od Herceg Novog do krajnjeg rta Lovište, kojim se završava Pelješac, ima 175 km. Duž te dionice nalazi se Dubrovnik kao planeta za sebe – koliko je samo lijep, zidan utvrdo, istorijski i kulturno značajan, centar Republike koja je 200 godina prije Amerike ukinula ropstvo, i kojoj je drugu zaradu nakon pomorske trgovine donosila trgovina solju. So se i danas dobija na istim soliotskim poljima u Stonu, u najstarijoj živoj solani u Evropi. Začuđuje što je veličina tih polja tek djelić Ulcinjske solane, urušene i zapuštene, jer se ova nalazi u Montenegru, „divljoj ljepoti“, samozvanoj ekološkoj državi u kojoj oko opaža smeće na sve strane. Nigdje duž puta dugog 11 sati s odmorima ja nisam vidio papirić. Prva stanka bila nam je u Malom Stonu, koji je sa Stonom povezan „najvećim zidom nakon Velikog kineskog“ – kako kazuju prospekti za zid dug 5.5 km. Dubrovačka je republika morala da brani slano zlato. U oba bedemima opasana Stona specijalitet su školjke kamenice iliti ostrige, duplo jeftinije nego u Boki. Spremaju ih na milion načina: na buzaru, pohovane, pečene, zapečene u sosu od nane, bosiljka, u sosu od vina pošipa, vina dingača, sa paštom, orizom… po cijeni 1,50 evra za komad.

Na našem putu vidio sam preko 30 ostrva (!), a od većih i Lopud, i Šipan, i Mljet, i Korčulu i Hvar… Na jednom vidikovcu pred Orebićem, lukom odakle kreću trajekti za Korčulu, kušali smo vino lokalnog proizvođača, vrhunski dingač, čiju osnovu čini glavna pelješka sorta – plavac mali. Put Pelješcom je u cjelosti vinska cesta: oči ne samo da vide stare i nove vinograde, već i putokaze ka desetinama, a možda i stotinama domaćinskih tzv. Wine shop-ova. Ovo se vino – kazao nam je proizvođač – u gostionama prodaje i do 400 kuna (1 evro – 7.3 kune), a u Zagrebu čak 700.

S tek malo maligana u krvi opazio sam da je Pelješac zapravo ekološka država u malom, ne Crna Gora, jer sam negdje na sredini poluostrva, na dugim dionicama puta između naseljenih mjesta ugledao divljeg psa, Canis auresa, šakala, ili čaglja kako se zove i u Boki, gdje ga nikad u životu nisam vidio, premda ga jesam čuo. Zapravo sam na poluostrvu ustanovio kakav urbicid vlada u jedinoj zlatnoj geografiji pod zvaničnom Podgoricom – jer sam opazio biljke čije cvjetove pamtim iz mladosti, žbunove i ino cvijeće. Svega toga više nema u Zalivu. Obala vri od protesta: podgorički klanovi bliski vladajućoj stranci kao divlji psi otkidaju komade do juče zajedničke, narodne obale, bestidno je privatizujući. Na 100 km od Boke nalazi se pak carstvo robinzonskih, stjenovitih, ali i pješčanih plaža. Priroda 100%. U namjeri da promijenim padež kandidujem podatak da mjesto Metohija na Pelješcu nije obilježena putokazima, a postoji na kartama.

Niti jednu neprijatnost nismo doživjeli tokom dana u kome je osnovana NDH.

Podjelite tekst putem:

10 thoughts on “Pelješac

  1. Ima istine u tome što je tvoj otac rekao, ja ovde imam lako dostupnu i ribu i plodove mora, jedem to hteo- ne hteo, jer mi cesto hranu spremaju, a manje spremam ja. „Crne“ lignje sa mastilom, su navodno jos zdravije od očišćenih, ali ja ih ne volim, kao ni većinu hrane te sorte, a znam da je zdrava. Međutim željan sam dobrog hleba i kajmaka, ovde pojma nemaju šta je dobar hleb, dakle ne valja ništa, trpaju šećer u njega i boga pitaj šta još. Kajmak pojma nemaju sta je, jogurti su im očajni, i sve te neke stvari na kojima sam odrastao. Poštujem ljude sa mora, i naše, i one koji to nisu, iz mnogo drugih, važnijih razloga, a kulinarstvo nije jedan od njih.

