IN4S

IN4S portal

Opelo poštenju

1 min read
Poštenje kao oltar unutrašnjeg bića čoveka doživelo je sudbinu mnogih hramova koje su bezbožnici rušili i skrnavili da bi čoveka odvojili od Tvorca i Sištine. Poštenje je so života. Poštenje je lik, ogledalo, obraz.
Miso vujovic, tekst o papi, priroda, Bogovi, Mamurluk,Hram

Mišo Vujović

Piše: Mišo Vujović

Lako je biti hrabar reče čovek, moj omiljeni lik pod maskom. Temperamentno -energični, lucidni fajter, koji je uspeo svojom impulsivnom originalnošću, etičkim stavovima, vrcavom mišlju kao prvi mlazevi meda iz prepunjenog saća, da obezbedi agreman pseudonima sa integritetom.

“Biti pošten a ne hrabar!”, podvlači, moj pravdoljubivi plemenik.
“To je vrlina. A ne hrabrost”, dodaje.

Slažem se delimično, jer poštenje bez kuraži je nedelotvorno. Pomalo sakato i jalovo. Ko zaparložena njiva.
Mada je nekada junak mudrom i poštenom konja vodio. Nažalost tog trojstva više nema. Junaci ostaše u pesmama, poštenje u magli, mudrost se izrodi u pragmatičnu prepredenost.

Ali najpre treba definisati pojam ili uzvišeni normu – poštenje. Definicija čestitosti po tradicionalnim kriterijumima veoma teško da je danas primenljiva. Odselila se nekako sa Turcima mada je živela i posle njih.
Poštenje savremenog čoveka u sistemu zavisnosti primoranog na razne egzistencionalne kompromise i časnost naših đedova na koje Đikan apostrofira je neuporedivo. Poštenje su ubili onog trena kada je familija rasšrafljena i kada su ljudi izmešteni iz svojih primarnih staništa i kada je individualnost prerasla domete korena, trend sahranio pamćenje, puno korito dušu.

Poštenje kao oltar unutrašnjeg bića čoveka doživelo je sudbinu mnogih hramova koje su bezbožnici rušili i skrnavili da bi čoveka odvojili od Tvorca i Sištine. Poštenje je so života. Poštenje je lik, ogledalo, obraz.
“ Obraza mi”, bila je najveća kletva starih Crnogoraca, koji su živeli uspravno za sudnji dan da bi sa obrazom otišli na večni put. Poštenje je nekada bila naša stara Crna Gora u kojoj se svaka poganština sankcionisala.

Na kraju Crna Gora ta stara Crna Gora u sagrađena na temeljima, reči, obraza i slobode, predstavljala je simbol čestitosti.

Od takvog poštenja zaturenog po nekim čukama ređe u gradovima se ne danas opstaje. Čak više – strada se. Svako ko je potpisao kolektivni ugovor, kredit u banci, uzeo člansku kartu stranke, ušao u sindikat, postao predsednik kućnog saveta…, oročio je svoje poštenje. Oni ambiciozniji su ga unovčili. Poštenje se pod visokim temperaturama, kao iznošene gaće, od čestog pranja, raširilo i sada u njega svašta staje.

Pošten čovek je, danas postao opasnost razvoju kleptomanskog društva koje potpiruje najprizemnije nagone u čoveku i svodi se na moto : “ Use nase i podase”.

Poštenje danas postaje svedok kolektivnog posrtanja okoline. Svedoke prvo ubijaju ako nisu spremni da se povinuju i ućite. Kako poštenje da ćuti ili da se skriva. Zamisli , mutavo poštenje iza ćoška kako šapuće ili ulicom korača pognute glave.

Šanse poštenog da opstane su danas minimalne. Ili će u izolaciju što je najbenignije. U toj varijanti okolina će se isčuđavati i pomalo ga sažalevati. Ali će ga pustiti da tumara poput Kamijevog Stranaca bez cilja i prijatelja.
Druga opcija je diskvalifikacija s’ pečatom ludaka ili osobenjaka.

Nije li slučajno ostalo u narodu :” Pošten i lud su braća”.
Treća nepogoda je eliminacija zbog ometanja tokova interesa. “Budala, mogao je sa nama ali on hoće pošteno”. I on strada na čudan način kao svedoci Ramuša Haradinaja u Crnoj Gori.
Na kraju dilema: Da li je poštenje pragmatična fleksibilnost i neutralno držanje ili principijelni moralni asketizam koji sa sobom nosi navedene posledice. Dakle poštenje po tradicionalnim normama je na izdisaju i zamenjuje ga pridev korektnost. Ovog puta ću izbeći poslovicu : “Karta ko Marta, a Marta k…a..” sa punim ustima poštenja.

Posledice kolektivnog posrnuća su nesagledive, a kategorija bruke za čitavo bratstvo zbog lopovluka evoluirala je u snalaženje ( eto snaša se) ili higijenski aspekt – “čist je ko suza nema ga u evidenciji ne krade ođe no u Italiju”. Taj je čak i patriota – domoljub. Pleni vani – donosi doma. Neću o plenidbama.

I na kraju dolazi uspešan građanin sa voznim parkom vrednim nekoliko miliona – bez stalnog prebivališta jer ni sam ne zna gde će zakonačiti u svom hotelu, vili, kući, stanu, jahti …
Jedan stanovnil Čačka je predlagao da bivšem gradonačelniku dodele ulicu.
Zaslužio je, kaže, s obzirom da nema ulice u kojoj se u njegovom vlasništvu ne nalazi po nekoliko stambenih ili poslovnih jedinica.

E takvi postaju uzori mladima, još ih motivišu na kraduckanje. Veći od njih mogu biti samo vlasnici države. A Crna Gora je već dugo privatna država.
Svrgavanjem poštenja sa trona stradala je dobrota, a dostojanstvo je obučeno u šarene ‘aljine dok su stid zacementirali dublje nego što njihovi kompanjoni u Siciliji betonom nalivaju protivnike.

Podjelite tekst putem:

11 thoughts on “Opelo poštenju

  1. Poštovanja vredno hrabri Djikane…
    S kakvom lakoćom živiš teži put, misliš ga
    I sanjaš čestito vodeći sebe kroz njega…
    Dakle priume ha ha ha , bravo Djikane!

  2. … Moj prijatelju!
    Sam znaš Vukmane da su partije kurtoni ispušeni!
    Ko je s kakvom partijom dobra donio narodu!?
    Još i partijanje ošteti, iskaiša i onog najboljeg čovjeka!
    Ne vjerujem u to, nikada nijesam na vjerovao!
    … Gledao sam kako mi prijatelji, kako se u partijama urušavaju oni najbolji ljuđi!
    Pa i Milo je pre tridesetak godina bio sasvim ok, i više od toga …
    Još i ne znam da je neka partija ikada pomerila nešto na bolje!
    … Narod Vukmane, narod. Znaš pobolje od mene!
    Kada mu d***** , pa uzme stvar u svoje ruke!
    Poslije dođu nove partije i sve useru!
    I tako u krug …
    Opet, dobro priumi, djeluj kao pojedinac od nikoga zavistan.
    Među ljude. ..
    To je najviše što slobodan čovjek može!
    I ne samo ođe.
    Više se od toga ne može.
    Jedino ako ne misliš da partijamo, pa da nešto zakučimo i ja i ti.
    Znam da ne misliš, naravno.
    … A negde ćemo se valjda i gledati, pa ćemo se makar dobro ispričati.
    A Mišo, Plamenac, dobri su i novinari i ljudi, nije sporno.
    Ali, što ti misliš što sam ja još poodavno otišao u ilegalu, nikom na ruku.
    Ni najbolji javne poslove ne mogu da ibavljaju kao oni potpuno slobodno ljudi.
    Ako ništa drugo i oni robuju kakvoj ideologiji, ako i ne, robuju sebi i svojim političkim stavovima.
    Samo je onaj sam svoj čovjek.
    Što će mene i tebe više?

  3. Brate Djikane, Misin tekst sam poceo da citam, ali sam prekinuo zbog dosade.
    Posto vidim da si ti citavi tekst procitao do kraja, onda se ja potpuno slazem sa tobom i kazem, tekst je los, mada pojma nemam zbog cega je los, ali ako ti kazes, onda ti vjerujem.

    Inace i ja volim da citam Misa, mnogi tekstovu su mu interesantni i lijepi za citanje, mada tu i tamo prodje neki dosadni pampflet, ala casopis „duga“.
    A strasno sam alergican na one iz „duge“, jer sam im nekada planirao vrlo ruzne stvari, pa je malo falilo da im citavu redakciju, zajedno sa svima njima, ne dignem u vazduh.

    Davno je to bilo, mada me i dan danas boli, kada vidim, da o mojem slucaju niko od njih ni slovo nije napisao, a bilo bi interesantno da su nesto napisali, stim vise jer su oni bili ti, koji su sve najgore o meni pisali i oni su bili ti koji ni jedan demanti nisu objavili, mada cujem da su u redakciji sjedili sve moralne gromade, kako je svjedocio otac Plamenac.

    Miso je nekada pisao za Dugu, pa otac Plamenac a svi su iz Crne Gore i svi su znali za ono sto mi se desilo, pa i danas se prave kao da nista nije bilo.

