Transkript gostovanja aktuelnog predsjednik SEP-a, bivšeg premijera, kao i bivšeg šefa ANB-a, Duška Markovića, koji je gostovao sinoć u emisiji „Slobodna zona“ na televiziji Prva, prenosimo integralno sa portala Borba, bez ikakvih uredničkih intervencija.

Na samom početku, Marković je govorio o ubistvu Duška Jovanovića 2004. godine, i kazao da je bilo kasno, bio je u svom stanu, i da ga je probudio neko od kolega.

„Dobili smo informaciju da je ispred prostorija Dana došlo do pucnjave na Jovanovića. To je zaista bio trenutak, teška informacija, a težak trenutak i za mene. Bio sam u šoku. Moja prva reakcija je bila da pozovem Dragana Đurovića, ministra unutrašnjih poslova, a onda sam pozvao predsjednika Vlade i prenio mu informaciju koju sam dobio. Prve informacije koliko se sjećam su bile razmjena informacija u tom krugu. Mislim da je bilo kontakta i sa pomoćnikom za javnu bezbjednost Lukom Boškovićem, šta se radi po ovom pitanju. Policija je izašla na lice mjesta, u toku je bio uviđaj, grad je bio blokiran, a nastavilo se sa operativnom kriminalističkim aktivnostima kako bi se rasvijetlilo ubistvo“, kazao je Marković.

On dodaje da nije bio uključen u istragu o ubistvu Duška Jovanovića.

„Pomoćnik ministru je bio rukovodilac službe, a ministar starješina. Nadležni tužioc i rukovodilac policije određuju koja će lica biti uključena u kriminalističku obradu povodom svakog krivičnog djela, posebno ovog. Nisam zakonski bio ovlašćen, nije mi zakonski bilo mjesto, ali kao pomoćnik za državnu bezbjednost sam dao instrukciju saradnicima i kolegama da se operativa stavi na raspolaganje za sva interesovanja ili potrebe“, kazao je Marković u Slobodnoj Zoni.

Bivši premijer je kazao da je bilo dosta informacija a u svakoj situaciji, a posebno u tako teškoj, do operativno kriminalističkog sastava dolaze informacije različitog sadržaja i kvaliteta, a nekad su to i poluistine i dezinformacije.

„Nije nam bilo mjesto na mjestu zločina, ni meni, ni bilo kom pripadniku SDB-a“
„U praksi postoje utvrđene činjenice da se dezinformacijama kriminalistička policijca želi usmjeriti u drugom pravcu istrage. Niti meni niti bilo kojem pripadniku SDB-a nije bilo mjesta na mjestu izvršenja krivičnog djela i uviđajnim radnjama Uprave policije“, kazao je Marković.

Cijela javnost, dodaje Marković, posebno u ovom slučaju koji je zaista težak, a koji je rana i ožiljak na licu tadašnje i sadašnje Crne Gore.

„Puno toga smo u javnosti imali prilike da čujemo, istupe različitih ljudi i pojedinaca koji iznose svoje stavove, zaključke, viđenja, a želim da budem direktan u emisiji, nemaju integriteta da na takav način govore o tom slučaju. Vidim nekoliko analitičara, oni su gosti u različitim emisijama, bivši operativci službe koji nisu bili nikada prepoznati u službi. Bivši pripadnici policije koji su napustili službu 90-ih godina. Oni danas govore o službi, organizaciji, ljudima, a o tome ne znaju“, kazao je Marković.

Mišljenja je da značajan broj kredibilnih informacija postoji u policiji i tužilaštvu.

„Vjerujem da postoje informacije koje bi zaista mogle pomoći rasvjetljavanju krivičnog djela ali postoji i politikanstvo. Sve što je znala služba je u dokumentaciji službe. Nadležni državni organi uvijek mogu imati pristup dokumentaciji“, kazao je Marković.

„Mora prva reakcija – da iza toga stoje OKG“

Na pitanje je li neko vršio opstrukciju, a kada je čitavim postupkom rukovodio sudija jer je takav bio sistem, Marković navodi da nikada nije vidio spornu zabilješku a jer te noći nije na lice mjesta došao sudija, a kada osumnjičeni izražava želju da priča, a mijenja stav već sjutradan.

