“Novak je primitivna konzerva” Srpska političarka zapalila mreže: Dosta mi ga je, izvukao se na žreb, jedini protivnik mu bio Đere!
1 min read
Foto: Vaseljenska
„Dosta mi je više Đokovića… Baš me briga da me on više davi… Primitivna konzerva, džiberaj uz muziku“, ovo i još mnogo toga napisala je Vesna Pešić na svom Tviter nalogu i tako izazvala burne reakcije na ovoj društvenoj mreži. Međutim, da li je srpska političarka ipak bila sarkastična?
Vesna Pešić je poznata kao veliki navijač Novaka Đokovića, kao takva nedavno je bila puna reči hvale o njemu u Sportalovom serijalu, pa otuda malo čudno zvuči svaka njena ispisana rečenica na Tviteru.
„Dosta mi je više Đokovića. Kad ja kažem. Ima 24 slema, poslednji izvukao na žreb, jedini protivnik mu bio Laslo Đere. Baš me briga da nas/me on više davi sa 25-im, kad imamo novi tenis koji igra Alkaraz. Plus je primitivna konzerva, džiberaj uz muziku“, napisala je Vesna Pešić bez ikakvog smajlića kojim bi dočarala da je ipak sarkastična.
Dosta mi je vise Djokovica. Kad ja kazem. Ima 24 slema, poslednji izvukao na zreb, jedini protivnik mu bio Laslo Djere. Bas me briga da nas/me on vise davi sa 25 im, kad imamo novi tenis koji igra Alkaraz. Plus je primitivna konzerva, djiberaj uz muziku.
— Vesna Pesic (@vestoma_Tomy) September 12, 2023
Da li je to Vesna Pešić preko noći postala Novakomrzac? Ne verujemo. A zašto je baš u ovoj meri sarkastična – ne znamo.
Odgovore ćemo valjda dobiti uskoro, valjda što pre dok profil srpske političarke nije upotpunosti zatrpan uvredama od strane njenih pratilaca.
Izvor: Sportal
Ambasadorka sa deckom!
Vesna Pešić, ništa čudno od mangulice koja jede sa Soroševih valova.
Baba misli da je bitna.
Koga briga o njenoj izjavi pa sve i da je pisala pohvalno.
Dziberka hoce da bude u centru paznje pa se grebe o Djokovicu.
Siguran san da Nole ne zna ni da postoji baba.
Za razliku od nje koja nanosi stetu i bruku svim pravoslavnim srbima Nole je PRAVI AMBASADOR.
Srpski narod je uvijek griješio što svoje neprijatelje nije dotukao da se ne mogu oporaviti za narednih 100 godina.A mogao je!
Ova kokoška spada u neprijateljski ( ne) soj.Kao i sve kokoške, pamćenje joj doseže 6 sati unazad.
Kad treba snese jaje i to je to.Više niti zna, niti joj je od Boga dato.
___https://www.telegraph.co.uk/tennis/2023/06/12/novak-djokovic-greatest-goat-23-slam/
Novak Đoković je vrhunski alfa sporta, svidelo se to vama ili ne
Ako Tom Brejdi kaže da je Srbin najveći, onda je to za mene dovoljno dobro
Od svih A-lista koji uživaju na Kortu Filipa Šatrijea, svi željni da budu svedoci najnovijeg dela istorije Novaka Đokovića u telu, najupadljiviji je bio Tom Brejdi.
Sve do svog penzionisanja ove godine u 45. godini, sedmostruki pobednik Superboula istraživao je svaki put da pronađe eliksir večne mladosti, propovedajući vrline antiinflamatorne ishrane dok je produžio svoju karijeru u 23. sezonu. Ali pošto je Srbin osvojio svoju 23. veliku titulu na Otvorenom prvenstvu Francuske, najveći kvoterbek, koji je sedeo u loži igrača pored Đokovićeve supruge Jelene, znao je da posmatra možda najneuništivijeg sportistu od svih.
„Od jedne KOZE do druge“, napisano je njihovo naknadno rukovanje. I bilo bi teško ne složiti se, takav je sve veći konsenzus da je Đoković, kao jedini čovek koji je pobedio u svakom meču najmanje tri puta, najbolji igrač koji je ikada uzeo reket .
Kao što kaže Kris Evert, koji sa Đokovićem deli rekord u takmičenju u 34 grend slem finala singla: „Tokom poslednjih 50 godina videla sam i proučavala svakog šampiona u tenisu. Nikada nisam videla nekog poput Đokovića. Kombinacija mentalne, fizičke i emocionalne snage koja ulazi u svaki snimak je bez premca. Vreme je da cenimo ovog čoveka.”
