Odgovor Kneževića Đuranoviću koji „Pobjeda“ nije smjela da objavi: Veselina Đuranovića nije smijenio Momčilo Đujić nego braća Đukanović, Ivan Brajović…
1 min read
Milan Knežević
„Dnevni list „Pobjeda“ danas nije htio da objavi odgovor Milana Kneževića Drašku Đuranoviću. Preciznije rečeno, „Pobjeda“ nije smjela da objavi odgovor Kneževića, kako zbog argumentovanog teksta, tako i zbog dodatnih dokumenata, koje bi Knežević priložio za sljedeća reagovanja.“
Kneževićev odgovor prenosimo integralno
“Sve srećne porodice liče jedna na drugu, a svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način.” Upravo ovim citatom Lava Tolstoja želim početi odgovor Drašku Đuranoviću, koji se u još jednom sintaksičko udbaškom izbljuvku bavio “zadahom” mog karaktera neudobno sjedeći na bali poreskih dugova Begapresa i galopirajuće podsvijesti.
Dozvoljavajući sebi da, ničim izazvan, moju porodicu i mene nazove “nesrećnima”, Đuranović je, izgleda, pomislio da je njegova porodica mnogo srećnija od moje, a samim tim i nedodirljiva. I kad on prevrće kosti mojih đedova onda je to poželjna politička disciplina još jednog u režimskoj koloni, koji jedva čeka da pljune na Milana Kneževića, a, kad se ovlaš okrzne njegova porodica, tad počinju tirade o čojstvu, sojstvu i sedam ofanziva.
Za razliku od Draška Đuranovića, koji se u nedostatku argumenata poslužio jazbinsko-tabloidnom nekrofilijom, kojom pokušava prikriti čemernu golotinju svoje nečiste savjesti, ja ću i dalje nastaviti da se služim istorijskim činjenicama, uz žaljenje što sam prinuđen da se, pored Koče Popovića, bavim i Veselinom Đuranovićem.
Izgleda da je moje pominjanje zadaha italijanskih priznanica i lira toliko erozivno djelovalo na Đuranovićevu psihu da je on, ponovo ničim izazvan, svog oca doveo u taj kontekst. Govoreći o sumnjivim biografijama “prvoboraca” NOB-a, samo sam potencirao činjenicu da je, nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. godine, značajan broj četnika prešao u partizane, kao što je to slučaj bio i u septembru 1944. kad je kralj Petar preko radio Londona pozvao vojnike Ravnogorskog pokreta da se stave pod komandu Josipa Broza.
Za razliku od ovih preletača, moji đedovi Mirko i Milan od 1941. do 1945. nijesu mijenjali strane, i isključivo su ratovali s Njemcima. Zašto se Draško Đuranović prepoznao u ovoj neumitnoj istorijskoj činjenici ideoloških prelijetanja – nek prvo razjasni sa svojom podsvijesti, a onda sa Velizarom Sredanovićem, koji je o takvim slučajevima napisao knjigu.
Opšte je poznata činjenica da su Veselina Đuranovića, Marka Orlandića, Veljka Milatovića sa ulice smijenili Milo Đukanović, Aco Đukanović, Ivan Brajović i Srđa Darmanović, a ne Momčilo Đujić i potomci kraljevske vlade u egzilu.
Smijenili su ih na kosovsko-metohijskom talasu jer su mirno posmatrali progon i pogrom crnogorskog i srpskog naroda u južnoj srpskoj pokrajini. I, umjesto da Draško Đuranović zaštiti lik i djelo svog oca od Mila Đukanovića i Ivana Brajovića, koji su Veselina proglasili za udarnog člana jagnjećih brigade, i prepariranog birokratu socijalizma, on ih 2018. godine stavlja u prvi red sale Centra za kulturu u Danilovgradu kako bi svojim prisustvom uveličali veče posvećeno Veselinu Đuranoviću.
A Ivan Brajović, koji je formalno smijenio Veselina Đuranovića, bez imalo nelagode, kao da čita referat na Predsjedništvu SD-a, drsko evocira uspomene na Đuranovića proglašavajući se za njegovog najbližeg saradnika i prijatelja, iako svi u sali, uključujući i njega, znaju da govori neistinu. Meni je bilo neprijatno, čak i žao, dok sam gledao tu grotesknu farsu totalne amnezije, koja je imala za cilj da od svih nas, koji pamtimo, napravi rijaliti zombije režimskog rituala.
E to je, Draško Đuranoviću, pravi zadah tipične crnogorske morbidnije, po kojem ispada da ovi, čije ime ne smiješ da spomeneš, sad više vole Veselina Đuranovića kad je mrtav nego dok je bio živ. To bi isto bilo kao da sad ja pozovem na krsnu slavu one njemačke vojnike, koji su ubili moje đedove, Mirka i Milana, i još im dam da mi režu slavski kolač, i da mi posle nekoliko čašica rakije počnu objašnjavati kako su oni mojim đedovima bili najbliži saradnici i prijatelji. I da su ih baš iz tih emotivnih pobuda i ubili.
