Njegova Svetost

Piše: Bogić I. Bulatović

Nakon predstavljenja u Gospodu Svetoga Oca naše Crkve, Svetoga Save Nemanjića, a i malo prije toga, isključivim Božijim promislom i voljom Svetoga Save, na čelo naše Crkve stupa Sveti Arsenije, u narodu i danas poznat kao Sremac! Mada, ima polemika, da li je bio rodom sa strana krajiških, pomorskih zemalja srpskih, ili potomak mornara Panonije.

Po predanju, skrušeni monah žički, Sveti Arsenije Sremac, tako je bio zasjenjen svetošću ličnosti Svetoga Save Srpskoga, da je tako bio blagodaran Gospodu i Svetitelju da pošto je stupio na sveti tron srpske crkve, sve je ubuduće radio u uvjerenju i iz uvjerenja da sve što je Sveti Sava uradio prije njega je savršeno i da svemu tome ne treba nikakve ispravke, samo ispunjenja. Sveti Sava je Crkvi svojoj ostavio sve u besprekornom obliku i poretku! Vidjevši Gospod ovu prostosrdačnost Arsenijevu, ukrasio Ga je i nagradio mnogim drugim Darovima, te danas mu pristupamo kao Čudotvorcu, Iscjelitelju i ždrebaoničkome sabiratelju!

Ostati kao nasljednik velikog, Bogomnadahnutoga prethodnika, biti vojvoda nakon Karađorđa besmrtnoga, pjesnik nakon Njegoša Cetinjskoga Pustinjaka i Lovćenskoga Tajnovidca, biti patrijarh nakon Svetoga Prepodobnoga Patrijarha Srpskoga Pavla, nije lako. Prvo, vjerni narod je poistovjetio Njegovu mitru i kamilavku sa Njegovom neponovljivom ličnošću i Njegovim neponovljivim karakterom. Drugo, i klir i državna birokratija su imali svoje megalomanske zahtijeve i očekivanja koje je diktiralo „burno istorijsko žilište“! A patrijarh Irinej je imao svoj put, svoju misiju i svoj Krst! Kao prezreo i preiskusan episkop, stupio je na Svetu Stolicu svojih svetih prethodnika i nije pokušavao da bude kao niko do tada, već da svjedoči ono što je On i što je Gospod naš!

Crkva je svih ovih godina bila na udaru profanoga, banalnoga, duha dnevnoga strančarenja i političarenja, zloduha ovoga svijeta, a Njegova Svetost, patrijarh Irinej je ostao na dostojanstvenim visinama Skromnosti, Uzdržanosti, Pomirenja i Sabranja! Pod Njegovom krunom i Omoforom Svetoga Vladike Amfilohija i molitvom Svetitelja Svetorodne Loze Petrovića, sabrao se bio u naše dane sav pravoslavni narod Balkana u drevnoj Diokliskoj eparhiji i primio Blagoslov od Patrijarha koji nas ostavlja u Miru i, nadajmo se, istinskoj slozi koja nam otvara Novu istorijsku stranicu! Njegovo žitije, od Čačka, preko Prizrena, Atine, Ostroga, do Niša i Patrijaršije, svjedoči o jednom vremenu i jednoj vječnosnoj Konstati u njemu. O postojanosti i nesalomivosti naše Majke Crkve koja stoji na Kamenu i koju „paklena vrata neće nadvladati“!

Sveti Patrijarsi Srpski, molite Boga za nas!!!