Bilo je potrebno odsustvo Rafaela Nadala i Rodžera Federera u Parizu da bi Đoković dobio priznanje koje mu je pripadalo. Dok je držao široki šampionski govor na više jezika, zadržavajući se na svojoj filozofiji da „vizualizuje svaku stvar u svom životu, ne samo da verujem u to [već] da je osetim svakom ćelijom u svom telu“, osećalo se kao da priznanje publike je konačno bilo bezuslovno. I zašto ne? U šest taj-brejkova koje je napravio na Rolan Garosu, nije napravio nijednu neiznuđenu grešku. To je nivo psihološkog oklopa sa kojim niko ne može da živi.
Kao i uvek, Đoković je bio velikodušan u odavanju počasti Nadalu i Federeru, objašnjavajući kako su ga oni doveli do tako neverovatnih nivoa kvaliteta i doslednosti. Zaista, jedna od najneverovatnijih statistika u sportu je da su u poslednjih 20 godina 65 od 76 velikih titula osvojila samo tri muškarca. Međutim, slučaj se povećava da bi se Đoković smatrao samim sobom – Najvećim svih vremena – ne samo u sirovom broju već i u nedaćama koje je morao da savlada.
U tri od prethodnih 11 takmičenja, on je bio diskvalifikovan, deportovan ili blokiran ulazak zbog zabrane Bajdenove administracije nevakcinisanim strancima. Kada je Đoković prošle godine izbačen iz Australije pod nedokazanim izgovorom da bi njegovo prisustvo moglo da podstakne antivakserce, Skot Morison, tadašnji premijer zemlje, iskoristio je spektakl da trubi o tvrdoći svoje granične politike Covid-19. Bio je to čisti politički oportunizam. Jer, dok je Morison od tada izglasan van funkcije, igrač kojeg je demonizovao vratio bi se u Melburn 12 meseci kasnije da bi osvojio svoju 10. titulu.
Ljudi osporavaju Đokovića na svoju opasnost. Tamo gde bi većina smatrala da je ozloglašenost težak krst za nošenje, on koristi svaku kontroverzu kao motivaciju da se bori još žešće. Čim je naišao na kontroverzu njegovog oca u bratstvu sa proputinovskom mafijom u Australiji, odbacio je Andreja Rubljova u ravnim setovima. I pored svih udaraca koje je pretrpeo zato što je u Parizu tvrdio da je Kosovo još uvek deo Srbije, reagovao je jedva slegnuvši ramenima, pobedivši svakog protivnika – uključujući Karlosa Alkarasa, za kojeg se smatra da će ovog puta biti njegov uzurpator – sa slobodnim prostorom.
Dok Đokovićeva neumoljiva briljantnost može da izazove izvesnu muku, to nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo. Tenis je sport čiji sistem bodovanja i vitke margine kažnjavaju i najmanji pad. Đoković se na to i sam podsetio tokom jednog tmurnog perioda koji je počeo u leto 2017. kada je, usred široko izveštavanih turbulencija u njegovom ličnom životu, izgubio od Sema Kverija na Vimbldonu, Denisa Istomina u Melburnu i Dominika Tima u Parizu. Ipak, Đokovićeva tvrdoglavost je obezbedila da se na samit vrati još strašnija sila.
Njegova nadmoć ne leži samo u činjenici da drži pobedničke rekorde nad Federerom i Nadalom. To takođe mnogo duguje njegovom iskustvu da je publika bila protiv njega u skoro svakom finalu koje je igrao. U njegova tri finala Vimbldona protiv Federera, atmosfera je bila više prošvajcarska, kao da je priređena u centru Ženeve, ali je Đoković svaki put pobedio, slavno odskočivši sa dve meč lopte manje u 2019. „Nestvarno“, rekla je Viktorija Azarenka posle svog trećeg pariskog krunisanja. „Najveća mentalna snaga bilo kog sportiste ikada viđenog.“
Još uvek je moderno prokleti Đokovića blagim hvaljenjem, umesto toga žudeti za raskošnim Federerovim udarcima ili finim Nadalovim forhendima. Odanost tom kraljevskom paru može biti žestoko plemenita, i to sa dobrim razlogom, s obzirom na to da su obojica bili daleko više vezani za kodekse diplomatske uljudnosti nego što je Đoković ikada bio. Ali figura koja se široko doživljava kao treći čovek triopola sada zauzima njegovo mesto kao ultimativni alfa sporta. Ako je njegova nadmoć dovoljno impresivna za nekoga iz Brejdijevog pedigrea, trebalo bi da bude i za nas ostale.
Pašče.
Američko!
Mnogi glupanderi su u politici!
Da to nije pisala, manje bi bila popularna.