    Dobro, nema veze, u svemu ima nekog Bozijeg promisla, pa tako i u tome. Obadvojica su mi dragi i predpostavljam da imaju neke svoje razloge za nepisanje, iako su obadvojica vrlo moralni ljudi i borci za istinu.

    Takodje ima nekog Bozijeg promisla i u tome, sto danas tesko koji autentican Srbin moze da dodje do izrazaja cak i medju laznom srpskom opozicijom. Prosto me cudi da mi na ovom portalu bas sve ne brisu.

    Na kraju da rezimiramo, Miso je dobar pisac, tekstovi su mu interesantni, ali ponekad napise i po koji mucak, pa eto ovaj zadnji tekst ne valja nista a zbog cega ne valja, pojma nemam, jednostavno vjerujem Djikanu kada kaze da je to tako.

    Na kraju, moj dragi Djikane, meni se cini da, dok se ja i ti ne udruzimo, iskrene srpske opozicije u Crnoj Gori biti nece.

    Razmisljam nesto, da nas dvojica napravimo neku partiju. Samo ne znam, ja sam njemacki drzavljanin, ne znam kako to ide, ako budem izabran za predsjednika, da li je to prepreka.

    Doduse, radije bih da ti budes predsjednik, umjereniji si od mene, ja bih bio strasno radikalan,ali mene vec neko vrijeme interesuje mjesto gradonacelnika Podgorice, pa ne znam da li u onaj sledeci, ili onaj iza njega termin da se kandidujem.

    Djikane, sta mislis o tome da ja i ti nesto sami preduzmemo, jer jedino tebi vjerujem, ovo ostalo su sve foliranti.

  4. … Evo, neka moja braća pročitaju okašnjeli moj komentar na Mišove “ sjenke „, đe nas je sve zajedno opleo anonimne, grko prekorjeo! Urnisao!
    … A da poštujem Miša, poštujem.
    Majstora!
    Da se ne slažem, ne slažem se!
    Slažem se, ne slažem se.
    Makar jednom, nijesam se složio u “ sjenkama“.
    … Krivo mi! Jeste.
    Vjerujem da se Mišo u “ sjenkama “ ogrješio o svog čitaoca, nepotrebno. Nedozvoljivo.Bez svake svrhe! Nadasve pogrješno, u krivu stranu. Protivan i sebi, ne samo čitaocu!
    Začudilo me, nego kako!?
    … Opet, nijesam mu uzeo za zlo.
    Nenadmašan on. Dragocjen.
    Jedina ona prava zvijezda ođe, čiji su tekstovi izviše daleko od novinskog.
    Ko ne bi volio da je Mišo … Da umije! Kao Mišo, da umije.
    … I Djikan, i on.
    A da mu pošljednji oni tekst ničemu nije, nije!
    Nije on manji zbog toga, ne!

  5. Možda su Mišo i Đikan ista ličnost, a ako nijesu hvala Đikanu što ga je čačnuo da napiše ovakav tekst.
    Zar stvarno mislis da bi Miso hvalio Misa u stavri Djikan Djikana,salbo si ti bogme ista razumio,ukoliko se nijsi salio ,a ako jesi onada uredu,salu je Bog ostavio.

  6. Dobra analiza našijeh potonuća. Dinamično i žestoko ko da je ovo Đikan poso. Možda su Mišo i Đikan ista ličnost, a ako nijesu hvala Đikanu što ga je čačnuo da napiše ovakav tekst.

  7. Da li neko zna ko je gradio prugu Niksic Titograd.

    Znam pricao mi je pokojni otac ,kako je bilo u Stubicu drzati gijeto a macu drzi neko ko je prvi puta uzeo u ruke,i to sve zimi na minus temperaturi,uzimali ljude na silu ,dobrovoljno moras,isto kao sto se koristila nedelja da se otidje do Ostroga,ko je htio i smio,a ko nije vjerovatno je bio na spisak za prijem u SKOJ,sto bi rekli vrsila se politicka diferencijacija i cekanje za upis od spijuna do sumara,iako je to po obicaju uz postare bilo jedno zanimanje,ili kao danas palmude : inkorporirano benfitoima koji se dobijau kao sredstva za ocuvanje prirodnog okolisa .

  8. Da li neko danas zna ko je bio Alija Sirotanovic, rudar, koji je iskopao rukama i lopatom vise uglja nego bager. Nista nije ukrao niti procerdao. Bio je heroj socijalistickog rada.
    Da li neko danas zna ko je bio Batric Jovanovic , koji je bio komandant svih poslijeratnih radnih akcija od Samac Sarajevo pa nadalje.
    Da li neko zna ko je gradio prugu Niksic Titograd.
    Ovi ljudi se nidje nijesu ugradili pa ni u nase sjecanje.
    Al zato znamo sve lopove, ubice i mafijase, kontroverzne biznismene i ostalu gamad.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *