Pamtimo

Pamtimo. Avgusta 1995. godine, pred očima čitavog svijeta jedan narod je brutalno očišćen sa svoje teritorije, bez ijedne reakcije onih koji su širom svijeta odlučivali o životu i smrti, a koji su još i pomagali hrvatskom državnom vrhu u genocidu i zločinačkom planu da stvori etnički čistu državu, koja će sa takvim ,,nasleđem’’ čak postati i članica EU.

Pamtimo. ,,Oluja’’, kao i ,,bljesak’’, ‘’Medački džep’’ i drugi zločini, bila je nastavak genocida iz 41-45. Ista ideologija, isti simboli i parole, samo su mentori novi. Zapadne zemlje, koje su 1945. stale za vrat nacizmu, pedeset godina kasnije su mirno i sa odobravanjem posmatrale kako se usred Evrope povampiruje najstrašniji oblik nacizma. Krici stotina hiljada Srba, koji su u Drugom svjetskom ratu u najvećim mukama izdisali po stratištima Prebilovaca, Jasenovca, Jadovna, stopili su se 1995. u suzu krajiških Srba.

Pamtimo. 20 godina kasnije niko nije odgovarao za zločine u tzv. ,,oluji’’. Oni koji su komandovali akcijom u kojoj su ubijani civili, masakrirane žene i djeca, ovih dana sjede u ,,organizacionom odboru za obilježavanje Oluje’’. Gotovina i Markač, rame uz rame sa predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem i predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović. Puno jedinstvo, morbidna predstava prožeta atavizmom i političkim interesima, a cilj su, naravno, još jednom – Srbi. Na netrpeljivosti i mržnji prema Srbima u ovoj članici EU i NATO se u kontinuitetu ubiraju politički poeni, i na ljevici i na desnici.

Pamtimo. U zločinima nad krajiškim Srbima, u ubistvima i progonima, hrvatskim ekstremistima je aktivno pomagao NATO savez. Uloga SAD je ,,ozvaničena’’ dokumentom pod nazivom ,,Demokratski tranzicioni program’’. Avioni NATO-a takođe su, kao podrška ,,oluji’’, učestvovali u bombardovanju Republike Srpske Krajine. NATO će svoje zločine nad Srbima nastaviti ubijanjem civila u Republici Srpskoj, a dovršiti razaranjem Srbije i Crne Gore 1999. godine.
Pamtimo. Kad se završi ova hrvatska lakrdija slavljenja zločina i države koja traje dvadesetak godina, kad prođe ustaški pir, parade i mimohodi, iz Zagreba će se za koji dan čuti floskule kako region treba da ide putem pomirenja, prosperiteta, stabilnosti. Terminologija za naivne i lakovjerne, koja vrijeđa dostojanstvo svakog slobodnomislećeg čovjeka. Nadam se da je među Srbima naivnih i lakovjernih sve manje, jer o kakvom pomirenju mogu govoriti oni koji slave zločin ili oni koji ne žele da se pred lice pravde nađu ratni zločinci odgovorni za ,,oluju’’ ili ,,bljesak’’. Znamo se.

Pamtimo svakog ubijenog i prognanog. Svaku ženu i dijete. Pamtimo svaku stopu srpske zemlje… Pamtimo Republiku Srpsku Krajinu. Pamtimo Knin, Benkovac, Obrovac, Glinu, Kistanje, Vojnić… Neka je vječna slava postradalim Srbima.