I, upravo zbog ovoga, nikad ne bih mijenjao moju “nesrećnu” porodicu Knežević za “srećnu” porodicu Đuranović. Kao što nikad neću dozvoliti da se moj antifašizam, i hiljada drugih časnih porodica, pomiješa sa kriminalno-koruptivnim pomijama, koje nam prosipate na imaginarnom koritu domoljublja.
A, što se tiče Koče Popovića i njegovog učešća u martovskim pregovorima, ne da me Draško Đuranović nije demantovao, nego je potvrdio sve moje navode, i sigurno se pokajao što se uprtio u velike istorijske teme mucajući o Dolores Ibaruri kao lirskoj pokrivalici. Prvo je tvrdio da nikad nije bilo pregovora između partizana i Njemaca, sad tvrdi da su pregovori vođeni, ali samo oko razmjene zarobljenika.
I zato ću, za njegove, i oči zainteresovane javnosti, objaviti faksimil punomoćja za vođenje pregovora s Njemcima, koje je Vrhovni štab NOV i POJ izdao 8. marta 1943. svom delegatu, Koči Popoviću. U punomoćju, koje je potpisao general Velimir Terzić, jasno piše da će se pregovori voditi po tri pitanja:
“1. O razmeni zarobljenika;
2. O primeni međunarodnih ratnih pravila u odnosu prema Narodno- Oslobodilačkoj Vojsci Jugoslavije sa strane nemačkih vojnih vlasti;
3. O svim ostalim pitanjima, koja će postaviti ova delegacija, a o kojima je već bilo reči sa g. kapetanom Hejsom prilikom poslednje razmene zarobljenika u Livnu 17. novembra 1942. g.”
(Original punomoćja se nalazi u zaostavštini Koče Popovića, a njegov faksimil je objavio V. Dedijer u “Novim prilozima za biografiju J.B. Tita”, knj. 2, Rijeka, 1981, str. 844. Prevod za punomoćja na njemačkom nosi oznaku NOKW-1082.)
Znači da su pregovori između VŠ i Njemaca vođeni još u novembru 1942. i da se nijesu odnosili isključivo na razmjenu zarobljenika, kako Draško Đuranović pokuša da mi objasni. I da je jedino Koča Popović išao na pregovore s Njemcima pod punim imenom i prezimenom, dok je Milovan Đilas postao Miloš Marković, a Vladimir Velebit je bio Vladimir Popović.
I sad sam ja kriv Drašku Đuranoviću što je većina partizana, poput mojih đedova, ratovala s Njemcima, dok su neki u serijama pregovarali s njima. I opet sam kriv što su neki iz četnika prešli u partizane i postali istaknuti ideolozi i funkcioneri samoupravnog sistema. A izgleda da sam najviše kriv što neću da ćutim i uzimam redovne konzerve patriotizma iz režimskih magacina, ne bih li, bildujući svoju sjenku u teretani poltronerije, bar na minut skrenuo pažnju na sebe Milu Đukanoviću. A koliko se Draško Đuranović osjeća srećnim, ili nesrećnim u široj familiji Đukanovića, to neka izvagaju između sebe.
Jednom sam skoro komentarisao,kako je Veselin Đuranović,otac ove protuve Draška,kod Tita špijao velikog Crnogorca,narodnog heroja generala Jaukovića,zbog probijanja puta Mioska-Šavnik!!Zbog ovog „vrlog“ Bjelopavlića,nikada nije probijen tunel Semolj,iako je izvršen proboj polovine dužine istog sa obadvije strane!!!Kakvu je štetu, Veselin Đuranović,svojim postupcima napravio narodu Uskoka i Drobnjaka,to oni samo znaju!!!Generala je odbranila njegova veličina i ugled koji i danas,davno upokojen uživa u Crnoj Gori i Hercegovini!!!
Jednom sam skoro komentarisao,kako je Veselin Đuranović,otac ove protuve Draška,kod Tita špijao velikog Crnogorca,narodnog heroja generala Jaukovića,zbog probijanja puta Mioska-Šavnik!!Zbog ovog „vrlog“ Bjelopavlića,nikada nije probijen tunel Semolj,iako je izvršen proboj polovine dužine istog sa obadvije strane!!!Kakvu je štetu,svojim špijanjem Veselin Đuranović,svojim postupcima napravio narodu Uskoka i Drobnjaka,to oni samo znaju!!!Generala je odbranila njegova večičina i ugled koji i danas,savno upokojen uživa u Crnoj Gori i Hercegovini!!!
Milane ,na tvoju argumentaciju i retoriku ostadoše nemi čak i jednojajcana braća, bodin i komlen !
Milane svaka ti ja ka u Njegoša !!!! Svaka ti čast, rasturaj bagru Milogorsku !!!
Jos jedna potvrda da su montenegrini obicna go*na!
Đuanović večeras neće moć oka da sklopi…
Nije mi ga ža.
Sve ti cvijetalo!Milan je pravi i cestiti i covjek i srbin i crnogorac!!!
Jedina ideologija Đuranovića bila je i ostala – VLAST.
Bravo Milane,bravo in4s!!!
Svaka cast Milane, podrska tebi i tvojoj porodici, ali imao si se zasto i roditi. Ova olos prodana sto pljuje na roditelja ne zasluzuje ni prezir.
