Pejović: Nekim liderima je borba za fotelje važnija od Crne Gore

Piše: Jovo Pejović, potpredsjednik DNP-a

Crna Gora je isuviše mala da bi nešto vječito ostalo tajna. Zato je svaki dan odugovlačenja u privođenju pravdi korumpiranih funkcionera iz vrha bivšeg režima pogubno za budućnost Crne Gore.

Oni su tipičan primjer kako se preko noći sa lica bahatih nalogodavaca specijalizovanih za proganjanje političkih neistomišljenika skida maska iza koje se krije lik beskičmenjaka, koji umiru u strahu svjesni da su zlodjela koja su učinili Crnoj Gori takva da ih niko prije ni poslije njih ne može prevazići.

Međutim, i pored toga, ono što se vidi golim okom i ne možemo sakriti je činjenica da je Crna Gora postala talac Zapadnih ambasada koje iz njima poznatih razloga zatvaraju oči pred očiglednim, ali i šibicarenja političkih partija čijim liderima je borba za fotelje važnija od Crne Gore i slanja na smetlište istorije partija i pojedinaca koji su u proteklih 30 godina čerupali Crnu Goru.

Pozivanje na stavove organa partije od strane jednog broja lidera je priča za malu djecu, jer ne pamtim da su u nekoj partiji važne odluke donošene suprotno stavovima rukovodstva. To je i očekivano ako se zna da rukovodstvo dominantno utiče ko će biti u partijskim organima. Za one koji svoj politički aktivizam ne zasnivaju na borbi za fotelje i privilegije, Crna Gora danas podsjeća na raštimovani orkestar. Po svijetu koji nosi u sebi, čovjek sudi o svijetu oko sebe.

Bojim se da svijet koji u sebi nose oni koji utiču na kreiranje naših sudbina je svijet moralnog posrnuća u svakom smislu te riječi. Prosto je neshvatljivo sa kolikim se žarom lideri partija koje su jedva prošle cenzus bore za fotelje, ali i kako se bore za svoje, a poništavaju stavove velikih.

DPS koji neće u Vladu, a podržava manjinsku Vladu ima svoju računicu zašto to čini. Sve one ličnosti i partije koje su 30 godina bile njegovi saveznici treba da po ko zna koji put odigraju ulogu njegovih spasilaca. Jer dok su ljudi isti i vrijeme je isto. A sve što je radila Vesna Medenica i njoj slični nije rađeno bez znanja Mila Đukanovića, ali i vjernih čuvara njegovog lika i djela od kojih se ne mali broj nalazi na spisku ministara za manjinsku Vladu.

Za lojalnost šefu režima oni su na ovaj ili onaj način nagrađivani funkcijama, nekretninama i drugim privilegijama. Bojim se da ćemo sa takvim ministrima brzo preći liniju posle koje više neće biti povratka, kao što nakon svega imam pravo da sumnjam da će i slučaj Medenica imati već više puta viđeni epilog karakterističan za rad pravosudnih organa u Crnoj Gori.

Selaković uručio ključeve stanova izbegličkim porodicama iz BiH i Hrvatske: Stambeno pitanje 5 porodica rešeno u okviru Regionalnog stambenog programa Republike Srbije