Nikolić pružio dokaz o samoprodaji Bošnjaka: Da je Đukanović slao gorivo za tenkove, ne bi mu dali da se primakne Potočarima

Na današnjoj sjednici Skupštine Crne Gore došlo je rasprave izmežu poslanika Nove srpske demokratije Slavena Radunovića i poslanika Demokratske partije socijalista Andrije Nikolića koji je iskoristio priliku pokrene pitanje glasanja o Rezoluciji UN-a o genocidu* u Srebrenici.  Radunović je kazao da poslanici DPS-a pominju opet Srebrenicu kako bi ih posvađali.

“Ponavljam, da nikad nijednu bošnjačku majku ni albansku, nije ništa zaboljelo što su uradili ili Andrija Mandić ili Slaven Radunović ili bilo ko od nas. A po svjedočenju ministra Republike Srpske Momčila Mandića, gorivom koje je slao Milo Đukanović, su tada operisali tenkovi i kamioni oko Srebrenice”, rekao je Radunović.

Andrija Nikolić je odgovorio da zna koji je to ministar, čije interese zastupa i šta radi njegov sin: “Koji je akreditovan da radi za vaše interese”. Da je istina za gorivo, majke Srebrenice, kako je rekao, ne bi dozvolile Đukanoviću da se “tamo primakne” kad se obilježava Dan sjećanja na žrtve.

Đukanovićeve ratne zasluge

Podsjetimo, dešavanja u Srebrenici su se dogodila u julu 1995. godine, a Milo Đukanović je tada bio premijer Crne Gore, kao i godinama kasnije, praktično sve do kraja 2016. godine.

Momčilo Mandić je u julu 2012. godine rekao da je Đukanović slao gorivo za tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice.

„Ne mogu da zaboravim pomoć koju su Milo Đukanović i njegova vlada 1994. godine upućivali Vojsci Republike Srpske i našem narodu, i to u trenucima kada nam je Slobodan Milošević uveo sankcije. Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje je slao upravo Đukanović. Ko zna šta bi bilo sa Republikom Srpskom da te pomoći nije bilo. Mi smo bili pred porazom, a Đukanović nam je tada prodao naftu kojom smo napunili prazne rezervoare naših tenkova i spasli Republiku Srpsku“, rekao je tada Mandić. On je rada pomenuo i zasluge Miomira Mugoše, koji je donirao dvije poljske bolnice.

Pored toga, podsjetimo, deportacija Bošnjaka iz Crne Gore odigrala se 1992. godine uz saglasnost Republike Crne Gore, koju su tada vodili predsjednik Momir Bulatović i premijer Milo Đukanović, kada su uslijedila hapšenja i deportacije više od 120 Bošnjaka (prema drugim izvorima 160), koje su crnogorske vlasti uhapsile i isporučile Republici Srpskoj.

Pored izbjeglica, odvođeni su i Bošnjaci koji su godinama radili i živjeli na crnogorskom primorju ili su se tu zatekli na službenom putu, kao i crnogorski državljani sa prebivalištem u Bosni i Hercegovini.

Dodajmo samo još jedan detalj o vladavini Đukanovića koji je u dobrom dijelu okarakterisala mržnja prema muslimanima – naime, jedan od njegovih glavnih ljudi, danas zatvoren u Spužu, prema svjedočenju jednog od zarobljenika bio je zlostavljan od strane Veselina Veljovića čija je poslednja državna funkcija bila – savjetnik za bezbjednost Mila Đukanovića tokom njegovog poslednjeg predsjedničkog mandata.

Naime, u publikaciji Fonda za humanitarno pravo objavljena je ispovijest Seifa Osmanagića, jednog od mnogih koji je, tokom „tmurnih“ 90-ih, imao nesreću da se nađe na putu „progresivca“ i „filantropa“ – Veselina Veljovića, u kojoj se bivši direktor Uprave policije i aktuelni savjetnik predsjednika Mila Đukanovića optužuje da je početkom devedesetih bio jedan od uniformisanih mučitelja bukovičkih muslimana.

„Često smo izvođeni na ispitivanje. Pri tom, policajci su nas tukli čime su stigli: nogama, rukama, palicama, dok se u maltretiranju posebno istakao Veselin Veljović, komandir Specijalne jedinice policije. Jednom prilikom on je meni htio da siječe uši, ali me je tu spasio inpektor Debeljević“, ističe Osmanagić u knjizi „Bukovica“.

Gle „čuda“, tadašnji premijer Crne Gore upravo Milo Đukanović.

Šta je navelo bošnjački narod u Crnoj Gori, interesi pojedinaca ili manipulacija strahom, da više decenija budu „priključak“ DPS-u ostaje pitanje, ali nakon pada diktature svakako je ostavljen prostor (evo već četiri godine!) da se „prisjete“ pod čijom su se dirigentskom palicom dešavali zločini i raspirivina mržnja među narodom, a posebno prema Bošnjacima. I na koncu, na kojim pozicijama stoje i današnje garniture DPS-a koji se tako „zdušno“ brinu za rezolucije i interese Bošnjaka u Crnoj Gori, a radi se o istim „mladim i perspektivnim kadrovima“ koji su branili osvjedočene kriminalce čak i tokom nedavnih hapšenja – nastali pod „Đukanovićevim šinjelom“.

JOŠ JEDAN PRILOG ĐUKANOVIĆEVOJ BIOGRAFIJI PROČITAJTE KLIKOM NA LINK:

(VIDEO) Milo Đukanović – od „srpskog sina“ do „borca“ protiv „Srpskog sveta“