IN4S

IN4S portal

Partizani, ustaše i Njemci u istom stroju: Lijevče Polje četničko sudilište

Na Lijevču Polju u BIH u aprilu 1945. godine protiv crnogorskih četnika u zajedničkom frontu našli su se partizani, Njemci i ustaše

Lijevče Polje

Piše: Ivan Milošević

Ljudima obrazovanima na komunističkoj literaturi kao naučna fantastika izgleda podatak da su partizani, Njemci i ustaše, zajedno ratovali protiv zajedničkog neprijatelja. Međutim, na Lijevču Polju u BIH baš to se dogodilo, jer su se u aprilu 1945. godine u tom mjestu protiv crnogorskih četnika u zajedničkom frontu našli partizani, Njemci i ustaše. Kolona od više desetina hiljada crnogorskih četnika, ali i narodnog zbjega napadnuta tifusom i umorom od neprekidnog marša, u Lijevču Polju nakon sukoba sa neuporedivo jačim neprijateljima je desetkovana, a taj poraz umnogome je odredio sudbinu vojnika pod komandom Pavla Đurišića. O tome kako je bilo na Lijevču Polju u knjizi „Rasute kosti“ pisao je Mihailo P. Minić. On je učestvovao u borbi na Lijevča Polju, a svoje zapise objavio je u emigraciji 1965. godine.

U samo praskozorje 4. aprila 1945 godine,zagrmela je artiljerija i bacači mina. Granate se rasipaju u svima pravcima na položaje četničkih odreda na Lijevču Polju. Naročito jako dejstvuje nemačka dalekobojna artiljerija sa leve obale Save, koja bljuje klupka usijanog čelika i rasipa po teritoriji, na kojoj su četnički odredi. Poslije dejstva artiljerije i bacača mina, ustaška vojska jakim napadom nadirala je na naše desno krilo od Bosanske Gradiške. Mitraljezi i puškomitraljezi rasipaju rafalima zrna na sve strane. Puške plamte bez predaha, a tenkovi nadiru, na koje požrtvovani borci bacaju ručne bombe. Sa desne obale Vrbasa, partizani iza leđa naših odreda seju granate smrti iz teškog vatrenog oružja, koje sudobili od Engleza. Jednovremen napad sa tri strane. Ječi ravnica Lijevča Polja. Lome se viteške kosti pod usijanim čelikom. Kod vojske i naroda četničkih odreda izražava se gnjev i prezrenje prema protivnicima. Nalaze se u klještima između dve velike reke na prostranoj ravnici Lijevča Polja, opkoljeni od ustaša i partizana, koje pomaže nemačka artiljerija i tenkovi. Srpski heroji pružaju očajani otpor.U toku prvog okršaja nastaje teško stanje. Iznenadnim napadom sa tenkovima, koristeći maglu i poznati teren, ustaše su prodrli klinom na sektoru prve divizije i 29. Hercegovačkog puka. Pod teškim napadom pao im je u ruke kapetan Simo Mijušković sa 80 Nikšićana. Usled ovog bočnog prodora na desnom krilu pomoću tenkova, nastala je momentalna zbunjenost, ali brzim popunjavanjem ugroženog mesta i divovskim požrtvovanjem vitezova mrijet naviknutih, ustaška motorizacija je zadržana, a njihovi odredi odbačeni na prvobitne položaje. Na krajnjem desnomkrilu viteški se održao major Kalajit sa Prijepoljskim korpusom. Takođe se viteški održao 7. puk prve divizije,kod koga je bio sa štabom i komandant divizije heroj Ivan Ružić. Hercegovački odred je mnogo proređen. Mnogi he roji iz omladinskog puka pali su. Pod pritiskom strašnog razornog dejstva nemačke artiljerije, koja je imala dva cilja: uništiti kuće srpskih sela i uništenje četničkih odreda. Zatim, pod pritiskom teškog vatrenog oružja, sa desne obale Vrbasa od strane partizana i momentalnog ustaškog prodora putem tenkova na desnom krilu, povlači se sa istaknutih položaja izbeglički narod, bolnica, komitet i komora i koncentriše se na teritoriji sela Razboja, gde se nalazi i vrhovna komanda četničkih snaga, piše Minić o prvim danima borbe na Lijevča Polju.

