Parastos stradalima na putu od Podgorice do Zidanog mosta
1 min read
Nevladina organizacija “Otkrićemo istinu – Dušan Niklanović“ i Mitropolija crnogorsko primorska organizovaće 13. i 14. juna program obilježavanja 70. godišnjice stradanja hiljada ljudi iz Crne Gore na putu od Podgorice do Zidanog mosta u Sloveniji.
Kako se navodi, prije 70 godina, pošto su ratne trube već utihnule, hiljade najuglednijih ljudi iz Crne Gore ubijeno je na pravdi Boga.
Njihove mučeničke kosti rasute su duž strašnog puta od Vezirovog mosta u Podgorici do Zidanog mosta u Sloveniji.
Programom je predviđeno da se 13. juna u mjestu Kamnička bistrica osvešta spomen-kapela stradalima, a liturgiju će služiti mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
“Uradili smo svoj deo posla, tražeći pravo na grob, jedno od najstarijih u korpusu ljudskih prava, koje je desetinama hiljada nevinih ljudi uzeto samo zato što su mislili drugačije. Istina je, ipak, pobijedila. Naći ću se gdje sam bio i tog zlog proljeća prije 70 godina, što me istovremeno i raduje i rastužuje. Ali, smoći ću snage da se obratim okupljenima na tom tužnom skupu“, kaže Vlado Niklanović (91), koji je pukim slučajem izbjegao smrt zajedno s bratom Dušanom (streljana su im dva starija brata Mitar i Tomo).
Poslije šest decenija identifikovane su grobnice, u kojima su i posmrtni ostaci učesnika crnogorskog zbjega.
„Okupićemo se bez želje za revanšizmom, prekrajanjem istorije, bilo kakvim provokacijama… Dostojanstveno ćemo odati pomen žrtvama koji, zahvaljujući tvrdokornim stavovima bivše vlasti, pa i nekih današnjih neokomunista, kasni toliko decenija“, poručio je Niklanović u izjavi „Novostima“.
U Lijevča polju 14. juna biće održana liturgija, koju će služiti mitropolit Amfilohije u nastavku pomena nevinim žrtvama.
Dođe đavo u vidu čovjeka,
Pred svačijom kućom zaleleka,
Napred pete, a pozadi prsti
Pa Srbinu ne da da se krsti.
Ne zna mu se porekla ni doma,
Kažu da je doša iz Sodoma.
To ne bio ni đavo ni vraže,
Nego Mošo Pijade se kaže.
Đavoljega lika i pojave
Malog rasta, a đavolje glave.
……………………………………
Odmah ovaj đavolji mesije
Poče sjeme đavolje da sije.
Čim ga posij, a ono poniči
Kako našoj vjeri ne priliči.
…………………………………………..
Znam čovjeka juče zdrav bijaše,
Danas s Mošom ljudsku krv pijaše;
Il’ dijete iz hrišćanske kuće,
Već stvaraše jade vapijuće
Kad počeše da krstare jata,
Krvavijeh srpskijeh dželata.
Otkad sunce Crnu Goru grije,
I otkad se krv junačka lije,
Otkad Srbin mrko vino pije,
Otkkad more u bregove bije
I otkad se crni gavran vije
Oko Duge i oko Golije,
O ovome pjevalo se nije –
Nit’ je ikad čovjekova mašta
To imala posaditi rašta
Đe se gaji poezije bašta.
Al’ u dio panulo je nama
Pa moramo pjevat’ o jamama,
O jamama i podzemnoj tmuši
Da odušak nalazmo duši.
Zvijezde je lakše izbrojiti.
No Srbina s pjesmom razdvojiti.
Zato slušaj, moj Srbine brate,
Crnu pjesmu ispjevanu za te
I za tvoje jade i dželate,
Da ti puca srce u komate,
Da ti brojim jame bezdanice,
Da ti param bratske džigerice,
Za spomenik divljčkijeh želja,
Kad je Kain ubio Avelja.
Hita svijet da čudesa gleda,
Ali tamo nešto prići ne da,
To su ljudska strunala tjelesa,
Zagadila vazduh do nebesa!
To se, brate, opisati ne da –
Blago tome ko to nije gleda!
Go je neko ko od majke rođen,
Neko krampom u glavu pogođen,
Nekom lice izjele lisice,
Nekom gavran odnio vilice,
Nekom muško srce izvađeno,
Nekom telo nije ni nađeno,
Neki nema ruku do ramena –
Linule bi suze iz kamena.
Tu čovjeku oči ne pomažu,
Nad braćom se sestre prenemažu,
Ne poznaje žena starešinu,
Ko će poznat nagrdnu lešinu?!
Tu sin svoga ne poznaje oca,
Nit’ sin oca, niti stric sinovca,
Nit’ plemenik brata Crnogorca.
Je li ikad srpska dala rasa
Takvo jato manitijeh pasa
Druga jama, da je takve nije,
Kolike su njene provalije,
Zinula je u vrh Crne Gore,
Dno je neđe čak u Crno More,
Treba ime da joj se pomene,
To je Drina i pritoke njene
…………………………………..
Drino vodo, bar jedno stoljeće,
S tebe Srbin vode piti neće,
Vode piti niti ruke prati,
Šesta ti jama i lomača,
Istorijski manastir Morača,
Zadužbina Stevana Vukana,
Sveta lavra u krv okupana!
Tu se, u toj Božijoj zvijezdi,
Štab đavolji jednom ugnijezdi,
Pa otole morački dželati
Staše ljude vatati i klati.
Svetigora, Manastir i porta,
Tu se više pričešćivat’ grota!
Jer kad priđeš ovoj svetoj kući,
Na obući moraš krv povući,
Jer je putem krvava prašina
Od Javorja pa do Kolašina,
Od Pipera pa do Prekobrđa –
Ljudožderi, ubila vas rđa:
Kakvu pravdu zemljom govoriste,
Zašto svoju braću pomoriste?
……………………………………………
Dželat Mošo kad ovamo stasa,
U što smisli i u što zakasa.
Te ženama oružje pripasa
Da oružje junačke težine.
Nose žene povrh oprežine.
Smisla nema kada ovo ređam
Osjećaje ma čije da vređam!
Šta bi zemlja da sunce ne grije,
Šta bi čovjek da mu žene nije?
Žena nije za pušku rođena,
Sudbinom je drugom pogođena.
Kome žene mogu da prijete,
Pod oružjem dok doje dijete?
Kako će se herojkinja zvati,
A pelene na potoku prati?
Kad neko uhvati hiljade boraca druge ratujuće strane i pobije ih sve bez suda, neki zovu „genocid“, drugi, kao Vi to zovete „neku vrstu božije kazne“, a ja pouzdano znam da je to ratni zločin. Nema u pravu duplih standarda kao kod vas, seku-ure, pa u Srebrenici je ovako, a u Zidanom Mostu onako, zavisno kako i sa koje strane vetar duva! Svejedno je da li su to borci Nasera Orića, Jugoslovenske vojske u otadžbini, ili Pavelićeve ustaše, svi treba da budu suđeni po zakonu, pa tek kada im se dokaže krivica i budu pravosnažno osuđeni na smrt, onda mogu biti streljani (iako sam ja protiv smrtne kazne, principijelno).
Pokoj duši našoj braći postradaloj na krvavom putu od Vezirovog do Zidanog mosta!
Vjeruj, Đukiću, nije samo od Vezirovog mosta no od početka rata i cio njihov ratni put je bio krvav od krvi nevinih! Cijela njihova borba se svela na genocid nad muslimanima i zločin protiv partizana i njihovih pristalica! Apsolutno se nisu ni popsovali sa okupatorima! Njihovo stradanje na kraju rata doživljavam kao neku vrstu božje pravde!
SEKURETA ĐESI BRATE DRUGE VJERE JELI GENOCID NA KOLONU U TUZLI KOJA JE DOBILA ČVRSTO OBEĆANJE ALAHOVIH RATNIKA DA MOGU SLOBODNO DA IZAĐU IZ TUZLE. TO NIJESU BILI ČETNICI NEGO NEVINI MLADIĆI SA KOJIMA SI I TI BIO U VOJSCI JUGOSLAVIJE JELI GENOCID UBISTVO SRPSKOG SVATA NA BAŠČARŠIJI
SALIH SELIMOVIĆ: OGROMAN BROJ MUSLIMANA U BIH I RAŠKOJ JE SRPSKOG POREKLA!
Salih Selimović, profesor, istoričar i publicista iz Sjenice, čovek koji godinama, iako se suočava sa brojnim problemima, neumorno istražuje, objavljuje i otvoreno govori o svom srpskom poreklu i o islamizaciji na prostoru bivše Jugoslavije, bavio se i fenomenom Svetog Save i muslimana, a nedavno je dobio Vukovu nagradu.
Jedan ste od retkih Bošnjaka koji javno govori o svom srpskim korenima i istražuje proces islamizacije na prostorima bivše Jugoslavije, tvrdite da je većina današnjih muslimana ima srpsko poreklo.
– Ne vidim nijedan razlog zašto bi krio svoje srpske korene. To isto mislim i za druge ljude bez obzira o
kakvom i čijem se poreklu radi. Što bih to ja bio ono što nisam, a da ne budem ono što jesam. Dakle, hoću da budem ono što jesam. Mojim višegodišnjim istraživanjima relevantnih istorijskih izvora, kao i radom na terenu, došao sam do zaključka da je većina naših muslimana, sada Bošnjaka, srpskog porekla i da su pre islamizacije najčešće bili pravoslavci, mada je bilo i katolika. Islam se prihvatao iz raznih uzroka. Pre svega treba znati da je to bila dominirajuća vera osvajača.
– Prihvatiti tu veru značilo je obezbediti određene privilegije kao što su ekonomske i uopšte društvene. Malo je bilo onih koji su islam prihvatali iz ubeđenja da je to jedina prava vera. Musliman je bio oslobađan nekih poreskih obaveza, a mogao je napredovati na društvenoj lestvici sve do najvišeg društvenog sloja, državnih, vojnih i verskih položaja. U 15, 16. i 17. veku, pa i nešto kasnije, bilo je mnogo naših muslimana koji su postali begovi, sandžakbegovi, beglerbegovi, paše, veziri i veliki veziri. Islamizacija je počela u 15. veku da bi u 16. i 17. veku poprimila masovniju pojavu.
– U početku islam su prihvatali predstavnici vlastele počevši od one najsitnije pa do najkrupnije. Nešto kasnije su islam prihvatali i trgovci, stočari vlasi, zanatlije. Sela su se uglavnom kasno islamizirala i uvek je u većini sela živelo hrišćansko stanovništvo.
Nedavno ste izjavili da dr Mustafa Cerić i Bakir Izetbegović imaju srpsko poreklo.
– Da, rekao sam to, jer imam nepobitne dokaze. Mislim da i gospodin Bakir Izetbegović i efendija dr Mustafa Cerić to znaju. Druga je stvar da li će to i javno da priznaju. Oni mogu da se na mene ljute, ali ne mogu da pobijaju. Ako imaju druge dokaze neka ih iznesu. Preci Cerića su bili srpsko plemstvo pre islamizacije. Izetbegovići su poreklom iz Beograda, a u Bosanski Šamac su se naselili posle napuštanja Beograda 1867. godine.
Neki muslimani su se vraćali veri pradedovskoj, nedavno je to uradio i profesor Muhamed Bušatlija iz Beograda, objasnite ovaj fenomen.
– Mnogo je više naših muslimana/Bošnjaka koji ne kriju svoje srpske korene nego što se misli i javno ističe. Profesor Mahmut Bušatlija ima sjajan pedigre, jer potiče iz srpske vladarske kuće Crnojevića. Iz te dinastije, koja je vladala Crnom Gorom u 15. veku, Staniša, sin Ivana Crnojevića, je islamiziran i bio je skadarski sandžak-beg i gospodar velikog dela Crne Gore. Taj čin Mahmuta Bušatlije, sada Stanka Crnojevića, može da ima i neku drugu konotaciju.
Kako objašnjavate tvrdnje većine muslimana da su poreklom Turci?
– Sigurno je u našim zemljama bilo etničkih Turaka kao vojnih i civilnih starešina, sveštenika i raznih činovnika, ali su se po završenoj službi najčešće vraćali tamo odakle su i došli. Bilo je i toga da su se Turci, u narodu pežorativno nazivani Turkuše, ženili našim meštankama i ostajali ovde, ali je to bilo zanemarljivo. Ima istine za tvrdnju da će se naši muslimani ili Bošnjaci pre izjasniti kao Turci, Iranci, Saudijci, pa čak i Nemci samo ne da su Srbi iako sa tim nacijama nemaju nikakve ni etničke ni jezičke srodnosti. Mislim da su za ovakve pojave kriva i jedna i druga strana.
Da li postoje bošnjačka nacija i bosanski jezik?
– Da bi se konstituisala neka nacija moraju se ispuniti određeni i naučni, a ne samo politički uslovi ili kriterijumi. Nije dovoljna samo politička želja i volja određenih političkih krugova. Može se političkim aktom, aktom domaće političke elite podstaknute i spolja, proglasiti nacija, ali takvi akti po pravilu donose velike nesporazume i sukobe, pa i ratove, što je najtragičnije.
– Ne osećam se dovoljno kompetentnim, ali smatram da su srpski, bosanski, crnogorski i hrvatski jezik jedan isti. Pitao bih te tako „stručne“ političare, a i neke naučnike, da li im prilikom komuniciranja sa Srbima, Crnogorcima i Hrvatima trebaju prevodioci. Mislim da je na sceni „narcizam malih razlika“ što bi se moglo reći i za stvaranje sintetičkih nacija, a ne samo jezika. Sve to postaje tragikomično.
Bavili ste se kultom Svetog Save i odnosom muslimana prema najvećem srpskom svetitelju, sta ste otkrili?
– Prilikom mojih višegodišnjih terenskih istraživanja u Staroj Raškoj bio sam iznenađen koliko je kod naših muslimana bilo tradicionalnog poštovanja kulta Sv. Save. Najstarije žene obavezno su za Savindan 27. januara pravile posebno jelo koje se zove masenica. Kada sam najstarijoj ženi, koja je tada imala 96 godina, rekao zašto to radi kada je ona muslimanka, kratko mi je odgovorila da je to jelo spremala i njena majka i bijača (baba). Jedna druga stara žena od 89 godina mi je rekla da uvek „za Savicu sprema masenicu“.
– U razgovoru sa Bošnjakom, koji je imao 94 godine, na moje pitanje zašto na neki način obeležava Savindan kao i neke njegove komšije, samo mi je kratko odgovorio „Ovo je zavetna zemlja“. Muslimani su uvek štitili i bogato darivali manastir Mileševu kod Prijepolja, jer je tu bilo grobno mesto Rastka Nemanjića, potonjeg arhiepiskopa Save i kasnije Sv. Save. Zabluda je da su se naši muslimani brzo i lako odricali svojih srpskih i hrišćanskih tradicija.
Nedavno ste dobili i Vukovu nagradu.
– Naravno da i dalje istražujem i pišem. Da, dobitnik sam Vukove nagrade za 2013. godinu kao istoričar istraživač. Trenutno radim na novoj knjizi koja će biti nastavak prethodne „Prilozi prošlosti Stare Raške“.
Šta biste poručili Srbima i Bošnjacima u Sandžaku?
– Predložio bih relevantnim društvenim i političkim faktorima i kod Srba i kod muslimana/Bošnjaka da ozbiljno i odgovorno porade na jačanju poverenja, iskrene saradnje i prijateljstva. Ne može nama biti niko bliži od nas samih. Samo tako možemo da računamo na lepšu i izvesniju budućnost, jer je na sve nas, što bi običan narod rekao, skočila i ala i vrana. Na kraju krajeva, mi smo isti narod bez obzira na našu, često i tragičnu prošlost, pa sviđalo se to nekome ili ne.
Begovi i intelektualci
Da li je čest slučaj da se muslimani izjašnjavaju kao Srbi?
– Mnogo je muslimanskih intelektualaca, begova i trgovaca koji su se osećali Srbima i to nisu krili ni kada su ih zbog toga progonile i turske i austrougarske vlasti. Ovom prilikom ću pomenuti samo neke: Husein-beg Gradaščević, Derviš-beg Ljubović, Omer-beg Sulejmapašić-Despotović, Avdo Karabegović Hasanbegov, Avdo Karabegović Zvornički, Hasan Rebac, Mustafa Golubić, Smail-aga Ćemalović, Mustafa Mulalić, Ismet Pupovac, Džemal i Šukrija Bijedić, braća Pozderci, Skender Kulenović, Meša Selimović, Emir Kusturica, Dževad Galijašević…
Seobe i islam u Raškoj
x Salih je rođen 25. oktobra 1944. u Tešnju, BiH. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studije u Sarajevu. Radio je kao nastavnik istorije i direktor škole u Kladnici i sekretar SIZ za osnovno obrazovanje u Sjenici, zatim kao direktor u Gopdijevu i Sušici (Bijelo Polje).
x Istorijom kao naukom počeo se baviti skoro odmah po završetku studija. Oblast njegovog posebnog interesovanja je poreklo, islamizacija, demografski i migracioni procesi na Sjeničko-pešterskoj visoravni i u celoj Staroj Raškoj ili Raškoj oblasti.
x Aktivni je učesnik mnogih naučnih skupova i stalni saradnik više naučnih zbornika i revija. Do sada je objavio šest knjiga i 70 naučnih radova koji su publikovani u naučnim zbornicima istorijskih muzeja i arhiva u Srbiji i Crnoj Gori. Autor je studija „Sjenica“ i „Kladnica“ i jedan od autora antropogeografske studije „Sjenički kraj“. Nova knjiga Saliha Selimovića „Prilozi poreklu, islamizaciji, migracionim i demografskim procesima u Raškoj oblasti“ je pravi istoriografski dragulj.
Pokoj duši svim postardalima za Krst časni i Slobodu zlatnu.
Niko im nije bio ugrozio ni krst ni slobodu! Kom treba četnički krst? Onog momenta kad su prolili nevinu dječju krv taj krst više nije bio častan! A što se tiče slobode, uopšte se nijesu borili protiv okupatora koji nam je svima oduzeo slobodu no su potegli kame protiv komšija druge vjere i protiv onih koji su se stvarno borili protiv okupacije. Mislim da ih je u Lijevča polju i Sloveniji stigla božja pravda! Pa oni i onako imaju himnu „Bože, pravde“ pa prema tome, nema ljutiš kad ti Bog da pravdu koju si zaslužio!
Bezimeni prijatlju, neko te dobrano slagao ako ti je rekao da je skidanje gaća borb protivu okupatora, to se zove prostitucija ako nisi znao.
Pametnome dosta. Uzdravlju.
Sinisa ko je prvi poceo da kolje i baca u jame
Pardon Za Sinisu
25 20 ,dosta diskutabilna izjava o ovim navodno Tempovim rijecima,po onome sto je iznio nas Mitropolit u licnom razgovoru sa Tempom to ne stoji,a iz arhiva se vidi da je to naredjenje dao Tito u dogovru sa Rankovicem i Djilasom,ovo je ne pojasnjenje ove izjave nego jednostavno da se svaka moguca greska ili pogresno prenesena necija izjava ne dovdi u kontekst necega sto nije receno a samim tim ne doprinosi istini i istoriji pogibije i Gradjanskog rata u Jugoslavij i naravo ovdje kod nas,gdje je udario brat na brata iste krvi vjere a danas od toga vremena postadosmo i dvije nacije,o vjeri nebih jer Montenegrini danasnji nijesu vjera nego sekta ili kukuk klan.
Kažeš:“Montenegrini…nijesu vjera nego sekta ili kukuk (kju-kluks)klan“.
Kad već sam tražiš onda da ti kažem da je tvoje svetosavlje sekta i mnogo se udaljilo od pravoslavlja, skoro do neprepoznatljivosti! To nije i ne može bit vjera Crnogoraca ili, kako ti kažeš, Montenegrina!
Nije ti lako, Bog te je kaznio da živiš u državi koju mrziš i među narod koji ti je postao noćna mora! Ako, zaslužio si to!
Nije ti lako, Bog te je kaznio da živiš u državi koju mrziš i među narod koji ti je postao noćna mora! Ako, zaslužio si to!
Iznosenje istine nije mrznja,a Bog ne kaznjava nego nagradjuje tako ga ja dozivljavam a sudu Njegovm cemo se svi pokoriti,neko prije neko kasnije u tome je sva tajna zasto neko prije a zasto kasnije. Tamo gdje zivim ne dozivljavam narod sa kojim zivim kao kaznu nego kao radost,bili oni nacionalno ovako ili onako popisani u tome je poenta PRAVOSLAVLJ i ne shvati sve zdravo za gotovo,kada vas Montenegrine pominjem uglavnom se ne misli nista ozbiljno.
https://youtu.be/vL5Dha6fQ0E?t=13