Nikolaidis: Protesti protiv Tačija su osuđeni na propast
1 min read
Najavljeni protesti zbog posjete Hašima Tačija Crnoj Gori osuđeni su na propast, ocjenjuje pisac Andrej Nikolaidis.
„Dolazak Tačija u Podgoricu lijepa je prilika da se i jedni i drugi, a usput i vlasti u Beogradu, prisjete cijene zablude da opiranje istorijskim nužnostima može imati drugačiji ishod osim poraza“, istakao je Nikolaidis u kolumni koju je prenio portal ul.info.
Kosovski ministar spoljnih poslova Hašim Tači dolazi u službenu posjetu Podgorici. Stvar će, čini se, proći bez većih problema. A ko bi rekao. Jer, prije samo pet-šest godina…
Kada je u oktobru 2008. godine Vlada u Podgorici priznala Kosovo, crnogorskom opozicijom je, kako bi rekli televizijski izvještači sa mjesta nesrećâ, “zavladala tuga, nevjerica”. Da citiram stvarnog lidera najjače crnogorske opozicione grupacije, četničkog vojvodu Andriju Mandića: “Crna Gora je nastala na kosovskom zavjetu.”
Nacionalno osviješteni intelektualci i mediji zalelekali su, da se čuje do neba. Padale su patetične njegoševske izjave tipa: “Su čim ćete pred Miloša?” Su naslovnih strana, dizajniranih u crnogorskom korotnom stilu, plakalo se za “kukavnim srpstvom ugašenim”.
U Podgorici su potom održane demonstracije zbog crnogorskog priznanja Kosova. Tom prilikom se naročito istakao sveštenik Srpske pravoslavne crkve Velibor Džomić, koji je, uz povik “Spremte se, spremte, četnici!”, jurišao na Skupštinu. Danas protojerej-stavrofor Velibor Džomić predaje na Fakultetu za državne i evropske studije FDES u Podgorici. On studentima prenosi svoje znanje iz predmeta “Razvoj i organizacija države i uvod u pravo”, te “Savremeni politički sistemi”.
Kako je Milo ‘izdao Srbiju’
Ako je profesor Džomić predvodio, pa recimo, radikalno krilo protesta, Andrija Mandić je stao na čelo onog gandijevskog. On je odlučio da štrajkuje glađu sve dok Vlada Crne Gore ne poništi odluku o priznanju Kosova. Kada je vidio da se Vlada ne da urazumiti, Mandić se ipak nakrkao. Što kažu, pametniji popušta.
Danas je Andrija Mandić zabrinut za slabosti pravnog sistema Crne Gore i brzinu evropskih integracija. Njegov kadar Slaven Radulović predsjednik je skupštinskog Odbora za evropske integracije.
Beogradska štampa nije krila razočarenje i ogorčenost zbog odluke crnogorske Vlade. Kurir je tvdio da je Crna Gora izdala Srbiju. Pravda je poručila: “Sramota!” Gazeta je bila zgađena: “Milo izdao Srbiju! Đetići, đe vam je duša?”… Te su novine danas jednako pouzdane i profesionalne kao i tada.
Tadašnji šef države Srbije Boris Tadić poručio je da je odluka Crne Gore veoma pogrešna i ne doprinosi stabilnosti regiona. Tadić je tada iz Srbije protjerao crnogorsku ambasadoricu u Beogradu. On danas, nakon što je na predsjedničkim izborima poražen od elokventnog i harizmatičnog Tomislava Nikolića, predvodi političku grupaciju koja na politički život Srbije ima uticaja koliko i, recimo, savez vegetarijanaca Marsa. Spreman je da preuzme odgovornu funkciju u državi, o čemu ponekad, u razgovoru sa novinarima, naglas razmišlja.
Kako možemo pročitati u arhivi Jutarnjeg lista, poslanik Nove Srbije Miroslav Markićević onomad je zaprijetio da se najviši crnogorski dužnosnici ubuduće neće osjećati sigurnim na srpskome tlu i nebu. Čelnik Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma pozvao je Srbe da više ne ostavljaju novac Crnoj Gori i izaberu ljetovališta u drugim zemljama. On je, takođe, predložio i da se crnogorskim civilnim avionima zatvori srpski zračni prostor, a da se crnogorskim državljanima zabrani kupovina nekretnina u Srbiji. Palma do danas u Jagodini nije organizovao koncert Betovena i Šopena.
Vojislav Koštunica, tadašnji vođa Demokratske stranke Srbije, založio se za to da država Srbija tuži svih 50 zemalja koje su priznale Kosovo. Danas je u političkoj penziji, pa u miru može čitati Karla Šmita.
Tomislav Nikolić je tada ocijenio da je postupak Crne Gore sraman. Danas je, rekosmo, predsjednik Srbije. Danas ima zanimljive ideje o tome kakvu platformu o Kosovu Srbija treba osmisliti. Ta platforma, po njemu, podrazumijeva da se Kosovu, koje je međunarodno priznata država, o čijoj se budućnosti Beograd pita jednako koliko o budućnosti naše galaksije, ponudi “suštinska autonomija” u okviru Srbije.
Ideja kroz tri faze
Kako sada stvari stoje, velikih demonstracija zbog Tačijevog dolaska u Crnu Goru neće biti. Proteste su najavili Savez udruženja raseljenih u Crnoj Gori, Udruženje Crnogoraca Metohije i Udruženje porodica kidnapovanih, nestalih i ubijenih na Kosovu i Metohiji “Božur”. Oni su pozvali na protestni skup 16. januara ispred Vile “Gorica”.
Kažu da svaka dobra ideja prolazi kroz tri faze. U prvoj se nastoji ignorisati. U drugoj, koja nastupa kada ta ideja više ne može biti ignorisana, slijedi agresivni otpor. U trećoj biva prihvaćena kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva.
Crnogorska vlast se devedesetih godina prošlog vijeka agresivno opirala idejama crnogorskog antiratnog i indipendističkog pokreta. Potom je prihvatila program tog pokreta i, zahvaljujući tome, pozicije održala do danas. Izvrsne odluke koje je ta vlast donijela – raskid sa Slobodanom Miloševićem, zauzimanje praktične neutralnosti u sukobu Srbije sa Sjevernoatlantskim paktom, prelazak na njemačku marku, potom i euro, proglašenje crnogorske nezavisnosti, priznanje Kosova, članstvo u NATO – nailazile su na nasilno protivljenje prosrpske opozicije u Crnoj Gori.
Danas se od vlasti očekuje da uspostavi punu pravnu državu po uputima Evropske unije, a od prosrpske opozicije da prihvati članstvo u NATO-u. Od toga ko će prije odustati od opiranja neminovnom zavisi ko će u budućnosti držati poluge vlasti u Crnoj Gori. Dolazak Tačija u Podgoricu lijepa je prilika da se i jedni i drugi, a usput i vlasti u Beogradu, prisjete cijene zablude da opiranje istorijskim nužnostima može imati drugačiji ishod osim poraza.
Ono što povezuje ovu protuvu koja se lažno predstavlja književnikom i zločinca i koljača Tačija je terorizam! Tači je ipak u svemu tome „pošteniji“ jer je neposredno učestvovao u teroru, likvidacijama, zločinima, ali ipak i donekle rizikovao i vlastiti život! Za razliku od njega, ova kreatura je pozivala na terorizam (sjetite se Banja Luke!), ali preko tuđih „leđa“, tj. „izvođača radova“, što je ogavno, kukavički i vrijedno najgoreg prezira, zbog čega ovaj izmećar u moralnoj ravni ne može dosegnuti ni zlikovca Tačija!
Ima jedan razlog zbog kojeg treba da se nađu izjave ove individue na ovom portalu. Taj razlog je da Srbi iz Crne Gore vide i i iznova se podsjete čije knjige njihova djeca treba da čitaju kao obaveznu školsku lektiru i da bi se podsjetili kakve likove im školstvo Crne Gore nudi kao asocijaciju na sopstveni identitet. Da podsjetim, školske lektire popunjene su velikim brojem poznatih antisrpskih propagandista i dukljanskih poltrona. Tu su pored Nikolaidisa , Brkovići, Sreten Perović, Vuk Minić, Sreten Asanović … i mnogi drugi njima slični. Onome ko ima moć rasuđivanja jasno je da su ni malo slučajno iz nastavnih programa izbačeni srpski pisci koji žive u Crnoj Gori ili su donedavno bili tu među nama,: Vukman Otašević, Dragiša Madžgalj, Miodrag Ćupić, Ranko Jovović, Momir Vojvodić,Miodrag Trifković, Ilija Lakušić, Garo Jovanović, Budimir Dubak, Radomir Uljarević, Milutin Mićović, Bećir Vuković, Andrija Radulović, Milica Kralj, Slavica Knežević, Nikola Malović… uz njih su zaduženi za etničko čišćenje po đačkim udžbenicima u Crnoj Gori izbacili i srpske pisce rođene u Crnoj Gori: Žarka Komanina, Novicu Tadića, Mira Vuksanovića, Branimira Šćepanovića, Aleksandra Sekulića, Blagoja Bakovića… Opet nimalo slučajno već da bi etničko čišćenje bilo zaokruženo iz nastavnog programa su protjerani gotovo svi najveći srpski stvaraoci u pisanoj riječi. Tako su se na listi onih koji su trebali da se uklone zbog Nikolaidisa, Brkovića i njihovog društva našli: Sveti Sava, Teodosije, Sveti despot Stevan Visoki ( Stefan Lazarević ), Konstantin Filozof, Jakov Ignjatović, Jovan Skerlić, Desanka Maksimović, Aleksa Šantić, Stevan Sremac, Milovan Glišić, Ljubomir Nenadović, Oskar Davičo, Matija Bećković, Milorad Pavić, Ljubomir Simović, Momčilo Nastasijević, Slobodan Selenić, Dobrica Erić, Branko Radičević, Mira Alečković…Od srpske narodne epske poezije u nastavnim programima gotovo da nije ostalo ni traga. Ovakvo stanje stvari opstaje zahvaljujući i, u ne maloj mjeri, namjernoj ili neplaniranoj ( što ako bi potrajalo može biti izraz nesposobnosti ) pasivnosti Nove i SNP-a. Ponašanje ove dvije stranke čiji su lideri potpisali „Dogovor o jeziku“ u septembru 2011-te upućuje na to da se nadaju povampirenju „Dogovora o jeziku“ koji je očigledno već godinama mrtav i bez ikakvih izgleda da bude ostvaren ( komisija za pravljenje nastavnog programa na temeljima „Dogovora o jeziku“ se ne sastaje već dvije godine, a rok za pravljenje ovog programa je probijen za ravno tri godine ), ili su se iz Nove i SNP-a pomirili sa namjerom režima da prava srpskih đaka budu brutalno zgažena. Bilo da je u pitanju jedno ili drugo dužnost je predstavnika ove dvije stranke da obavjeste javnost, prije svega svoje glasače, o ovome. Ćutanjem mogu da pokažu jedino da su se otuđili od srpskog naroda, jer Srbi neće zaboraviti na ovo pitanje, a ako se Nova i SNP nadaju ovom zaboravu time mogu da pokažu jedino besmislenost svoga postojanja na političkoj sceni Crne Gore.
za ovakve je naš veliki PISAC ( ovo na slici nije ni p od pisca) Matija Bećković napisao “ … kada bi mu glavu našao pored puta ne bi znao od čega je..“
Zasto uopste ovu olos stavljate na portalu
Ja bih samo dodao na to sto Nikoaidis nabraja, sta se desio i sa njihovim konceptom „suverenog“ Montenegra. Isprdak od provizorijuma koji se ne pita vise nego pijani gaca. Ako ste to suverenisti htjeli dobii ste. Uzivajte!
fašisto,nas li ko te napravio.
Ja mislim da se ovo stvorenje nije prodalo nego da ga vodi cista patoloska mrznja.
(A)vetni (N)eurastenik i maniti ustašoidis!
Ovo se zove inspiracija iz debelog crijeva… Nikolaidis srbomrzac i fašista pokušava da pametuje…
Ko se sve danas ne naziva „piscem“. Trebalo bi za skribomane ove vrste koristiti drugi naziv, pravilniji, piskaralo.
Ipak, na ovaj tekst koji je potpuno promasio temu i koji bi se prije mogao nazvati mini biografijom političara iz Srbije (koje ovaj iskompleksirani skriboman očigledno detaljno prati iz svog, mržnjom iskrivljenog ugla), treba odgovoriti samo sa par pitanja. Gdje je u ovom tekstu Tači? Gdje je njegova biografija? Gdje su njegovi doprinosi čovječanstvu? Možda su slični Pavelićevim ili Mengeleovim doprinosima, pa je ovom pacovolikom pistakaralu ipak bilo mrsko da ih pominje?
Jadna je Crna Gora u kojoj je ovo iskompleksirano piskaralo intelektulac.
Ispod kog kamena je sad izmileo?
Gospodine Nikolaidis: Iz svake tvoje izgovorene (napisane) rijeci kljuca tolika gomila mrznje prema Srbima i svemu sto je srpsko da komotno mozes sjesti u srednu one rulje ustaskih navijaca koja kliice „ubij Srbina“.
Ovaj priglupi momak je savladao jednu stvar: on se može aktivno prodati samo na jednom mjestu, u jednom okruženju, a tamo se cijeni podlost i zvjerski antisrpski instikt. Zato on oblikuje svoje nastupe na taj način. Ovo je vrlo lijep primjer za taj pristup.
Šta će se desiti sa ovim čovjekom u budućnosti? Tanjiće se krug poštovalaca i podržavaoca tog izraza, a on je dovoljno glup da nije na vrijeme shvatio da se to dešava. I onda mu je sve pod znakom pitanja. Bukvalno sve. Sem bradice na prasećoj glavi. Ona će ostati bez obzira šta on poželio ili uradio sa istom.