Pejović: Od vrijednosti do bezvrijednosti

Piše: Jovo Pejović

Ustavni sud koji godinama ne rješava važna pitanja od značaja za funkcionisanje države, ekspresno poništava odluku opštinskog parlamenta o proglašenju Svetog Vasilija Ostroškog slavom Nikšića, i po ko zna koji put pokazuje da se ustvari radi o kolegijumu partijskih predstavnika u tom sudu, a ne najvećoj sudskoj instanci u Crnoj Gori, koja služi partijskim, a ne državnim interesima.

U principu sva sudska vlast je u rukama korumpiranih centara moći koji su decenijama brižljivo uticali na izbor sudija koji će štititi njih i njihove nalogodavce u obavljanju najmonstruoznijih kriminalnih i korupcionarskih poslova u državi. Ta sprega između sudske vlasti, policije i bivšeg režima je toliko jaka, da nova vlast sačinjena od bivših koalicionih partnera, bivše vlasti i bivših članova DPS, sada instaliranih u nekim partijama nove vlasti uz asistenciju bivšeg šefa režima, njemu odanih poslanika i sponzora iz Evropske unije svaki pokušaj demontaže trulog sistema obesmišljavaju i blokiraju.

Imenovanje Ranka Krivokapića na mjesto savjetnika u ministarstvu kojim rukovodi Ervin Ibrahimović i reagovanje Sulja Mustafića na osude tog čina je klasičan primjer da se jedan dio članova nove Vlade tu nalazi po zadatku, da štiti bivši režim, ali i da čuva lične privilegije koje vlast sa sobom nosi. Ako pogledate političku scenu Crne Gore vidjećete da se decenijama ništa ne mijenja.

Na čelu partijskih, sindikalnih, nevladinih i drugih organizacija decenijama se nalaze jedni te isti ljudi i od funkcija ih jedino smrt ili gašenje tih organizacija može odvojiiti. Način i kriterijumi po kojima se imenuju savjetnici, članovi odbora direktora i upravnih odbora su najblaže rečeno skandalozni, jer se na tim mjestima imenuju kadrovi koji nemaju blage veze sa resorima i preduzećima u kojima se imenuju, da ne kažem da najveći broj njih i ne zna što je njihova obaveza. Ukupno gledano mi decenijama na najodgovornije funkcije postavljamo kadrove koji nemaju ni minimum referenci za obavljanje funkcija na koje se imenuje.

Sporost ili nespremnost u demontiranju trulog sistema mnogi obrazlažu dilom između stare i djelova nove vlasti gdje se sve svodi na fingiranje, prepucavanje i međusobne optužbe u javnosti, bez konkretnih poteza u stvarnosti.

Negdje pročitah i zapisah konstataciju koja najbolje priliči našoj zbilji:”Ima gladnih, a ima i sitih. Gladni su svega siti, a siti su svega gladni. Gladnima je svega dosta, a sitima svega malo.”

Posle vjekova velikih junaka, vladika, mudraca i stvaralaca, stigle su godine kriminalaca i foteljaša. Poslije vjekova vrijednih radnika i seljaka, stigle su godine lopova i novokomponovanih bogataša. Poslije vjekova časti, ljudske dobrote i poštenja, stigle su godine razvrata i licemjerja. I da se ne lažemo sve smo to uvozili izvana, kao neke nove zapadne vrijednosti, a odricali se onih naših tradicionalnih koje su nas vjekovima čuvale od propasti.

“Svuda pa i u Crnoj Gori propašće sve ono što se gradi na bezbožništvu, otimačini, pljački, na samoljublju, vlastoljublju. Na tome se ništa istinsko i pravo nije sagradilo kroz vjekove. Sve je to propalo!”,govorio je blaženopočivši Mitropolit Amfilohije. Ne trebaju nam ni sudovi i dodatni dokazi već samo da pogledamo imovne kartone pa da vidimo ko je krao, a ko pošteno radio. Imovinski kartoni su jedini pravi dokaz o tome ko je izdajnik, a ko patriota, kao i ko Crnu Goru voli iz ljubavi, a ko iz interesa. Sve ostalo je samo prazna priča.