Naravno, oni koji se kunu u komuniste mogu da ne vjeruju u sve ovo što piše Minić i to proglase velikosrpskom zavjerom i pričom, ali i ozbiljni istoričari dali su pozitivne ocjene o knjizi „Rasute kosti“. Uz to i elementarna logika i zdrav razum traže da se o nekim događajima konsultuju različiti izvori. Ne treba posebno dokazivati da o Drugom svjetskom ratu, pa i o Lijevču Polju, u Crnoj Gori i dalje dominira komunistička literatura, a ostala izvori kao da ne postoje. Valjda je došlo vrijeme da se tome stane na kraj i da javnost bude uopoznata i sa ostalim stranama. I to ne zbog toga da se neko nekome sveti, ali valja znati šta se zapravo desilo u građanskom ratu u Crnoj Gori, kako se to više nikada ne bi ponovilo.

PS. Posebna priča je strijeljanje preživjelih crnogorskih četnika u Sloveniji u proljeće 1945. godine. Iako se čini da su komunisti to uradili stihijski i u jednom danu, oni su pažljivo bilježili podatke o svakome koga su strijeljali. U Srbiji su već objavljeni neki spiskovi iz arhiva UDBE. To su zapravo obične sveske tvrdim povezom i na linije sa imenima strijeljanih. Neke podatke o ubijenima u Sloveniji iz kolone crnogorskih četnika objavio je i Dragan Radević u knjizi „Bratoubilački rat“. Ipak, većina tih spiskova još uvijek je u trezorima srbijanske UDBE i nije poznato kada će oni biti objavljeni.   

Podjelite tekst putem:

31 thoughts on “Partizani, ustaše i Njemci u istom stroju: Lijevče Polje četničko sudilište

  1. Greota od tih familija što su četnici povukli za sobom , navukao ih Draža u Bosnu đe izginuše , tužno su završili istina !
    Ali ovo da su partizani zajedno sa nijemcima i ustašama napadali četnike je čista laž , baš nasuprot četnici su zajedno sa ustašama , talijanima i njemcima na Neretvi napadali partizane , to je istorijski dokazano !
    E sad , što bi da od kvinsliga četnika šćeli da danas napravite borce za slobodu to okačite mačku o rep , izdajnik je vazde izdajnik .

  2. Ne bismo se upuštali ni u kakve druge komentare, važno je napomenuti da je i Uroš Zonjić ostavio svoje svedočanstvo o četničkom sudilištu na Lijevču Polju u aprilu 1945. godine u knjizi, koju je objavio pod naslovom „Pod komandom vojvode Pavla Đurišića“, gde između ostalog, stoji:

    „U isto vreme, u sadejstvu sa ustaško-domobranskim formacijama usledio je napad komunista sa Kozare i Vrbasa u prednje i zadnje delove naše kolone. Bili smo prisiljeni radi uzajamnog sadejstva ustaško-domobransko-komunističkih formacija da se povučemo na polazne položaje. Situacija je očajna, zbog sadejstva ustaša i komunista, kao i zbog propagande koju je širio izrod Sekula Drljević pomoću letaka iz ustaških aviona. Prvi put posle 1941. godine dala se mogućnost crnogorskim izrodima sa Drljevićem na čelu, da ostvare svoje bolesne ambicije. Bili smo u neprekidnim borbama sa hrvatsko-ustaškim i komunističkim formacijama od 3. do 7. aprila 1945. godine, koje su vođene u žestokim okršajima danju i noću…

    U međuvremenu, dok su se vodile borbe sa ustašama i komunistima, nastalo je osipanje vojske u nekim jedinicama, jer su se iz Bosanske Gradiške vraćali pojedinci koji su napustili borbenu liniju i otišli da traže spasa kod izroda Drljevića. Širili su propagandu među našim borbenim jedinicama da je izrod Drljević uredio sve za naš prodor prema Sloveniji. Njihova propaganda je imala uticaja i među prekaljenim četničkim odredima koji su stopu po stopu stupali sve bliže svome kraju, te se svašta moglo čuti i videti…

    Sve do 15. aprila, Đurišić se još uvek nadao da se Vrhovna komanda može predomisliti i izvršiti izmenu pravca kretanja, ali toga dana se vratio sa konferencije pukovnik Baćević, koji je bio kod Draže i doneo negativne vesti…

