Partijsko zapošljavanje na Filozofskom fakultetu u Nikšiću

„Neshvatljivo je da danas, kada je srušen totalitarni režim DPS-a na Univerzitetu Crne Gore, kao akademskoj i naučnoj ustanovi, još uvijek postoji partijsko zapošljavanje kadrova DPS-a“, rekao je publicista Jovan Markuš. Dodao je da se pri tome ne poštuje zakon, ni naučna pravila, te da se sve nastavlja raditi „po starom kriminogenom DPS receptu“.

Markuš je upitao zašto niko ne procesuira kandidata za akademika Živka Andrijaševića, mentora na doktoratu Dragutina Papovića, koji se, kako kaže, iz petnih žila godinama forsira na univerzitetu, iako nema nikakve naučne reference za ono što predaje. On smatra da je prepakovanje sopstvene knjige i lažiran izbor u zvanje redovnog profesora Živka Andrijaševića na osnovu iste knjige za koju je biran u zvanje vanrednog profesora – najbezočnije vrijeđanje cijele akademske zajednice.

„Riječ je o knjizi ‘Crnogorska crkva 1852-1918’ u izdanju Filozofskog fakulteta u Nikšiću iz 2008. godine (ISBN 978-86-7798-025-2), sa kojom je između ostalog biran u zvanje vanrednog profesora, a koju mu je neko kasnije preveo na ruski jezik i objavio u Moskvi 2011. godine pod istim naslovom u izdanju Olma Media Group (ISBN 978-5-373-03839-3)“, kaže Markuš.

Ističe da se Andrijašević bezuspješno pravdao da je riječ o dvije različite knjige, ali ga je ipak osudio Etički sud Univerziteta Crne Gore za plagijat. „U svoju odbranu navodio je da je različit ISBN broj za obje knjige, ne znajući da u dvije različite države ista knjiga ne mora imati isti ISBN broj jer je različit način formiranja tog broja“, naglašava on. Dodaje da je bitan sadržaj, a on se, kako tvrdi, u velikoj mjeri poklapao.

Da je riječ o istoj knjizi, Markuš kaže da potvrđuje i akademik Đorđe Borozan, pisac referata za izbor u zvanje redovnog profesora, koji navodi: „Upravo je rusko izdanje knjige ‘Crnogorska crkva 1852-1918’ pokazalo ruskoj naučnoj javnosti kakav je bio položaj pravoslavne crkve u Crnoj Gori i kakav je bio položaj ove crkve u odnosu na pravoslavne vjerske institucije u inostranstvu.“

Markuš ukazuje i na izjavu ruskog izdavača, koji navodi da je „rezultat sprovedenog istraživanja i pokazanog interesovanja za ovu temu bila ova monografija“, koja je, kako piše, „prvi put objavljena u nešto obimnijoj formi 2008. godine na crnogorskom jeziku, u izdavačkoj kući Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore“, te da se sada prvi put objavljuje na ruskom jeziku i prilagođena je ruskim čitaocima.

„Rusko izdanje nije izdala naučna ustanova, već izdavačka kuća specijalizovana za naučnu fantastiku dječjeg uzrasta, tako da ruska naučna javnost nije ni upoznata sa ovom knjigom, a kamoli sa Živkom Andrijaševićem“, kaže Markuš. On dodaje da čak i sam izdavač ukazuje na to da knjiga nije namijenjena akademskoj javnosti, već širem krugu ruskih čitalaca.

Redakciji IN4S obratio se ugledni publicista Jovan Markuš povodom ovog slučaja, ističući da odbrana „neke grupe profesora“ sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću, da se na tom fakultetu sve radi po zakonu, pada pred ovim činjenicama u vodu.

„Na slučaju Andrijašević – Papović vidi se da je partijsko zapošljavanje i forsiranje DPS i antisrpskih kadrova na Filozofskom fakultetu normalna pojava“, zaključuje Markuš.