AFERIM NA PRAVOM ODGOVORU MILANE.
Au brate, ovo se zove verbalni nokaut.
D. Đuranović je na aparatima, da ako mu pomognu političke ubice njegovog oca. Doduše za to ubistvo, pravde radi, trebalo bi dodati i ime glavnog gurua Špadijera, čisto radi statistike.
Đuranovićeva servilnost prema Milu pokazuje da bi mu oprostio i da mu ženu siluje, pravi potomak svoga oca, sve sami naslednici S. M. Štedimlije!
Milane, argumentovano, časno i pošteno – kao i uvijek. Srećan je narod koji Te ima. Hvala Ti na istrajnosti, hrabrosti, trudu i žrtvovanju u borbi za istinu, pravdu i SLOBODU!
Proklet bio svaki pravoslavac koji ubuduce glasao DIKTATORA MONSTRUMA i njegovu koaliciju,sjeme mu se utrlo do devetog
Djuranovicu…vala te Knezevic zestoko pos*a…A sve ti zivu istinu rece
Negdje sam vidio sliku Veselina Djuranovica iz 2-gog svjetskog rata u uniformi italijanske milicije, nista ne tvrdim sem da sam vidio tu sliku, mozda je bio na nekom tajnom zadatku,ko zna.
Veso je bio tajni agent ka mu sin, kud ce baljega no pod guzicu.
eto tako, dobra alegorija probudi u Drašku ušuškanu zaboravljenu prošlost , bravo Milane
BRAVO KUCO KNEŽEVICA ,JADNO I GLASNO ZA SVE A POSEBNO ZA OVOG NESOJA I SRAM NE SAMO PORODICE NEGO I ZA CIJELO PLEME
DA, Veselina Đuranovića nije smijenio Momčilo Đujić nego braća Đukanović, Ivan Brajović… Ali i Predrag Bulatovic vjerovatno aktivan da je bio i Emilo Labudovic itd,,,,,,, DAVOLJE STETE STO SU IH SKINLI samo da se poslo putem Ante Markovica a ne Milosevica , SRBIMA bi BOLJE BILO> ZAR NE ? OSTALI NI U KRAINU KOSOVO a CRNA GORA SA SRBIJOM
Pametnome da se zastidi i pokrije ušima sasvim dovoljno, ali pošto Draško ima debeli obraz ko đon, mislim gospodine Kneževiću da neće na njemu ni grimasu napraviti.
Bivše rukovodstvo je smjenila ratno-huskacka veliko srpska politika. Na čelu sa srpskom akademijom nauka, a čiji je egzekutor bio Slobodan Milošević. Naravno ne treba zaboraviti pomoc bagre cetnicke sa Kosova koju je predvodio Solevic i kompanija. Crnogorci su kao ovce poverovali da se smijenjuju radi toga što su jeli jagnjetinu na Zabljaku. Ali vrlo brzo su vidjeli što je bilo ispod žita. I to kad su trebali prolivali Crnogorsku krv diljem bivše države za odbranu srpstva. Zato su i krenuli u povlačenju Crnogoraca sa ratišta iz Krajine i Bosne. Naravno da su kdvazni videvši dje to vodi promijeni stranu i otkazali poslušnost velikom vodji Slobu. A dio njih je ostao izdajnik i do dan danas.
Povlacenje crnogorskih rezervista je izvrseno na incijativu Momira Bulatovica, gospodin kome ni ime ne smijes da izgovoris je mudro cutao i u to vrijeme izbjegavao da igra sah duboko se uvlaceci Slobu.
A bili su Bodine Djuranovic i drustvo posteni ljudi, ali su vodili ku*vinsku politiku prema Kosovu. I to im je eto, došlo glave.
Vidim Kosovo je sad srce Srbije. Hahahaha
Ako se smijes znaci da si srecan.
Boki, opet si izvirio iz rupe, prdoje ce da se ljuti.
Bodine, koliki ti mozak imaš? Ne mogu ni da zamislim. Ovo kad ti „moćno“ kažeš ratnohuškačka, pa još velikosrpska, sve si završio. Kako ti je to palo na um? Šteta što još nisi dodao četnička. Onda bi porazio sve svoje neprijatelje, čak i nevidljivog neprijatelja- Koronu.
A sta ako se desi da i vama albanci uzmu Ulcinj, Plav, Gusinje….hoces li tad da pozivas bracu srbe u pomoc ili ces im dati deo CG?
Pi!
To je jedino što su pametno uradili.
Đuranoviću poslije ovoga cijenim da si uša u rupu.
Nije ni izlazio iz rupe!
Briljantno! Gospodine Knezevicu, ubjedljivo ste najiskreniji politicar u nasem Montenegru, nadam se na visokom mjestu kad se opet rodi Crna Gora! Ne damo svetinje!
Odlican
Alal Ti Vjera Milane….
Herojski Sine, iz Herojske Kuce….
Cegovicu i Koljenovicu….
TVOJA JE SNAGA…. NASA JE SNAGA…..
STO NIKADA NE MIJENJAMO STRANE….