    U teškoj situaciji, u kojoj se našao Đurišić sa vojskom i narodom u Bosni, rešio je da spasi izbeglice, ranjenike i tifusne bolesnike, zbog njih je stupio u pregovore sa predstavnicima zelenaša, koje je u Zagrebu predstavljao crnogorski izrod Sekula Drljević. Đurišić je iz obzira humanosti i dostojanstva žrtvovao sebe za nemoćne i nejake saborce i sapatnike i dao je od sebe najveću žrtvu koju ljudsko biće može dati… Doživeo je da bude spaljen u krečani zloglasnog ustaškog logora Jasenovca. Kao znamenti Srbin i veliki junak završio je svoj život tragično sa 300 oficira i intelektualaca. Spaljeni su i ostali bez groba i ukopa…

    Pošto je danas neshvatljivo pisanje pojedinih nesrećnika i jađenika, iako su izazvati i uvređeni od strane izvesnih bukača, provokatora i separatista, što se bore za državicu od Koraćice do Vlasotinaca, ostaju zagonetni i drugi motivi koji su ih rukovodili u njihovom bezumlju da nam sile zdrav razum političkim mahinacijama krvnika Ante Pavelića, kada se pozivaju na njegove izvesne zapise koji se čuvaju u britanskom arhivu!…

    Mi smo na Lijevču Polju razbili svaki ustaško-domobranski napad i definitivno ih odbili od naših položaja, pošto im je borbena snaga bila nikakva, jer su se spremali za bekstvo prema Austriji. Kada se u međuvremenu angažovao izrod Sekula Drljević, koji nije bio ništa drugo nego poslušno pašče najvećih srpskih krvnika Pavelića, Luburića i ostalih njihovih doglavnika, sa njim smo napravili ‘sporazum’ za kraći prelaz preko Hrvatske u Sloveniju, gde smo hteli da se priključimo našim odredima JBuO i Zapadnim saveznicima. Kao rezultat ‘sporazuma’ sa izrodom Drljevićem, mi smo izgubili naše vojno i političko vođstvo, ostali smo usamljeni sa narodom i velikim brojem intelektualaca i sveštenika, sa kojima smo stradali na putu Bosanske Golgote u Sloveniji 1945. godine…“ (Vidi: Uroš Zonjić, Pod komendom vojvode Pavla Đurišića, Vindzor, Ontario, Kanada, 1990, str. 78, 80, 81, 82, 84).

  3. Slusajte, jesam srbin i sve je to u redu ali ne pricajte gluposti. Cetnici nemaju ni jednu ozbiljnu borbu protiv Njemaca. A partizani nemaju ne jednu bitku u savezu sa njemcima. Jednostavno takvih podataka ni njemci nemaju a bukvalno su sve biljezili, tu su bilo potpuno pedantni. Ovakve price plasira nesretni Samardzic i njemu slicni.

  4. Da Perune tako su bili odlucili,ali svadja medju „bracom“ ih sprijeci,tako ima zapisano da su u Hrvatsku negdje gore oko Koprivnice bili ostali nekih desetak maldih ljudi koji prezivjese to kalnje,i svi do jednoga nestadose u pedesetim ,bili su donijeli odluku da sve sto je cetnicko ostalo isto tako pubija,to ova nasa stoka odavde,medjutim Infobiro je sapsio da se to nije desiloo,pomoc o Zapada je bila potreban pa eto nijeu dali,u stvari nijesu smjeli ti i takvi Crnogorci kao ti da to sprovedu,jer morali su slusati.iza toga naravno svoj bijes su iskaljivali na Golom otoku nad Imforbirovcima.
    Primire Peruta nikoga vi nijeste mogli ubiti nego svezanog,a Drazi cemo podici spomenik i to za vrijeme Miove vladavine bio zdrvo pa vido.Promijenila se ona baba u ambasadi,dosla je drugi gazda
    taj nece slusati ni Ranak ni Mila,niko vas vise nece stitit,evo i Grcaka i Tursak se rogoboljaju a ne jos vi sa citvig 200 vojnika,povlaci se vojska iz Sirije i Avganistana citva Evropa se uskomesala,ali tu je Montegro sa svojom zivom slilo.Ne blei ovco jedna neko uzimi nesto protiv metiljavosti kisni su dani.
    A Drazi cemo spomenik napraviti to je gotova stvar i stojate cete mirno i Milo i Dusko bio zdravo pa vidio!

  5. Josip Broz je sa Adolfom Hitlerom i Miroslavom Krležom u istoj generaciji pohađao vojnu školu u Pečuju, zajedno su bili u austro-ugarskoj vojsci u napadu na Srbiju u Prvom sv.ratu, sarađivali su tokom Drugog sv.rata. To nije ništa novo.
    Moj otac je pobjegao ,,proleterima,, sa strelišta iz Slovenije, sa jame, kad su ga sa grupom poveli da ubiju, i naživio Tita, Trta kako ga je stalno nazivao…
    Imam, u rukopisu je ostavio nekoliko stranica opisa kako su partizani postupali sa tom vojskom od Klagenfurta do mariborskih šuma đe su pobijeni više od 99 posto.

    1. … To što nas je preostalo čekamo tebe i takve kao što si ti! Da nas dokusurite … Kao ono Staljin!? Bijedo, fukarska sorto!
      … Da se proslavite, ološu. Smradu ljudski! A ja ću baš tebe da sačekam da me vodiš na kakvu jamu, kako je mene lako zaskočiti. Kada to nijesu mogli Arnauti da vidim je su li braća čemu, pogani od pogani!
      Zbog takvih kao što si ti, pitam se, je li čemu, griješim li kada pokušavam da umirim strasti i svima skrenem pažnju na pošast bratoubilaštva, da prisjetim kako ste jamari ravnjali Crnom Gorom i beštijali! Kako ste u crno zavili Crnu Goru, proslavili se orgijajući nad nejači i starčadi!
      Biva li onda da griješim?
      Pitanje je da li gadovi poput tebe zaslužuju samilost.
      … Možda … možda odista treba izravnjat’ račun.
      Možda.
      A ti se prisaberi, razmisli je si li kadar, nesoju.
      Ili si samo još jedna bolesna montenegrinska uštva.
      Koja jedno ima u glavi, drugo u mudima.
      Pih!

    2. Danas se mnoga djeca stide sto su imruditelji ili djedovi bili komunisti.bilo je i poštenih komunista ali se nijesu pitali.

  6. Perun i njegova družina su vam klasičan primjer današnjeg poltronskog i ulizničkog naroda.

  7. eto čiji potomci danas vladaju Srbijom i Crnom Gorom i Makedonijom, nažalost…antihristi vladaju

  8. Crnogorski četnici su se povlačili kao „Crnogorska narodna vojska“ pod komandom Sekule Drljevića!

      1. moguce je ovo da je sekula drljevic predvodio crnogorce bilo cetnike bilo tzv cgsku narodnu vojsku, pa makar da je i bjezao na celu, no ima tu skoro ja procita’ da su ga zaklale ustase nedje u austriji dok je hrabro bjezao

    1. A zašto se ne bismo opet malo pozabavili vraćanjem monarhije u CG. Isti autor je nedavno i o tome pisao.

    1. … Stoko bolesna!
      Tvoj smijeh na tuđu nesreću je tvoja sudbina.
      Jednom, kada za to dođe vrijeme, sjetićeš se svog bolesnog posta!
      … Život čini ravnotežu.

      1. Ne smijem se poginulim, laka im crna zemlja ko god da su bili, nego se smijem vasim lazima i zloupotrebom mrtvih. Sjasite vise sa grbace ovog naroda!

      2. E poslije ovoga više niko ne može da kaže da su se četnici provukli kroz rat bez ispaljenog metka na Njemce !

        1. … Perune, ne ****!
          Ne ***** se na prazno.
          Nijesam ti ja nikakva pretnja, sam si sebi dovoljna kazna, junače!
          Uzgred, glup si kao tocilo. Moj post je imao sasvim drugačiji ton koji nijesi, vidim, zaslužio.
          Budala si ti, nepopravljiva.
          A da je, kao što nije i neće, ne bi ti ga bilo.
          I zato smanji doživljaj, smiješan si.

    2. …….. pa tebi pradeda urllao hahaha pa deda hahaha pa tata hahaha i ti sada hahaha. Dobro jasno je da sem bukvara ništa drugo nisi pročitao, a možda i njega nisi do kraja pročito. Stidi se.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *