OREŠNIK kao „voćka čudnovata“

Piše: Jovan Lakićević

Hipersonična ruska raketa srednjeg dometa, pod čudnim nazivom OREŠNIK zasigurno nije oružje sudnjeg dana, za kojim je i Hitler, kao okultista, bezuspješno tragao.

Tim nazivom mogle bi se označiti int!erkontinentalne nuklearne rakete, čiji je broj odavno premašio cifru od 10 hiljada i čijom bi upotrebom život na planeti Zemlji prestao da postoji. U ovom času zadovoljićemo se onom ovještalom formulacijom da je to oružje „ u funkciji očuvanja svjetskog mira“.

„Orešnik“ je, dakle, nešto drugo i nije dobio ime po onom Njegoševom stihu „Tvrd je orah, voćka čudnovata…“, kako su neki naši komentatori „vidovito“ pokušali da izvedu poređenje. Pogotovo što Orešnik nije orah, već njegov mlađi brat lješnik, ili, tačnije, kitica lješnika. Mi koji smo rođeni na selu, znamo o kakvoj se komparaciji radi. Dakle, i „lješnik“, u ovom slučaju, može, ipak, da bude „voćka čudnovata“!

U ovom slučaju, šest lješnika čini šest bojevih glava sa mogućim različitim punjenjem, stravičnom udarnom i razornom moći.

Riječ je o oružju kojim se zauvijek obesmišljava zapadni san o „Prodor na Istok“, koji u njemačkoj varijanti glasi Drang nach Osten. Nekad preko Srbije, a danas, ponovo, preko Rusije.

Bojim se da kadrovi američke duboke države mahom Hazari i satanisti, , postavljeni kao projektovani vazali u većini evropskih prestolnica, o tome nemaju pojma! Oni su školovani i postavljeni, širom Europske unije, da budu apsolutni poslušnici, Crnog plemstva i hazarske sekte Habad.

Od njih se, uostalom, ničem dobrom ne možemo nadati. Ali valja znati i od toga se treba bojati, da oni ni o čemu ozbiljnom, pa ni o ruskom svemoćnom oružju, nemaju pojma! O tome svjedoče i njihove smušene reakcije nakon prve javne probe spomenute rakete. Oni su i dalje spremni da „pomognu Ukrajini dokle god bude trebalo“!

Kad su u pitanju performanse ove moćne ruske rakete, o kojoj se ponešto moglo čuti još prije dvije godine, za dugo joj neće biti premca. I, zbog prosječne brzine od 10 maha, nema PV oruđa koje bi je, nakon lansiranja, moglo presresti! Prilikom vertikalnih udara sa šest bojevih glava na šest ciljeva, brzina iznosi čak 17 maha.

Da ne bismo zbunjivali čitaoce brzinama zvuka i maha, dovoljno je reći da danas najbrži lovci lete brzinom dva do tri maha, a da je silina udara, koji sa raketom od 300 kilograma, stvara, prilikom pogotka, nevjerovatnu kinetičku energiju koja pravi duboke i dramatične prodore u ciljane mete. I da, bez ikakvog bojnog punjenja može da napravi ogromnu materijalnu štetu.

Mislim da je nedavno ispaljeni Orešnik, koji je pogodio pogone ukrajinskog Južnomašinskog zavoda za proizvodnju oružja, prvi borbeni eksperiment ovog moćnog „lješnika“ startovao bez bilo kakvog eksplozivnog punjenja, ali sa brzinom koja je gotovo ravna brzini meteorita, bio pokazna vježba namijenjena, prije svega, čelnicima pedeset država Zapada, koje danas bezuspješno ratuju protiv Ruske federacije. Tek koliko da znaju s kim, ili s čim imaju posla! I koliko je RF ispred svog najbližeg konkurenta!

Upravo zbog toga mi izgledaju i zvuče smiješno agenti NATOa, ili zapadnih obavještajnih služni, koji u domaćim TV emisijama spominju SAD kao „najmoćniju“ vojnu silu Planete! Nije nego!

Kad je riječ o efektima rakete Orešnik, ne bi me iznenadilo da je već na nišanu London , kao induktor nebrojenih svjetskih zala i zločina u poslednjih nekoliko stotina godina, sa dva svoja geopolitička i strateška instgituta, od kojih jedan nosi ime Kraljdevski , sa po pededeset, ili šesdeset hiljada zaposlenih.

Ne bih ovom prilikom da spominjem „sarmat“, koji od trenutka lansiranja stiže do Londona za 999 sekundi. Ili, recimo, moćnog „Posejdona“ sa ruskih nuklearnih podmornica, čija eksplozija, u blizini, recimo La Manša, može da stvori cunami od 500 metara visine, od koga će Ujedinjeno kraljevstvo doživjeti sudbinu negdašnje Atlantide… Šta bi u tom slučaju bilo sa francuskom zapadnom obalom, neka o o tome brinu vazali SAD s obje strane La Manša…