„Nisam u saznanju. Ni ja niti bilo koji pomoćnik mi nije govorio o sadržaju zabilješke. Iz profesionalnog standarda se nisam ni interesovao, a to se može zloupotrijebiti“, kazao je Marković.

Prva njegova reakcija, navodi Marković, je da iza toga stoje OKG i pojedinci iz tih kriminalnih grupa.

„Istraga je krenula u tom pravcu. Znam da smo pomagali i davali informacije o lociranju i potencijalnih mjesta skrivanja. U početku su to bili ključna usmjerenja. Nisam bio upoznat sa službenom zabilješkom niti je za to bilo mogućnosti“, kazao je Marković..

„Sa Duškom Jovanovićem sam popio kafu, pričali smo o prodaji akcija Dana“
A na pitanje je li direktno prijetio Dušku Jovanoviću, i komentarišući riječi njegove supruge Slavice, Marković navodi da nije.

„Takvog razgovora između mene i njega nije bilo. Tih razgovora je bilo vrlo malo nakon teškog političkog sukoba jedinstvenog DPS-a. U tom trenutku su Jovanovića njegova usmjerenja usmjerila ka Bloku za zajedničku državu, a mene ka Bloku za nezavisnu državu. Glavno izjašnjavanje kad smo se podijelili je bilo jesmo li za Jugoslaviju bez alternative, ili Jugoslaviju koja otvara mogućnost nezavisnosti. Tada dolazi do prekida komunikacije i profesionalne iako smo prije toga imali relativno blisku komunikaciju. Imao sam telefonski kontakt sa njim kada je u Danu objavljen jedan tekst o mom sportskom ribolovu i da to koristim na Biogradskom jezeru. Ja sam tada pozvao Duška da mu kažem da to nije tačno i da ne znam šta su razlozi i motivi jednog takvog teksta. Zamolio sam da se i demant javi na naslovnoj strani. On nije to prihvatio tako dramatično kao što sam ja“, kazao je Marković navodeći da je demant objavljen na 7-8 strani.

Na njegov poziv su imali direktan kontakt, navodi Marković, našao se sa Jovanovićem.

„Popili smo kafu a razgovor je bio usmjeren na to da li postoji interesovanje da li neko želi da kupi Dan, ne sjećam se je li dio akcija ili više. Taj razgovor je bio pristojan. Odbacujem zaista tvrdnju da sam na takav način prijetio, nisam tako prijetio nikome, pa i tamo gdje sam imao razloga da budem ljut. Bio sam zabrinut zbog negativne kampanje prema meni. Nikakve prijetnje i nikakvog razgovora nije bilo, ne znam je li se šta govorilo iza kulisa“, kazao je Marković.

„Službenici SDB-a nisu imali legitimacije, osim onih iz MUP-a“

Bivši premijer navodi da je sebe vidi kao profesionalca, a kad sjedi sa prijateljima, ima svoje viđenje i neku vrstu sopstvene percepcije.

„U službu nisam ušao kao profesionalac. Nisam ušao mojom voljom, ali sam prihvatio zadatak i siguran sam da sam časno radio posao. Kao profesionalac ne mogu da izvodim zaključke na osnovu onoga što je percepcija viđenja i osjećaja već na osnovu dokaza. Kada razgovaramo kao profesionalci, stvari moraju da se rade drugačije“, kazao je Marković.

Lica koja su izvršila likvidaciju nisu mogla imati legitimacije SDB-a, navodi Marković i dodaje da vidi da pojedini bivši policajci pokušavaju da manipulištu.

„Do 2005. godine, SDB nije imao svoje legitimacije, već su bili pripadnici MUP-a. Tada smo imali legitimacije MUP-a, to su tzv. policijske legitimacije i njih je odobravao ministar. Svaki službenik je imao legitimaciju SDB-a. Mislim da te legitimacije nije mogao imati niko osim zaposlenih u MUP-u. Da li se moglo desiti nešto drugačije, treba dokazati. Ako se potvrdi da je neko imao legitimaciju, lako je utvrditi kad je dobio i od koga je dobio“, kazao je Marković.

