Oprostite, mi ipak ostasmo

Piše: Bogić I. Bulatović

Znam da tek mrtvome vuku mjeri se rep i znam da za opkoljenim kurjakom i lisica laje!!! I da je tako danas u Crnoj Gori, ne bih ni riječ razvezao! Ali hoću za onima koji su vukovima znali zvono da namaknu, da šalju ih u mučionice, betonjerke i ludaje! Hoću za onim krticama, glodarima, pacovima, skakavcima, rovcima i termitima (da proste štetočinje!), za onima koji ne zaslužuju dostojanstveno ignorisanje i ćutanje!

Za onima koji su prebrojali da ima ih više i onima koji su prijetili postizbornom ćeranijom! Dokazali su da su obični bleferi, da su prazna priča i potrošene riječi. Da iza njihovih teških riječi na koje su laki, ne stoje ni oni sami, kamoli neki narod, duh ili pokret. Znali smo već da pričaju o Crkvi, a da su ateisti i da o Crkvi pojma nemaju. Da još uvijek kad vide sveštenika uzdrhte ko da su vidjeli crnog mačora koji im siječe put. Da drže predavanja o povijesti, a da su najveći falsifikatori u istoriji. Da su im usta puna demokratije i multietničkoga sklada, a ciljevi bijedni. Apetiti prvi, a namjere posljednje. Da su primitivci u skupim odijelima. Da su kukavice sa podignutim obrvama i smežuranim usnama od limuna, a ne od Markovoga jeda! Znali smo da su hrabri samo dok su u obruču zaštitara. Da su vrijedni samo u kontekstu koruptivnih poslova koji se skrivaju iza državnih funkcija, nacionalnih interesa i eshatona kako ga samo oni doživljavaju. Znali smo da su kodifikovali ono što je ozbiljna nauka davno odbacila i da su kal proglasili standardom. Znali smo da su biološki i duhovni potomci onih koji su prvo svoje profesore i viđene rođake likvidirali bez suđenja, nakon rata, a zatim na Goli otok poslali one koji su od njih bili dosljedniji, pošteniji, beskompromisniji ili, na koncu, samo veći šmekeri! Znali smo da su talog istorijskoga taloga koji uz kaficu i tompus likvidiraju, zatvaraju i gone svoje najbolje drugove i kumove, ali ne zarad istine, ideala i pravice, već iz gole dobiti i procenta. Znali smo da broje milione, a da se bave sitnim intrigama i tračevima. Da imaju milijarde, ali da kontrolišu i pijačne tezge. Da ćaskaju sa Rotšildom, Abramovičem, Deripaskom… kokaju ljude i kokain, ali da kontrolišu prodaju i kokica i sjemenki. Znali smo da „brane“ Hrvate, a da nemaju pojma o Šimiću, Ujeviću, Matošu, Krleži, Cesariću ili Kranjčeviću. Da „vole“ Muslimane, a da nisu čitali Selimovića, Sijarića, Kulenovića, Kalača… Da mrze Srbe, a da govore srpskim jezikom. Da žive na tekovinama srpske istorije i kulture i da su dvorove podigli na krvi srpske raje, a svoje krovove pošto su sve srpsko izdali. Da se kunu u Albance samo dok im valja Njihova tvrda Besa i Čast…. Sve smo znali!!! Ali danas, od te noći kada su pale njihove maske, mi imamo dokaz!!! Mi imamo te tužne i bijedne maske ispod kovid krpetina. Snuđždena, pokunjena i pala ramena i opušteni abdomen. Imamo taj pogubljeni glas koji kao da obećava da je problem samo u nekom brojanju, u jednom ili dva mandatića koja se, na koncu, mogu i obezbijediti, nabaviti, stvoriti… kupiti!!!

A nijesu se dosjetili „moćnici“ da im je najbolji drug, do juče, taj skromni , jadni, siroti filozof Mediterana, sa ribarskim šeširićem krokodila bio„ strah i trepet“, budvanski aligator i da bi i oni vrlo brzo mogli slomiti zube o zlatni Krst Slobode!!! Da bi mogli od onih koji i tuže i sude, postati goli sužanj ili regionalni bjegunci pred Pravicom! Oni koji su mladež gonili samo zbog riječi na nekom portalu kao u vrijeme gulaga, da bi i sami mogli postati Novosibirci! Oni koji su gonili, presretali i legitimisali hrišćane, da će morati da polože račune samome Hristu!

Neko reče: „Malo su se zaigrali“! Preblago rečeno!!! Igra je skopčana sa djetinjom spontanošću, viteškim nadmetanjem i nevinošću. Ovo je sve bilo prije nego djetinjstvo i igra. Ovo bila je tvorevina monstruma kojima su usta puna bajki, a tragovi krvavi. Krvavi od Dubrovnika, preko Ulice 13. jula, do grčke obale i bečkih kolodvora!!!