  2. Nije to nikakav fama,neko pokusaj da se nesto na podrugljiv nacin nekome spociTava,a za infpormaciju najvise pice pojedu u Norveskoj ,zemlja koja je najvisi izvoznik balalara i tovoljenog lososa.Dakle dobro sam te razumio i vido sta se hoce ,ali to je vasa stvar.
    Kultura je siroki pojam ,ali je vezana tradiciom,i uslovima koji su uticali na to.Tako je na Durmitor ili da kazem sire na Sjver Crne Gore poznatao jelo kuvana jagnjetina u mlijeko,vjerovatno da je nastalo negdje gdje je bila zima a voda bila zamrznuta pa se neko dosjetio i skuvao u mlijeku,tako zakljucujem a nijesam nikada probao,da li je to postao obicaj ili kultura kao ko gleda,prema tome na tradiciju se gleda kao na kulturu ,a samim tim i nacin spremanja jela.
    Niti sam reko da je hrana na Jug bolja ili gora,promijenilo se vrijeme konzumiranja jake hrane i unosenjem viska kalorija,jer su se promijenili uslovi zivota i tesko fizicki radovi,pa samim tim je laksa hrana koje na Primorje ima vise ili je lakse doci i dobaviti nego na sjever(bilo nekada,sada nije)iz toga razloga se razvila Primorska ili Mediteranska kuhinja,koja ne mora da je najbolje,ali je najvise zatupljena od kada se razvio turizam,dakle nsto kao koka kola!
    Ja jesam sa Juga ali se niesam okupao u zadnjih 5 godina ni jednom,tako da to nije kod mene sto kazu moranje,pogotovo ne kada je 35 i vise u haldu nego mucenje,ribu neko voli neko ne,jer je riba kanibal,a moj pokoji otac je citav zivot radio na jednom malo brodu i uvjek je govrio da je bolji rep od parsice nego citava riba u Jadarn!Prema tome mogu ti navoditi stotnu primjera za i protiv ,a to je stavr ukusa,ili…?

  3. Poštovani Zeče, bio sam ja u Napoliju više puta, i nekako sa železničke stanice kad krenem, skrenem u prvu piceriju, posle u drugu, i nista mi se nije dopalo… a kažu da su Napoliju najbolje pice na svetu? Možda ako zivis tamo i znas gde da odes, nije isto zar ne? Kulinarska prestonica Filipina je regija Pampanga recimo, bili ste i tamo? Cebu ima svoju kuhinju, Zamboanga svoju, kao i svoje jezike i poseban mentalitet, ove nase razlike od Sent Andreje do Herceg Novog su tamo smesne, ovde se ne razumeju na 50km. Jedan od specijaliteta je recimo pecena jaretina, a ne riba.