Govoreći o čovjeku koji je odslužio kaznu za tu likvidaciju i navodima da je on dužio pušku MUP-a, i na pitanje je li se vodilo računa o tome kome se daje naoružanje, Marković navodi da mu nije poznata činjenica da je Damir Mandić imao oružje koje je dužio iz magacina MUP-a.

„Ta činjenica mi nije poznata i prvi put je čujem. Kada je došlo do uvođenja vanrednog stanja u Crnoj Gori i kada je Milošević poslao Vojsku u Crnu Goru i formirao Sedmi bataljon koji je imao zadatak da stavi pod kontrolu neposlušnu Vladu i da disciplinuje neposlušnu crnogorsku policiju, mi smo tada odlučili ne da bi ratovali, nego obezbijedili zajednički balans snage i moći, da podignemo sastav policije. Imali smo svoje punktove odnosno organizacione djelove. U svakoj opštini je to bilo, od Bijelog Polja do Podgorice, a oružje je dijelilo ministarstvo iz magacina i preko reversa. Niko to oružje mogao dobiti a da nije iz rezervnog sastava. Služba nije imala svoj magacin, to je radio MUP. Ne znam kojom metodologijom“, kazao je Marković dodajući da zna ko je bio na spisku rezerve SDB-a, ali ne zna ko je bio u MUP-u. Odbacio je tvrdnju da su kriminalci bili u njihovim redovima.

Marković navodi i da nije čuo da državni funkcioneri traže likvidaciju Jovanovića a siguran je da takvih zahtjeva nije bilo a siguran je da nikada to niko nije pomenuo niti tražio u njegovom prisustvu. A na pitanje je li ga pratio, Marković navodi da nije jer nije imao ovlašćenja.

„Garantujem da Jovanović nije bio pod nadzorom službe, niti pod mjerama nadzora niti pratnje. Sada je prilika, i želim da kažem – vlast može da otvori dosijea službe u predmetu Duška Jovanovića. Ovo je predmet od prvorazrednog interesa. Da se pročita, uzme dokumentacija iz tog perioda i vidi sve šta je služba radila. Služba je imala informacije, dostavljala informacije, tu piše i karakter i izvor podataka, pa se može utvrditi je li to rezultat operativnog rada ili rezultat nadzora nad Jovanovićem“, kazao je Marković.

O objavljenoj šemi: Neozbiljno je da privatan detektiv to radi, da je država nešto napravila, ne bi objavili već bi me pozvali

A komentarišući šemu o ubistvu Duška Jovanovića koja je ekskluzivno objavljena na Adria televiziji, pa da se pominje i D.M. što su njegovi inicijali, Marković navodi da bi bio čudan čovjek kad ga to ne vrijeđa.

„Sa tim nemam nikakve veze i sa tim što se to radi na osnovu rekla kazala. Zamislite da vi kao urednik, nešto se desi u ovoj zgradi, i da vi budete odgovorni samo jer se to desilo na tom prostoru. Vi ste prije svega građanin. To nije šema nadležnih državnih organa. Da država stoji, ti ljudi bi već bili u tužilaštvu, a mene niko nije zvao. Neozbiljno je da privatni detektiv pravi listu, i objavi je, pa stavi na teret časnim ljudima, na integritet i na porodice. Jeste neprijatno, jeste situacija koja brine i čini zabrinutim da u zemlji gdje živite i gdje ste slobodni, da vam neko crta metu. Ja sam u ovom procesu strpljiv i ozbiljan čovjek. Pratim destruktivnu kampanju i podmetanja. Ne želim da idem korak dalje da branim integritet da ne bih opterećivao one koji imaju institucionalne obaveze na ovom slučaju. Svi koji iznose laži i neistine i podmeću će morati da se suoče u jednom trenutku sa sobom i da to moraju da dokažu i potvrde. Prvi put ovo sada kažem ali je to zaista neozbiljno i neprihvatljivo. Možete nekoga da ne volite, da se politički razlikujete i da mu želite svako zlo, ali nemate pravo da optužujete ljude bez materijalnog dokaza“, podvukao je Marković.

O Zemuncima Spasojeviću i Lukoviću

A govoreći o Dušanu Spasojeviću i Milu Lukoviću a o kojima se govori da su posjedovali legitimacije MUP-a, a čuveni su Šiptar i Kum, članovi Zemunskog klana, te da su imali pravo glasa u Crnoj Gori, Marković navodi da se radi o 1997. godini kada su ta lica dobila boravišta ili prebivališta a na bazi njih su dobili i lične karte a na njihovoj bazi dobili i oružni list.

„To je vrijeme kada Crna Gora funkcioniše u sastavu SRJ. Imate propise koje regulišu pitanja prijave boravka i prebivališta. Ako su prijavili boravište, dobijaju ličnu kartu po automatizmu. Ako su prijavili prebivalište, dobijaju ličnu kartu o prebivalištu u skladu sa zakonom. Sa tim nema veze ni policija ni služba jer su to poslovi Odjeljenja za građane. Tada je bio sektor, danas je direktorat. Jesu li imali službene legitimacije, nemam podatak. Čim su imali oružane listove, sigurno su pribavili i oružje. To će se vjerovatno utvrditi u postupku“, kazao je Marković u Slobodnoj zoni.

Sedma uprava – ipak postojala

Komentarišući interesantne tvrdnje Mila Đukanovića da Sedma uprava nije postojala, a što je Marković demantovao na Anketnom odboru, on večeras navodi da je to bila jedinica SDB-a i da ih je bilo više od sedam.

„Bila je Prva, druga, treća, i tako dalje. Sve su imale svoje nadležnosti i sastav. Mit o tome da je Sedma uprava bilo profesionalno čudovište sa specifičnim zadacima i da o jadu zabavljaju ljude i sistem je apsurdan. Of SFRJ pa dok je trajala savezna država nešto do 2005. godine, organizacija Službi nikad nije išla po nazivima njenih nadležnosti niti su operativci dobijali rješenja po nazivima poslova. Organizacione jedinice su se označavale brojevima a operativcima su davana mjesta. Tako se štitila nadležnost službe, operativni ciljevi i zadaci i da bi se štitili ljudi od dekonspiracije. Nema mističnosti u tome jer je to dio organizacionih djelova službe. U javnosti su govorili da je ona formirana kada sam ja došao. Ja sam je zatekao i ona je bila na snazi do 2005. kada je formirana ANB i kada je postavljeno drugačije ustrojstvo unutar službe“, kazao je Marković.

On dodaje da je tamo bilo dobrih i časnih ljudi, profesionalaca, a teza da je neko iz službe učestovao u organizacijama političkih ubistava mora biti potvrđena dokazima. Na pitanje kako to da su Zoran Lazović i Duško Golubović u zatvoru, a navodi se da su bili dio Sedme uprave, Marković navodi da je Lazović bio raspoređen na drugom mjestu, načelničkom.

A na pitanje – da li je stvarni šef bezbjednosnog sistema tih godina bio Vukašin Maraš, Marković navodi da je on bio na čelu MUP-a.

„On je institucionalno i funkcionalno bio na čelu MUP-a i u njegovom sastavu je bila i policija i SDB“, kazao je on.

„Mislim da kriminalni krugovi čiji je centar van Crne Gore stoje iza ubistva Žugića i Raspopovića“

Komentarišući tvrdnje da je Đukanović, nakon ubistva Gorana Žugića, želio da raspiše nagradu od milion evra za informacije o ubistvu Gorana Žugića, Marković navodi – zamislite da predlog predsjednika Vlade ne bude prihvaćen.

„Predlog o davanju novčane nagrade, to donosi Vlada. Nema to veze ni sa ministrom ni pomoćnicima. Zaista se ne sjećam. Ali ovo što ste pomenuli za Đukanovića i Žugića – i ja sam imao dobar odnos sa njim i lično bio zainteresovan da se to krivično djelo rasvijetli. Ne vjerujem u taj podatak“, kazao je on.

Lider SEP-a je komentarisao i navode voditelja da je Žugić potencijalno bio vezan za šverc cigareta, Marković se prisjeća da je to ubistvo bilo 2000. godine a 2001. godine je došlo do ubistva Belog Raspopovića.

„To je bio period vanrednog stanja kada smo imali različite izazove od političkih do kriminalnih a i obavještajno teškog sukoba u Crnoj Gori. Kada me već pitate o mišljenju, mislim da iza toga stoje obavještajno kriminalni krugovi čiji je centar bio van Crne Gore“, kazao je on.

A na pitanje da li je Beli Raspopović ubijen iz oružja koje je dužio Neđo Bošković, a da je Žugić ubijen iz oružja Belog Raspopovića ili nekog iz službe, a što je tvrdio Milan Paunović na Anketnom odboru, Marković navodi da je prvi put čuo taj podataka.

„Boškovića znam, on je bio obavještajac Vojske Jugoslavije“, kazao je Marković, a voditelj dodao da je on tast Vanje Bokana, prve žrtve rata klanova.

A govoreći o svojim tvrdnjama koje je iznio na Anketnom odboru, a gdje pojedinci već počinju da priznaju da je država morala da švercuje cigarete da bi narod preživio, te na pitanje je li sve izmaklo kontroli i otišlo predaleko sa ubistvom Bokana, ali i Pukanića u Hrvatskoj, Marković se prvenstveno vratio na Anketni odbor.

„Nisam detaljisao, ali ste mi dali priliku da kažem kako je to teško vrijeme bilo i da neki ljudi sa današnje distance, posebno akteri tog vremena i oni koji ne mogu da pamte nijedan detalj toga, da kažem da je to bilo izuzetno teško vrijeme. To je obilježio rat i raspad bivše Jugoslavije koji je izazvao ogromna stradanja i materijalna razaranja a ljudi su uvedeni u situaciju u kojoj život nije siguran a egzistencija upitna. Kao rezultat rata, međunarodna zajednica uvodi sankcije zbog uloge tadašnje države u ratu u Bosni iza koje je stajao Milošević i njegove odluke a Crna Gora kao dio te države ulazi u režim sankcija gdje se hermetički zatvaraju granice. Ne postoje mogućnosti da se radi, da živi i radi privreda, privatnici ne mogu da obavljaju biznise. Mi smo građane doveli na ivicu egzistencije. Mora sve da funkcioniše, zdravstvo, prosvjeta, da se isplaćuju penzije, socijala“, kazao je Marković.

On navodi da je tada stradala država i nastradali su principi.

„Morali ste da se snalazite a to je radila država, ali su radili i kriminalci, posebno u okolnostima kada je oko nas bio rat, kada se oružje kamionima kretalo i švercovalo u cijelom tom prostoru“, kazao je Marković.

Sve je kasnije ostavilo tragove, a narastao je šverc oko duvanskih proizvoda a prisjeća se i nafte.

A na pitanje da li iza ubistva Duška Jovanovića stoji duvanska mafija, Marković kaže da zna da samo iza toga ne stoji država.

A na pitanje je li do raspada DPS-a došlo zbog rata ko će voditi bezbjednosni sektor, Marković navodi da je bio aktivni politički akter čuvenih sjednica Glavnih odbora jedinstvenog DPS-a koji ih je doveo u razlaz.

„Bilo je neslaganja oko kadrovskih pitanja između predsjednika države i Vlade. Tada se odlučivalo o sudbini Crne Gore“, kazao je Marković.

Na pitanje je li tada bilo moguće da se Đukanović i Vukašin Maraš sastaju bez njega, Marković navodi da kad god su se razmatrala bitna pitanja, morali su da prisustvuju ključni rukovodioci, ali i da je normalno da se njih dvojica sastaju bez njega.

„Ne bih prihvatio da budem dio sistema da budem odgovoran za posao a da neko drugi određuje koiji će biti to zadaci“, kazao je Marković.

Prisjeća se konteksta 99-te godine da smo zbog nepriznavanja uvođenja vanrednog stanja imali 60.000 naoružanih vojnika a i pored toga imali i posebne vojne jedinice koje su bile zadužene da obezbijede primjenu vanrednog stanja.

„To je period kada su djelovale različite obavještajne službe da bi se Crna Gora zaustavila na ovom putu. To su bile značajne karike odbrane države. Mi smo se u period 2001-2003 došli do Beogradskog sporazuma. Imali smo pregovore sa EU i neslaganjem sa Srbijom. Mi smo se već tada opredijelili za referendum pa su nas predstavljali kao kriminalno društvo koja ne može da se samoodrži. Ta kampanja je bila takva. U međuvremenu, u Srbiji dolazi do velike krize kada opozicija pritisnuta od režima Miloševića bježi u Crnu Goru. Sjećate se Vuka Draškovića, nezavisnih novinara, otvarani su neki mediji koji su u Srbiji zabranjivani. Mi smo se bavili poslovima da zaštitimo državu i spasili na 10.000 života i mnoga druga krivična djela. Očigledno nismo uspjeli“, kazao je Marković.

Ipak, to ne znači da je država organizovala ubistva, jer su se tada borili za državu, a 120.000 izbjeglica je došlo u Crnu Goru, svi su bili prihvaćeni i bili su sigurni.

„Kada se ovi slučajevi izdvoje, nema opravdanja za to. Ne želim da ovom pričom pravdam tu situaciju ali govorim o kontekstu. Mi smo štitili državne interese i njima odgovorili. Ali su nam se dešavale teške stvari. Nije lako da vam neko ubije savjetnika predsjendika države, člana uprave DB-a i urednika opozicione novine. Danas je Crna Gora nezavisna i demokratska država, NATO članica. Mi da bi bili dio evroatlantske zajednice morali smo da gradimo institucije, to je bilo vrijeme nereda, teških sukoba, poremećaja, devijacija individualnih i kolektivnih i niste mogli sve iskontrolisati“, kazao je Marković.

A na konstataciju voditelja Živkovića da sve to dolazi nakon vremena Miloševića, i da to dolazi dok je DOS bio na vlasti u Srbiji, a koje su ranije krili u Crnoj Gori, te da nije baš tako, Marković kaže da nije Miloševića dovodio u taj kontekst.

„Đukanović mi je prijatelj. Bivši.“

A govoreći o Milu Đukanoviću i periodu od 2020. godine, pa do danas, Marković navodi da kada je došao iz Mojkovca 1991. godine bio generalni sekretar Đukanovićeve Vlade.

„Kada mi je Vujanović ponudio to mjesto to nisam prihvatio. Bio sam i direktor ANB-a, pa godinu dvije ministar bez portfelja, pa ministar pravde, potpredsjednik Vlade pa predsjednik Vlade. U svom tom periodu sam sarađivao sa Đukanovićem, to je bio period saradnje i poštenja i dobrih ličnih odnosa. Nikada nije, da budem fer, postojala situacija da je on nešto tražio od mene a što se kosilo sa mojom profesionalnom pozicijom. 2023. godine, bez obzira na Kongres gdje sam ja napravio distancu, ja sam učestvovao u kampanji 2023. na izborima kada je izgubio. Nedugo nakon toga, krenuo sam u formiranje svoje stranke“, kazao je Marković.

To je bila njegova odluka, kao i njegovih istomišljenika i prijatelja. A na pitanje kakav je njegov odnos sa Đukanovićem.

„Mi smo poznanici i bivši prijatelji. Nemamo intenzivnu komunikaciju“, kazao je Marković.

Na pitanje da li puši, Marković je kazao da ne. A na pitanje da li je on švercovao cigarete i da je vođa Mojkovačkog klana, Marković kaže da je to izum Nebojše Medojevića.

„Mojkovački klan mislim. Ako sam iz Mojkovca, onda imam klan. Nikada nisam učestvovao ni u jednom organizovanom kriminalu ni u švercu cigareta niti ja niti bilo ko iz moje porodice nema veze sa tim. To je jedna ozbiljna podvala, ozbiljna špekulacija. Bilo je optužbi i sumnji, pa i novinarskih tekstova, sprovođene su istrage, pa su u fabrici u Mojkovcu očekivali da će naći kloniranog Duška Markovića. Čak sam u jednom periodu kada je to kulminiralo u procesu mog napredovanja i tražio tužilačku istragu, sprovođene su neke radnje, a ja sam dobio izvještaj i imam tu zabilješku koja govori da su to izmišljotine. Nikada nisam“, kazao je Marković.

Ta fabrika je legalna, naveo je Marković i dodao da se tu ništa ilegalno ne radi a ako je njegova veza sa kriminalom to što je iz Mojkovca – onda je kriminalac.

O traktorima 2020. godine: To je bila podvala, neka pažljivo odgledaju moje izlaganje na Cetinju; Nacionalni Srbi u Crnoj Gori su moje komšije i prijatelji
A na pitanje da li kući ima traktor i umije li da ga vozi, Marković negira. A na pitanje kako onda objašnjava tvrdnje da je htio da tjera nekoga da vozi traktor, Marković navodi da se njemu spočitavalo iseljavanje Srba.

„Ovo je primjer jednog političkog podmetanja koje nema granica i koje se koristi kada nekome treba da diskredituje moju stranku sada ali i ranije DPS. Govori se o događaju na Cetinju kada sam se obraćao članovima DPS-a. Bio sam nosilac liste, govorio sam o političkoj situaciji, šta je Crna Gora prošla i šta je uradila na bilo kom planu i šta će biti odgovori ako pobijedimo. U dijelu obraćanja sam govorio i o akterima koji rade protiv nacionalnih interesa Crne Gore a nisu iz Crne Gore. Oni ilegalno borave a rade protiv interesa. Tačno sam tako rekao. Na izborima sam rekao da kada pobijedimo na izborima – takvima neće biti mjesta u Crnoj Gori. Takvim ni danas ne treba da bude mjesta u Crnoj Gori, ali ako neko nelegalno boravi u Crnoj Gori – taj mora biti deportovan“, kazao je Marković.

On dodaje da je izjava na Youtube-u i dalje i da se može provjeriti šta je rekao.

„Svjestan sam da ona i dalje živi, ali sam i svjesan da jedan broj časnih i laičkih ljudi vjeruje da je to istina. Kada sam pokrenuo inicijativu za formiranje stranke, izvinio sam se svim ljudima koji misle da je to tačno i to ih je povrijedilo. Svakako to je podvala i laž. Nisam to pomislio niti rekao jer ja u nacionalnim Srbima u Crnoj Gori imam prijatelje i komšije. Tamo sam studirao, bavio se sportom. To meni ne priliči. Znam da i noćas neki ljudi neće da čuju istinu, ali hvala Vam na prilici“, kazao je Marković.

O sporazumu sa UAE: Kritičari su u pravu

Govorio je i o sporazumu sa UAE i aktuelnom političkom momentu i kazao je da svaka ozbiljna država sa razvijenim državama treba razvijati i stvarati pretpostavke za razvoj investicija.

„Kao otvorena ekonomija sa ograničenim i malim tržištem mora sa razvijenim zemljama i ekonomijama raditi na investicijama i stvarati uslove za bolji standard. Kada sam čuo da se priprema sporazum, ja sam mislio da je to ekonomska saradnja. To sam pozdravio i mislim da je to dobro. I mi smo počeli razgovore ali su nas pretekle poliitčke promjene. Ono što je zanimljivo je da se iz sporazuma izbacuju ključni zakoni koji važe i kao antikoruptivni zakoni i koji garantuju neprovjerljivost privatne imovine“, kazao je Marković.

Stvar je takođe čudna da se država obavezuje da izgradi komunalnu i saobraćajnu infrastrukturu za taj projekat.

„Zato mislim da su kritičari sporazuma u pravu a čudi me da premijer i Vlada nisu bili senzibilni već ih ignorisali i išli u potvrđivanje sporazuma. Ipak mislim da nam Evropska komisija stavlja minus ali vidjećemo hoće li biti investitora i da li će se ići u eliminaciju domaćeg i nacionalnog zakonodavstva“, kazao je Marković.

A govoreći o tome kako se osjeća nakon promjene vlasti, Marković navodi da se primaklo vrijeme da se vlast u Crnoj Gori mijenja.

„Moja Vlada, po mom mišljenju, je zavrijedila bar još jedan mandat. Prije svega korona, pa i politički Zakon o slobodi vjeroispovjesti nam je umanjio šanse za to. Svaka promjena vlasti je dobra i dragocjena posebno ona koja dugo nije mijenjana. Ja kao neko ko je dugo bio na vlasti i ko je vezan za Crnu Goru sam očekivao dobro od te promjene iako je nisam želio iako mi nije legla, posebno na način izbora Vlade, učešće onih koji nisu ni učestvovali na izborima… Nije bilo ni za očekivati da neko odjednom uđe u vlast, teško je voditi državu. Logično je bilo da se vlast ne snađe u početku i da ima probleme u konsolidaciji“, kazao je Marković.

Ovo je već peta godina, a argumetancija da loše rade da je negativan odnos prema resursima, javnom novcu, procedurama, a oni su toliko bahati i više, dodaje on, nema opravdanja kako je bilo ranije.

„Bilo je i prije grešaka ali je bilo više reda i organizacije i ozbiljnosti. Vi ste sad na vlasti i vi ste sad moć. Vi sad imate preko 50 poslanika i nemate ograničenja da na zakonit način radite transparentno, ne na tajnim sjednicama Vlade, na Vocapu, da nemate za 5 godina nula investicija. Ako neko misli da je investicija pravljenje zgrada, to nije investicija. Za pet godina nijedna investicija, radno mjesto u realnom sektoru, EPCG-u, drugim javnim preduzećima, javnoj upravi i administraciji… Javna administracija je narasla na 70.000…“, kazao je on.

Marković je mišljenja da se oni ne snalaze i da ne žele da uče na greškama da žele vlast po svaku cijenu…

„Ne želi da bude kritičar radi kritike ali misli da stvari ne idu dobro. Vidjeli ste da imamo mišljenje predsjednika države koji kaže da Vlada ne radi svoj posao a da je većina na vlasti samo zato što je opozicija loša. Imamo mišljenje, nezvanični non pejper EK koji je izuzetno kritičan. Svakog dana nas zapljuskuju informacijama da napredujemo. Imamo tender za aerodrome gdje se napušta pregovarački proces u procesu koncesije. Ne vidimo mi to samo unutar Crne Gore, vidi i EK kao i druge organizacije“, kazao je Marković.

Danas, poskupljuje brašno, diže se cijena hljeba, građani kažu da se ovo više ne može podnijeti, a onda se treba pokazati građanski odnos prema tome.

„Nemam ništa afirmativno da kažem za rezultate ove većine“, kazao je Marković.

Govorio je i o Dejanu Peruničiću, bivšem direktoru ANB-a, i o slučajevima nezakonitog prisluškivanja, i navodi da nije imao te informacije.

„Često me pitaju oko službe a ja sam 15 godina van nje“, kazao je Marković.

A na pitanje da prokomentariše optužnice te činjenice da niko ništa ne zna da se to radilo, Marković primjećuje da svjedoci tužilaštva ne potvrđuju navode iz optužnice.

„Vjerujem da će jedan broj ljudi dokazati svoju nevinovst kako stvari stoje. U institucionalnom nivou, odgovornost je podijeljena. Zamislite da Spajić zna ko je pod mjerom nadzora u Agenciji… Nije logično“, kazao je Marković.

Vratio se na njegov odnos sa Milom Đukanovićem i kazao da se od formiranja partije nije vidio sa njim.

„Partija je autentična ideja. Želimo političku alternativu u građanskom i suverenističkom bloku koja se neće baviti obilježavanjem političkih neistomišljenika, njihove eliminacije ili kompromitacije, već drugim idejama za dobro Crne Gore. U Podgorici smo uspjeli, u Nikšiću nismo. Nadamo se Mojkovcu. Uvijek je najteže u sopstvenom mjestu. Vidjeli ste da smo hrabri i odlučni, ne idemo u koalicije, ne tražimo mandate. Htjeli smo da pokažemo hrabrost i dobili smo mlade i obrazovane ljude koji imaju potencijal“, kazao je Marković.

A na pitanje za koga bi Duško Marković sjutra bio nezgodan svjedok u bilo kom postupku, Marković navodi da je on dobronamjeran, čovjek koji govori istinu, koji stoji iza svoje riječi.

„Ono što se od mene čuje će biti samo istina i ništa drugo“, zaključio je Marković.