Nove Jalte neće biti

Piše: Jovan Lakićević

Jedna dama, sa imenom bez značaja, valjda iz neke NVO, reče koliko juče, jednu zanimljivu rečenicu: „Ova Vlada izgleda kao da ju je Putin pravio“, misleći pritom na novu Vladu Srbije!
Nijesam shvatio da li je to izustila sa ushićenjem, ili očajanjem. Prije će biti da je u pitanju ovo drugo.
Bez obzira na zavidan publicitet njene izjave, teško da bih mogao da se sa njom složim. Jer, Vlada sa dvojicom „rusofila“, od 31 člana, pa još bez zaduženja, teško da bi se mogla nazvati i proruskom, a kamo li ruskom.
Ali, neka se dotična dama malo strpi, za koji mjesec, ili, najdalje godinu, možda će se njena „prognoza“ ostvariti kad Rusi stignu iz svekoliko izmrcvarene Ukrajine na deltu Dunava!
No, šalu na stranu.
Kao novinara koga je uvijk više interesovalo šta će se dešavati u budućnosti, od onog što se zbilo juče, ili prekjuče, veoma me, kao i mnoge, zanima šta će se desiti nakon okončanja sukoba Ruske federacije za Udruženim Zapadom u Ukraijni.
I sam sam, nesmotreno, negdje na početku ruske Intervencije, pomenuo, bar jednom,“ novu Jaltu“, u finalu ovog sudara civilizacija.
Nakon toga sam sebe ispravio u tekstu od prije dvije godini, pod naslovom „S kim Putin da pregovara“… Sve i kad bi se tako nešto moglo očekivati, ili poželjeti, imajući u vidu neke ranije završetke ratova, u ovom času je tako nešto gotovo isključeno. Ponajprije zbog Zapada, koji je davnih dana Putina proglasio „najvećim ratnim zločincem Planete“ , amnestirajući njihovog Adalfa, ili aktuelnog premijera Izraela ( da ne računamo sve one procese, događaje i ličnosti između.
Najpoznatiji savremeni komičar Planete, onaj iz Kijeva, koji je u sjenku bacio čak i Čarli Čaplina, sebi je zakonom uskratio takvu mogućnost!
Zaista, s kim Putin da razgovara? O miru, ali i geopolitičkoj budućnosti ovog dijela Planete. S Bajdenom? Možda sa nesuđenim vojskovođom poražene NATO vojske, u odlasku, Stoltenbergom?
I, što je ne manje važno – o čemu? Svaki susret za političkim ( i ljudskim) mediokritetima, kao i priče o boilo čemu, a pogotovo o sjutrašnjoj sudbini planete, za ozbiljne državnike je čisto gubljenje vremena!

Kapitulaciju Ukrajine može bilo ko da potpiše. Kralj Nikola je svojevremeno, 1.916,, žureći iz Plavnice put Italije, ostavio za tu , ne baš časnu rabotu, zadužio dva svoja ofcira srednjeg ranga!
Ovo lutkarsko, nazovi ratno pozorište imaće za desetak dana u Švajcarskoj svoju „mirovnu konferenciju“, naravno bez Ruske federacije , valjda da ne bi štrčala… Ta čudna sesija mogla bi se nazvati mirovnom jedino ako bi uspjeli da se pomire među sobom, prije bliskog i konačnog raspada njihovih asosijacija, ili da se, kako-tako, na dostojanstven način pomire sa – porazom!
Ukrajina će, kao tzv kolateralna šteta, popiti gorku čašu koju su joj pripravili neonacisti na njenom državnom i vojnom čelu, Hazari iz sekte Habad – vjerovatno će, kao država nestati sa geografske karte Evrope.
Ne može se reći da oni nijesu ispunili svoj domaći zadatak, diktiran iz Londona: U bezizglednom ratu s Rusijom, izginulo je blizu milion Ukrajinaca i dva puta toliko onesposobljeno za život. Zemlja je razorena, raseljena, a povrh svega i rasprodata, „Blek roku“ i drugim bjelosvjetskim korporacijama.
Putin, sve i da hoće, nema s kime da razgovara!
Podjele na sfere uticaja, kako se to dogodilo u Jalti, naprosto neće biti. Američkoj pudlici Evropi ( kako se to danas moderno kaže) i ostalim protektoratima SAD po svijetu, biće, vjerujem, ostavljeno na volju kome će se carstvu privoljeti.
Već vidim naše komšije Bugare, Makedonce, Rumune, ali, po analogiji Albance i Hrvate , kako jedni preko drugih uskaču u zadnji, pobjednički vagon, kako žure da izraze lojalnost Rusiji, zaboga njihovom „viševjekovanom prijatelju“!
Mađarska i Slovačka, kao i moja pravoslavna Crna Šuma su u nešto povoljnijoj situaciji. Za Češku nijesam siguran. Za Poljsku jesam. Ona se odavno, zbog svoje kliničke rusofobije, svrstala uz njeno, ne baš prirodno društvo.
Za Republiku Srpsku se odavno zna i Bogu hvala da je tako. Što se ostatka BiH tiče… pa, baš me briga! O tužnoj, sa više strana stisnutoj Moldaviji, (kojoj je, izgleda, baš svjedno), kao i o pribaltičkim republikama, kojima uopšte nije svejedno, u ovoj kratkoj i krajnje uprošćenoj „analizi“ ne vredi ni govoriti.
Što se, pak, Srbije tiče, ona je do juče imala otvoren poziv za perspektivnu asocijaciju zvanu BRIKS, ali se baš teško odricala svog europskog puta „bez alternative“. Sad kad je obećana zemlja Dembelija krenula nepovratno niza stranu, pretpostavljam da će se „alternativa“ lakše pronaći!
No, valja ipak imati na umu da „konkurs“ za pristupanje BRIGSu još nije raspisan i da će uslovi za prijem možda biti pooštreni. A za neke i nepremostivi.
Sve u svemu, nakon pobjede nad Udruženim Zapadom, pošto nema s kim, Ruska federacija će, poput njenih protivnika u Švajcarskoj, biti prinuđena da razgovara sama sa sobom!
Uopšte ne sumnjam da će ti razgovori biti uspješni i plodonosni!