Nikolaidis: Nova vlada bi mogla da bude gora od prethodne, možda ćemo od blata praviti Zdravka Krivokapića

“Beograd je uticao na odluke odlazeće Vlade, a moguće je da će u još većoj mjeri uticati na odluke nove vlade”, ocijenio je za Gradsku RTV pisac i kolumnista Andrej Nikolaidis. Podsjeća da promjene mogu biti na bolje, ali i na gore, čemu su građani Crne Gore bili svjedoci.

„Zanima me ko bi u Crnoj Gori mogao čista obraza i uzdignute glave da kaže da je Krivokapićeva vlada bila bolja od prethodnih. Nova vlada bi vrlo lako mogla biti gora od Krivokapićeve i mogli bismo doći u situaciju koja sad djeluje groteskno – da pravimo Zdravka Krivokapića od blata“, kaže on.

Smatra da je situacija u kojoj se nalazi Crna Gora posve bizarna jer će, kako pojašnjava, katastrofalne rezultate prethodne vlade peglati njen dosadašnji potpredsjednik, koji će ujedno biti predsjednik nove vlade.

„Umjesto vlade u kojoj nije bilo mjesta za DF, sada ćemo imati vladu u kojoj ne da ima mjesta za pridruženog člana DF-a , SNP, nego je to dominantna sila u toj vladi. Iz nekog razloga to treba smatrati korakom unaprijed iako SNP ne krije da su se blisko konsultovali sa Crkvom Srbije i raznim strukturama u Beogradu“, napominje Nikolaidis.

Slučaj kriminalizacije Belvedera je pokušaj stvaranja fikcije o nečemu što ne postoji – crnogorskom nasilnom ekstremizmu, zbog kojeg je, ako je ikako moguće, potrebno procesuirati neke ljude, ocjenjuje Nikolaidis. U javnosti je, objašnjava, stvoren narativ o dva ekstremizma.

„Jedan, velikosrpski nacionalistički, rezultirao je genocidom u Srebrenici. Drugi je rezultirao građanima na koje je policija bacala suzavac i koje je gađala gumenim mecima. NVO, neki mediji i novinari, kao i čitava bulumenta ljudi, trudi se da izjednači te dvije stvari i nadam se da su za to dobro plaćeni jer je to gnusan posao“, kaže Nikolaidis.

Ovakva tužilačko – policijska akcija je potrebna jer, podsjeća, imamo niz pitanja na koja nemamo odgovor, a tiču se protesta na Cetinju.

„Šta je radio Marko Milačić te večeri tamo gdje se odlučivalo i koja je bila njegova funkcija? Je li posluživao kafu ili je glasao o nečemu, budući da on tamo nije smio biti? Drugo, je li tamo neko te večeri zaista licitirao o tome koliko je poginulih Crnogoraca prihvatljivo da bi se ustoličio Joanikije? I treće, što je najbizarnije, tzv privatno – javno partnerstvo Marka Bata Carevića i policije gdje čovjek sa svojim privatnim voznim parkom uništava privatna vozila građana Cetinja i ne odgovara za to. Dakle, oni su tamo debelo krivi i neka nemaju nikavu iluziju – krivica će doći na naplatu“, poručuje Nikolaidis.

Dritan Abazović i SNP se, ističe, neće cijepati na pitanju Belvedera jer su oni tog dana bili na istoj strani.

„Abazović je u tom trenutku bio prvi čovjek policije i on je za ono što se desilo odgovorniji od SNP-a. Suzavac koji je tog dana ispaljivan na građane Cetinja posredno je ispaljivao Dritan Abazović i ne postoji mogućnost da bude spora između SNP-a i njega oko tog pitanja. Kao što spora neće biti ni oko tzv Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, niti će spora biti oko Otvorenog Balkana. Sva proevropska retorika je „šuplja priča“, kako bi rekli u Bosni. Ovo nije Vlada koja će ubrzati EU integracije, ovo je vlada za Otvoreni Balkan i Temeljni ugovor“, smatra on.

Kolo i pjesme ispred Cetinjskog manastira i dojave o bombama nisu, kaže, slučajnost.

„Ono što se ovdje desilo je vrlo jasna provokacija koja ne podsjeća samo na Ukrajinu već i na početak rata u Sarajevu. Nemojmo se igrati sa tim stvarima. Mi smo pod napadom od 2016, u ovoj ili onoj formi. Sve su to različite forme hibridnog rata“, upozorava Nikolaidis i dodaje da političke stranke okupljene u Demokratski front konstantno rade na kriminalizaciji čitavog Cetinja.

„Počeo je Andrija Mandić sa tim kako Cetinje više nije prijestonica Crne Gore nego je to zapravo Nikšić. Pa se onda nastavilo bezbrojnim izjavama poput ove o dolasku Nikšićana na Cetinje, zaključno sa izjavom Slavena Radunovića koji kaže da DF neće doći ni na jednu sjednicu na Cetinju. Dakle, nema nikakvoga spora da je Cetinje meta i zašto. Cetinje ima najveći simbolički značaj i Cetinje nikad ne mogu pokoriti, a ako ne pokore Cetinje, ne mogu ovdje završiti posao koji su naumili. DF ne želi individualnu već kolektivnu krivicu i posljednje što im treba je ime i prezime čovjeka koji je bacio kamen na autobus. Poenta je kolektivna krivica koja bi, kao hipoteka, ostala na Cetinju“, zaključuje Nikolaidis.