Nikač je prvak svijeta; Janović nipodaštava šah zbog straha od mislećih ljudi

Piše: Mitar Đukanović

Napisano predstavlja moj lični stav, i drago bi mi bilo da se u polemiku i diskusiju uključe prvenstveno šahisti, a zatim i svi moji dragi prijatelji.

Počeću, citatom Bendžamina Frenklina: „Izvjesni kvaliteti razuma koji su neophodni u životu čovjeka mogu se steći igrajući šah“, a nadovezaću se citatom šahovskog majstora Tartakovera, da „sažaljevam ljude koji ne znaju igrati šah“.

Mala Crna Gora je dobila tek trećeg prvaka svijeta u sportskoj istoriji. Dragomir Bečanović je 1989. godine postao prvak svijeta u džudou, zatim Dejan Zlatičanin je postao prvak svijeta u boksu 2016. godine (u najprestižnijoj WBC asocijaciji). Predrag Nikač je postao prvak svijeta u šahu.

Stigle su čestitke sa svih društvenih i političkih instanci naše male zemlje. Zaslužene, svakako. Ministar sporta upriličio je prijem Predragu Nikaču, kazavši kako ga raduje što je država stvorila mogućnost da nagrađuje značajne rezultate i u sportovima koji nijesu na programu Olimpijskih igara.

Primio je ministar Nikača, istog onog Nikača kojeg je mjesecima ignorisao. Samo dan pošto je donio zlato u Crnu Goru. Na aerodromu, Nikača i njegovog sekundanta IM Zdravka Vukovića, su dočekali prijatelji iz Paraolimpijskog komiteta i Saveza slijepih, zaista divni ljudi, njihovi prijatelji, uglavnom šahisti, koji su zapostavili svoje obaveze da bi izrazili pijetet prema šampionu, uključujući i crnogorskog barda drevne igre, Božidara Bonju Ivanovića i naravno predsjednika Šahovskog saveza Jovana Milovića.

Nagrada koju je ministar opredijelio je mnogo manja od nekih ranijih, najveća je moguća, zbog kategorizacije šaha, a gdje je šah kategorisan u Crnoj Gori? Šah koji ima istoriju dugu vjekovima, danas ga igra milijardu ljudi na planeti, milioni partija se odigraju svakodnevno. Evropska Unija preporučuje šah kao predmet u školama. Najveći sportski događaj na tlu Crne Gore, spram veličine aktera, nedvosmisleno je bio super turnir 1983. godine u Nikšiću, dok su Božidar Ivanović, Nebojša Nikšević i ostali iz sjajne plejade crnogorskih šahista bili izvanredni ambasadori Crne Gore širom svijeta. Na podijumu boginje Kaise plesali su brojni velikani iz raznih oblasti, prijatelji šaha i sami šahisti. Pa ćemo i ove godine dočekati krem svjetskog šaha, na Kupu evropskih šampiona u novembru.

Ne želeći da nipodaštavam druge sportove, koji svake godine imaju po 20-ak prvaka svijeta u raznim kategorijama (težinskim) i raznim federacijama, pitao bih ministra koliko je šah dao prvaka kroz istoriju? Uz dužno poštovanje prema rezultatima vaterpola, koji su me uvijek iskreno obradovali, kao i igre ministra, zašto vaterpolo savezi nijesu samostalni nego su uvijek plivačko-vaterpolo savezi*. Naknade Božidara Ivanovića, Dragiše Blagojevića i Milana Ivanovića umanjene su četiri (4!) puta. Predrag Nikač nema pravo na naknadu, jer tako kaže ministar, koji nije htio da posluša velikog Voltera, ako je htio da bude prosvetitelj, buntovnog Če Geveru, ako je htio da napravi revoluciju u crnogorskom sportu, pa čak ni Staljina, ako je htio da zavede gvozdenu disciplinu. Oni su znali, voljeli i igrali šah.

Ministar je, izgleda, uzora vidio u Luju devetom, pa sa svog prestola poštuje šah, taman onoliko koliko ga je poštovao i Luj deveti koji ga je zabranio. Iz straha od uticaja slobodnih i mislećih ljudi. Kao diplomirani pomorac, trebao bi da osjeti da kurs treba mijenjati.

Ovo nije samo borba za pravdu koju u ovom momentu prvenstveno zaslužuje Predrag Nikač. Ovo nije samo borba za Bonju, Dragišu i Milana. Ovo je borba za šah u Crnoj Gori, ovo je borba za geslo “Gens una sumus“, a na borbu nijesmo obavezani partiji, našim pozicijama, već isključivo boginji Kaisi i magičnoj igri na 64 polja. Zaista, kako reče Tartakover i kako napisah na početku, iskreno žalim ljude koji ne znaju da igraju šah. Nadam se da ima ljudi, koji donose odluke, a da znaju igrati šah.

GENS UNA SUMUS!

Izvor: sahmatlista