    Ne morate mi mistificirati o ribi bas toliko, deluje mi smesno cela vasa prica, ponovo to primorsko dizanje fame. Dakle riba je bazicna namirnica, nikakva „kultura“ nije potrebna da bi je jeo, spremao i cenio, ili tek tolika koliko i kultura jedenja pacova u Kini, verujem da je to i komplikovanije i ne manje ukusno. I najsiromasniji Filipinac se najeo ribe, na ulici je spremaju, rostiljaju, prze. Jedem je cesto 2,3 vrste na koje sam navikao, najcesce crna telapija (bela je iz ribnjaka), pogledah za prevod imena, nema na srpski ni hrvatski. Moj komentar je bio fokusiran na druge proizvode mora, i skupoću. Meni je danas smešno kad vidim kad zeljnom gostu serviraju nekoliko omanjih ali preskupih lignji u tanjiru, a ovaj se pravi da uživa, za šrimpove još gore, to zaista nema baš nikakav ukus (zasto bi inace servirali sa parcetom limuna da ima?) da bi o ukusima mogli nekako i raspravljati, on mora postojati zar ne? Riba je druga priča, jeo sam i recnu i morsku, posebno one vrste koje mi se dopadaju. I zamisli, nije mi bila potrebna nikakva „grko-romejska“ kultura da bih uzivao u ukusu pastrmke ili druge ribe. Dakle famu prodajte nekom drugom, mozda onim kontinentalcima koji sumanuto prže svoju jadnu kožu na plažama, kojima se smejete, jer ni jedan normalan primorac to ne radi. A ja nisam od tih, sa sunca ne bezim, ali se ne suncam nikad. I dalje tvrdim da vruća lepinja sa kajmakom sa Zabljaka ima 100x bolji ukus od limunom zalivene gume

  4. Gusteru ako cemo se sloziti a donekle moramo o ukusima se ne raspravlja bilo kakvima.na Filipinma sam bio vise puta odavno ,za raznolikost zemlje znam ali za druge stvari,nemoj molim te o tome i kulturi toga naroda i jela a postujem ih kao i svakoga drugog,dobro znas koji su im specijaliteti,necemo jer se vise nego dvoic ovdje zagadilo da pocnem nabrajati.
    Ribu treba voljeti i imati navike i kulture to jesti,taman jednako kao kod Francuza neke stvari Njemaca Spanaca Italijana Bskijaca i tako redom.
    Meditranska kuhinja je dominantna u turizmu danas,takvo je vrijeme doslo,istoriski je to druga stvar,slana riba je bila nekada hrana sirotinje,a meni je milija jedna prava soljena sardela nego citav kavijar iz Rusije,to su stvari ukusa,ili ukljeva sa Skadarskog jezera,a ima specifican miris,i kad bi je negdje na arodromu otovrio skoro sam sigurada bi je dali u specijalnu foliju izolovati i spaliti,a meni je mila vise od sardele,koju opet nebih nikada mijenjao za kvijar!
    Vjekovima se to prenosili s koljena na koljeno,kako se knzervirala sipa,kad nije bilo flizidera,ljudi su za slavu kupovali i po godinu dana unapred ,pa istu skuvali i stavljali u maslinovo ulje pod bacvu.bure u podrum i tako imali za slavu kad doje na psono sledece godine i istu pripremali za goste,nije bilo supermarketa ili ribarnice ili tovilista.Prema tome stvari su licnog ukusa,neko voli svinjetinu,neko jagnjetinu a na Durmitor ces pojesti sve bez razlike kada se popnes na visinu,i pljeskavicu bez kajmaka akmoli sa kajmakom ,ako ga ko parvi jos.

  5. Nije za poređenje, hrvatska obala je mnogo duža, posebno kad se uračunaju i ostrva. Da je obrnuta situacija, naravno da bi i tamo užasni „pritisak“ na obalu napravio od nje ovo što rade u Crnoj Gori, da se iz svakog centimetra mora izvući neki profit. Oni ne moraju da razmišljaju o prekrajanju ostrva Mamula, o krčenju litica i hridi, gradnjama po vertikalama, naprosto imaju toliko prostora da neće stići do tog stadijuma još dugo. Sve to zahvaljujući srpsko-crnogorskom geniju Aleksandru Karađorđeviću.

    Inače da dodam nešto lično. Kao Beograđanin, kontinentalac koji živi u izrazito pomorskoj državi kojoj je broj ostrva veći od 7 tisućaka , i gde je hrana iz tropskih mora daleko raznovrsnija dostupnija nego u CG i Kroaciji, želim da istaknem da bez 90% morskih plodove, i bez 80% ribe mogu lagano da živim da ih nikad ne poželim. Lukavi primorci su napravili famu oko mnogo toga što ne vredi baš ništa, carevo novo ruho nam prodaju, „načinom spremanja“, marinadama muljanjem, začinima pretvaraju nešto što ima ukus gume u nešto što može da se pojede. Posle puno pojedene gume (kalamara), koje Filipinci spremaju na 50 načina koji kod vas ni ne postoje (čak i sa sve mastilom), ovde to nije neka jaka stvar niti luksuz, danas bi neko morao da mi plati da tu gumu bez izvornog ukusa stavim u usta. Još gora prevara koju skupo naplaćuju po mediteranskim restoranima, su gambori koje ovde love na tone, bacaju mačkama. Crveni ili drugih boja tvdokožac koga moraš uz napor da oguliš da bi došao do 2 i po grama gumiranog mesa koje bez „dorade“ nema baš nikakav ukus. Kod vas su još sitni, ovde mogu biti ogromni kao i lignje, samo tad je ukus još gumeniji i ružniji, ako ne dodaš začine kojih ovde takođe ima 20h više (uticaj kineske kuhinje). Nemam ovde dovoljno mesta da razmontiram celu famu, ali jedna sveža lepinja sa kajmakom sa Žabljaka vredi koliko svi plodovi mora zajedno, sa sve gumenim hobotnicama.

  6. Mislim da je autor malo popizdio jer je video kako Srbi katolici uredjuju,ciste,neguju obalu.A u CG flase,kese,sudomili,pljacka obale,ajd sto pljačkaju nego je ne održavaju pristojno.Kao da nije njihovo,kao da je tu obala radi obesti.I kod „brace“ ima privatizovanih svakakvih delova obale,gde ne moze prici ni njihov čovek.Ali da je cisto,cisto je.

  7. … Prije desetak i više godina u Orebiću sjednem sa ženom u nekakav kafići i naručimo kafu. Zamalo potom pojavi se ona ista djevojčura i bači dvije kafe na što, sve se izlije po stonjaku, ode!
    Ustanemo sa onog stola, a ona za nama : Da platite kafu!
    Koju kafu!?
    Jel’ to onu što je izli na sto?
    Nije valjda da vi Hrvati fureštima naplaćujete i ništa!
    Stavi, reko, ćerko na račun, ionako treba da ga izravnjamo!!!
    Mogu samo da ti dam bakšiš, kako on ne ulazi u taj naš račun.
    I ona bez riječi ode!
    … I ona isto Srpkinja, katolkinja.
    Sa Pelješca, koji onda prodadosmo u dobroj vjeri da prodajemo svojima!?

  8. trebao je kod Stona da obiđe crkvu sv Mihaila od kralja Mihaila…našeg Srbina ali katolika..

  9. Niti jednu neprijatnost nismo doživjeli tokom dana u kome je osnovana NDH.

    Vjerujem ti,nijesam ni ja ,ono nijesam navracao od 91,ako kad preletim avionom a i to mi je dosta.
    Sto se tuce Sakala ima ig u grbalj dosta,bilo ih je jos vise,ali organizovase hajke pa su se malo prorijedili.
    Da Djuknovic urnisu sve cega se dohvate to je vise nego poznato,sada su se Kolarevici navalili kao djeca na tresnju na Dobrotu,vjerovatno jos slijedi Orahovac i Risan ,za njih ima posla ,ima i za drzavu, samo nje nema,a nece je ni biti dok su ovi na vlasti,do kada,samo to pitanje mozemo postavljati,odgovr mi nemoze dati,bar se meni tako cini!
    Boka 1925 snimljeno sa broda USA mornarice posjeti Jugoslaviji :

    https://youtu.be/M_ulA480ACE?t=1

    1918 :

    https://youtu.be/NZ4yf5xdTS4?t=2

    1972:

    https://youtu.be/CXnccY9F3hU?t=7

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *