Ovaj svet je podeljen oštro na dva dela. Na budale i one koji trpe

Piše: Jovo Pejović

Kada su krenuli razgovori oko formiranja izvršne vlasti u Podgorici, jedan broj mojih prijatelja me je pitao hoće li se te noći dogovoriti ko će biti gradonačelnik. Iako nijesam prava adresa za davanje odgovora na takva pitanja, odgovorio sam da na lokalnom nivou lokalni političari samo fingiraju pregovore, a glavni igrači na državnom nivou iza kulisa i daleko od očiju javnosti tvrde pazar, vodeći računa da on bude u skladu sa interesima njihovih mentora. Platforme, rezolucije, programi pa čak i zakoni, ne donose se da bi se primenjivali ili mijenjali stanje i pravila, već isključivo da bi se trasirao put do fotelja. Zato je sve na političkoj sceni Crne Gore neiskreno, podmuklo i pokvareno da se pošten građanin u takvom ambijentu osjeća nemoćnim. Nema iskrenosti ni među onima koji sjede na istoj strani stola, ako je sporna bilo koja očekivana fotelja. Sve se može staviti po strani – i program i ideologija, samo da se sačuva lični interes. Iskren čovjek kaže ono što misli, lažov ono što svi žele da čuju. Zato je iskren i pošten čovjek obično sam, a lažov okružen velikim brojem pristalica. U svom poznatom monologu u filmu Balkanska pravila legendarni glumac Bata Stojković na genijaln način opisuje mentalitet našeg čovjeka: „Ovaj svet je podeljen oštro na dva dela. Na budale i one koji trpe. Puno je budala ovde i lakovernih ljudi koje je lako kupiti i još lakše zavesti. Ti “ domaćini“ misle da je njima dato da potroše, kao svoje, sve vreme jednog naroda, kao da iza njih, više ništa ne može da se dogodi. A ovaj prostor je škrt kada treba iznedriti čoveka sa misijom. Čoveka darovitog, koji može da vidi makar jedan vek unapred. Zato se ovde stalno strada. Živi se stihijski, primitivno i svi neprestano stradamo.“ Čini se da našim stradanjima nema kraja. Kada slušamo u parlamentu i javnim debatama političare kako pjene, kako se međusobno optužuju, kako svoje probleme stavljaju ispred interesa građana i kako se malograđanski ponašaju, nemam dilemu da je alavost potisnula u drugi plan mudrost i ozbiljno ugrozila sve vrline i vrijednosti koje smo vjekovima njegovali kao životni kompas, ali i kako se prelako političari odriču onih vrijednosti na kojima su dobijali povjerenje građana da bi zadovoljili lične ambicije.