IN4S

IN4S portal

Njegove pjesme nisu pjesme, nego pisma svakome od vas: Godišnjica smrti velikana srpske književnosti – Mike Antića

1 min read
Jedna od najvećih legendi srpskog pjesništva, neponovljivi književnik i boem čija je poezija kako vrijeme odmiče sve popularnija, umro je na jučerašnji dan 1986. godine. Za kratko vrijeme svog života oprobao se u različitim literarnim, filmskim i slikarskim žanrovima, a onda je 24. juna zauvijek otišao
Antićevi dani

Miroslav Mika Antić

Jedna od najvećih legendi srpskog pjesništva, neponovljivi književnik i boem čija je poezija kako vrijeme odmiče sve popularnija, umro je na jučerašnji dan 1986. godine.

Za kratko vrijeme svog života oprobao se u različitim literarnim, filmskim i slikarskim žanrovima, a onda je 24. juna zauvijek otišao.

U rodnom Mokrinu pohađao je Osnovnu školu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pančevu, a studije je upisao u Beogradu. Živio je u Novom Sadu. Prije nego što je postao poznat, književni velikan bavio se raznim poslovima – bio je mornar, radio je u lutkarskom pozorištu, bavio se i slikarstvom, novinarstvom i filmom.

Ostaće upamćen po svojim vječnim djelima, a i po riječima upućenim djeci koja su odrastala uz njegove antologijske stihove:

,,Moje pjesme nisu pjesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim riječima, već u vama, a riječi se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih neka poezija, već doživljena, već završena, već mnogo puta rečena, čeka zatvorena da je neko oslobodi.“.

Mika Antić kazao je u jednom intervjuu da je čitao mnoge pisce i da su na njega svi uticali, ali je malo onih, kako je govorio, koji su mu ostali dobri i vječiti prijatelji. U dječjoj literaturi, kako je govorio, nikad se nije razočarao u Sent Egziperija.

Poput Egziperija, srpski pjesnik pokazuje koliko su vrijedne male stvari na koje odrasli ne obraćaju pažnju. On piše o sitnicama koje čovjeka okružuju, a koje on nije u stanju da primjeti opterećen svakodnevnim životnim aktivnostima.

Da li sam svuda gde su mi tragovi…

Da li sam svuda gde su mi tragovi,
Ko zna s čim sam se spajao,
a nisam ga ni takao,
možda sam boravio i u svom životu,
možda postoje izvesni znaci,
ili kao da je neko stran.

Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići,
ja se nikad ne umaram.

Valjda sam jedini čovek,
koji sumnja u sebe,
sve češće mi se čini,
da nisam nikakav oblik,
već da slobodno jedrim,
kroz sopstveno pijanstvo,
– prepušten sunčevom vetru,
odlivam se i dolivam.

miroslav-mika-antic
Legendarni Mika Antić; foto: luftika.rs

Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.

Neiskvaren iskustvom,
poseban slucaj samoce.
Ponekad izmislim sadašnjost,
da imam gde da prenoćim.

I suviše sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz.
ali ipak uz mene se može,
mada je neobično.

Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja,
koja mene shvataju.

Nejasna mi je vera,
spremna da u mene veruje.
Teško je biti okovan
u moju vrstu slobode.

Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se može,
mada je neobično,
sa mnom je čudno čak i umreti,
jer ja se ne završavam.

Pročitajte još:

Kad minu zore, kad umru kiše i vidiš nas nema više, reci im da smo se k’o ljudi složili

Podjelite tekst putem:

1 thoughts on “Njegove pjesme nisu pjesme, nego pisma svakome od vas: Godišnjica smrti velikana srpske književnosti – Mike Antića

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *