Okupacioni brodovi nespokoja u Baru
Piše: Dragutin – Dašo Durutović
Od malih nogu sam u Baru. Iako nisam rođeni Primorac , to sam postao, jer jednom kad sam ugazio u more nikada nisam iz njega izašao.
Evo, nakon punih 45 godina još je so na mojoj koži. A, ko voli more voli i brodove . Brod je posebna kategorija. Brodovi se rađaju i umiru. Oni imaju dušu. Nekada sa sobom u dubine vode svoje posade, posebno kapetane. Uz more sam i ja postao kapetan i zavolio brodove.
Čak u mornarici postoji običaj da se priđe kada brod pristaje i prihvati lancan, pandul, konop… Da se brod lakše veže.
Ovih dana su u moj Bar uplovili brodovi koje nikako ne mogu da volim. Ratni, neprijateljski, sa oznakama od kojih mi se ledi krv u žilama . No, imam potrebu da se vratim malo u prošlost.
Godina 1988., vrijeme SFRJ, pred moj odlazak u vojsku. Ljeto, ništa nije naslućivalo događaje koji su uslijedili par godina kasnije .
Tada se igralo bilo Evropsko prvenstvo u fudbalu. Po kafićima se toga ljeta gledao fudbal, mada Jugoslavija nije učestvovala. Svako od nas je imao svog favorita. Navijalo se za strane reprezentacije. Posebno je bila popularna moćna Holandija sa Van Bastenom na čelu. Ovdje, ipak, ne bih da svjedočim o fudbalu, već o nečemu sasvim drugom – duhovnom, mentalnom, i nadasve ideološkom sklopu ljudi.
O čemu se radi:
U finalu takmičenja sastali su se SSSR i Holandija . Holandija je bila bolja, a mi koji smo pratili fudbal, finale smo gledali u u kafe baru „MM“ na barskom korzou. Jadna grupa momaka je navijala za Holandiju, druga za SSSR, odnosno Rusiju . Tada nije bilo podjela ideoloških i drugih koje su danas prisutne i koje se prenose na sport . Tada smo svi živjeli u „Bratstvu i jedinstvu“. Pa ipak, neko je i tada više volio Rusiju, neko Holandiju. Čime je to bilo uslovljeno? Da li fudbalskim umijećem majstora iz Holandije ? Ne bih rekao! To je bio test pripadnosti duha!
Da, ja sam svim silama navijao za Rusiju, odnosno SSSR, drugi neko za Holandiju. Par godina kasnije svi oni momci koji su navijali za Rusiju su bili na jednoj strani ideologije, politike, vojske, mišljenja, a oni koji su navijali za Holandiju na drugoj. Tako je ostalo do danas. Navijači Holandije sa te terase iz 1988. i danas navijaju za NATO pakt. Njima ne smetaju brodovi u barskoj luci. Meni smetaju! Čak i da nije bilo agresije na našu zemlju 1999. jednako bih o njima mislio.
Uvijek se sjetim onog čuvenog filma „Okupacija u 26 slika“. I tu je došlo do razlaza starih drugara. Svako je otišao na svoju stranu i obukao uniformu kojoj je bio sklon. Tako i danas, gledam ove koji sebe nazivaju vojskom MNE, kako trče i padaju pred NATO brodovima.
Pitam se da li su, i kome dali zakletvu? Da li su dali zakletvu JRM pa je pogazili ? Pamtim i Hrvate koji su 1991. godine odstupili sa vojskom i mornaricom iz Hrvatske, jer nisu htjeli da pogaze zakletvu. Ovi danas ne misle tako. Došao im NATO, saveznik . Nemam riječi.
Svi znamo da su nas gurnuli u NATO protivno volji makar 85 posto pravoslavanog stanovništva. Neko će reći ne žive u MNE i u Baru samo Pravoslavni. Tačno je to. Ali, moji dragi sugrađani drugih vjera su dominantno za NATO. Znate li zašto? Taj isti NATO ubija pripadnike njihove vjere po svijetu, iskopava im države i domove zbog nafte i drugih razloga…
Ali, nebitno je to. Važno je da je NATO protiv Rusije. Bilo bi deplasirano pričati o tome ko je NATO pakt i šta predstavlja. Svakako je neprijatelj – vojni, duhovni, moralni, svake vrste…
Ti brodovi su pucali na našu zemlju i djecu, bez razloga da podrže nasilnu secesiju dijela naše teritorije da pomognu oružanu pobunu i terorizam. Ne da pomognu Albancima , već radi svojih imeperijalističkih interesa. Zbog toga su i nas primili, da prkose Rusiji.
Svejedno, kako tada, tako i danas mi volimo, odnosno ja volim Rusiju. Tako mi nalaže duh, vjera, nasleđe, vaspitanje…
Sa istoka sunce sija, tamo je Rusija. To je prirodno makar meni i pripadnicima moga naroda. Za ostale pitam se da li važi ono – „Pod Rumijom tri su vjere, one neće da se dijele“? Podsjetiću u isto vrijeme, veoma namjerno, na čuveni aforizam legendarnog Baranina Nikole Šaranovića – „Brat je mio koje vjere bio, samo da nije Srbin“…
Eto, to je mjerilo savremenog Montenegra.
(autor je advokat)
Izvor: „Barski portal“
Nemamo se što pitati, kada odgovor znamo!
“ Srbe na vrbe “ je morbidna parola, vidim i danas im se po neđe omakne, nijesu koristili samo Hrvati, bivši Srbi – već i njihovo „Hrvatskoj cvijeće „, onda muslimani, danas Bošnjaci, i oni takođe bivši Srbi!
E, to je ta tolerancija koja Srbe, kad gođ se namjesti da su slabiji od bivših Srba, vodi u jame, pod malj i nož!
… Tolerancija! U koju i ja vjerujem koliko u lanjski snijeg. A nije da ne bih volio da živimo u miru i slozi kao braća, što i jesmo, kukala nam majka … I nama, i njima.
Zajebana smo mi neka sorta!
Pitacu vas za tu ,,Toleranciju,, kada Mi Pravoslavni budemo Manjina, a to je blizu.
Istina je to što kažete za Bosance, ali Barani su ipak Primorci, nisu tako „bukvalni“! Kažu da svako od starosjedilaca Barana, bez obzira na vjeru, ima tri „potkožna identitetska sloja“ – vizantijski, mletački i osmanski, te da u zavisnosti od situacije „izbaci“ neki od njih! To je ono što Primorci zovu „šete bandijere“!
Tako su i u BiH govorili da su tamošnje tri vjere „raja“ pa vidimo što je ta „raja“ kasnije međusobno napravila u tri rata u XX vijeku!
Tri vjere,HM,koliko sam puta to cuo,ili jedan krst dvije crkve,misleci na Rimokatolike i Pravoslavne u Boki.
Prica se to svuda,nije bilo kazemo nekog sukoba,nije ,nekih mrkih pogleda jeste,i to je tacno,ali ubijanja i progonjenja nije,lijepo kazu ,i ja kazem i dobro ,i bice tako,dokle smo mi vecina !
A kako drugačije, Zeče!?
Stradavamo mi i kada smo većina ; zar smo u Srbiji bili manjina, pa grdno postradasmo na Kosmetu!
Čestitamo autoru