Njegoš dovijek!

Piše: Batrić Babović

Prije vremena u odnosu kad sam planirao da se obratim riječima “ duboke odanosti “ Sv. Petru II Lovćenskom Tajnovidcu moram da naglasim da su motivi sabrani u jedan cilj i jednu misao – odbraniti Njegoša od politizacije i blata dnevnih trivijalnosti.

Na prvi pogled prizemna, primitivna, protkana zlom i sljepilom priča koju ovih dana plasiraju i programiraju „čitači i tumači“ djela genijalnog pjesnika ima u svojoj pozadini skrivene i duboke naume još skrivenijih centara moći i generatora nove geopolitičke realnosti.

Metodologija obesmišljavanja njegovog pjesničkog genija ima za cilj da se uništi korijen cijele književnosti jednog naroda, čiji je Njegoš izvor, istočnik i svetionik. Plasiranje politikantskih teza bez sagledavanja cjeline književnog djela Lovćenskog Tajnovidca igla je u oku istine i pucanj u nebesku zjenicu jednog naroda.

Preveliki broj „slučajnosti“ koji nas je zadesio u poslednjih par mjeseci ne daju mi mira pomisli da se u centru kruga geopolitičkih „tobdžija“ slučajno našao osovinski pisac, pjesnik, mislilac, vladar i mitropolit.

Oklevetana književnost Borisa Bulatovića najbolji je dokaz kako Zapad sa raznim igračima „globalizma“ ispisuje analitičke redove o sadržajima štiva naših vodećih pisaca, pokušavajući da njihovo umno ostvarenje stavi u kontekst ratova 90-ih godina i klasičnom zamjenom teza izmijeni ulogu krivca i pravednika, dželata i žrtve. Epitet krivaca nose Selenić, Pavić, Kiš i brojni drugi pa je metodologijom klevete istine potrebno stvoriti podijum za zacarivanje laži i obesmisljavanja vjere i istorije jednog naroda.

Svim ovim naumima Njegoš stoji kao bedem koga treba srušiti iako je to misija koja je u polaznosti svoje osnove osuđena na propast. Gorski Vijenac i Peščanik nasli su se na udaru ozlobljenih neznalica sa jednim jedinim ciljem – ukloniti istinu i omogućiti novi identitetski i nacionalni inženjering obezglavljenom narodu bez svoga putevođe i svetionika.

Njegoš je dosegao do samog Gospoda kao pjesnik i molitvenik a Danilo Kiš do samog Njegoša. Zato ovaj „dvojni udar“ na sledbenike istine i sve čuvare njegoševske Crne Gore ima duboku pozadinu i jasne ciljeve sa varijablom velikog broja uhodanih metoda za dezintegraciju duhovnog bića naroda kome oba velikana (dominantno Njegoš) pripadaju.

Zaboravljena i do sada neotkrivena istorija malo je govorila o pismu Franciska Palovinetija tadašnjem mitropolitu Danilu Dajkoviću. Pismo je imalo za cilj obezglaviti Lovćen i zdrobiti duhovnu kičmu Crne Gore. Posljedice djelovanja „davaoca dobrih savjeta“ evidentne su u savremenoj crnogorskoj zbilji. Duh izjava od prije nekoliko dana liči na pismo pomenutog gospodina od prije 50 godina, uz napomenu da skriveni centri moći u sinergiji i sa više tačaka i pravaca udaraju na Lovcenskog Tajnovidca – čuvara Crne Gore, njene vjere, kulture i identiteta bez prava na duh samoporicanja i praktičnog ostvarivanja istrage predaka.

Njegoš kao Kosmos prepreka je tom cilju. Sa njim u svijetlu vremena kome pripadamo naša „oklevetana književnost“ biće okosnica evropske kulture i hrisćanske misli Starog Kontinenta. Gorski vijenac koji počiva na modelu brojnih antiteza, potrebno je zdrobiti kako bi se ugasili Kosovski Zavjet i Duh u potomcima Pustinjaka Cetinjskog. Lažni car Šćepan Mali je „izmakao“ tumačima i ideolozima denaturisanja Crne Gore, ili je ostavljen za neko bolje vrijeme kada će raslojavanjima po modelu „meke moći“ prestati da postaje opasnost za vjekovne nišandžije i artiljeriju ostrvljenu na duhovni identitet Crne Gore.

Takvi planovi i projekti neće uspjeti.

Akterima ove inicijative preporucujem najtoplije, sa bratskom ljubavlju da u svoj čitalački opus uvrste knjige Mira Vuksanovića „Njegoš Dovijek“ i Miroljuba Jevtića „Njegoš i Islam“. Pažljivim tumačenjem i neostrašćenim analizama doći će do istog zaključka kao pisac ovih redova.

Njegoš je kosmička, univerzalna, vanvremena i svevremena pojava kojoj nema i neće biti kraja. Ovih dana njegov lik je sa Njegovom Svetošću Patrijarhom Antiohije i cijelog Istoka Jovanom X otišao na Izvor Crkve Hristove, osnovane u doba apostola Petra i Pavla.

Pitam se da li je to slučajno?

Šta još treba da se desi da shvatimo značaj Lovćenskog Tajnovidca? Možda put u Damask preobrazi vodeće ljude Njegoševe Crkve i konačno ga upiše u kalendar svetih. Ostaju nam vjera i nada u taj čin a Cetinski Pustinjak da svojom ljubavlju natkrili svoj narod i one koji ga gone i to ne prestaju da čine uputi na pravi put svojom molitvom Gospodu Svedrzitelju.

Čovjek zajednice, jedinstva i sabornosti, neobjašnjiva pojava ne smije biti predmet intriga i politikantstva. Na potezu su njegova Crkva i narod uz vječno blagodarenje svepjesniku i svevremeniku!

Autor je doktor specijalista nefrolog i pjesnik

Izvor: Mitropolija