Nije Milojko, nego crnjojko

Saopštenje Pokreta za Pljevlja prenosimo u cjelosti:

Bi šta bi. U Generalnoj skupštini UN usvojena je Rezolucija o genocidu u Srebrenici sa 84 glasa za, 68 uzdržanih i 19 protiv. Ono što nije moguće niti u jednom državnom parlamentu, moguće je u Generalnoj  skupštini UN. Tako je voljom moćnika manjina postala većina, jer se uzdržani ne broje, kao ni onih dvadesetak, koji su ostali pred salom, misleći da će tako izbeći ucjene i pritiske Kolektivnog zapada. Vladika bi rekao: „Od sada smo viši prijatelji, u glavu nam pamet ućeraste“. Sad je bar jasno zašto je Zapad decenijama sponzorisao režim  Mila Đukanovića. Zato što se idealno uklapao u tu zapadnu matematiku, po kojoj je manje veće od većeg, ako im je to za korist. 

Da podsjetimo. Milo Đukanović je pokrao referendum o državo-pravnom statusu Crne Gore 2006.godine. Potom je ostavio bez posla 27 profesora srpskog jezika, koji su odbili da predaju maternji jezik, jer je u tada važećem Ustavu CG pisalo da je službeni jezik srpski. Ni najmanje mu nije smetalo što je prema popisu iz 2011. godine srpskim jezikom u CG govorilo 43 % građana, a crnogorskim 37 %, da za službeni jezik proglasi nepostojeći crnogorski  jezik. Njegova desna ruka Duško Marković je priznao da je njegova Vlada priznala lažnu državu Kosovo protivno volji     85 % građana CG. Milo Đukanović je uveo CG u NATO pakt bez referenduma.

I nije tačno da je Kolektivni zapad nakon svega toga pustio Mila Đukanovića niz vodu u avgustu 2020.godine. Njega su oduvale litije pravoslavnog naroda CG na čelu sa blaženo-počivšim mitropolitom Amfilohijem. Ali ono što se mora priznati Milu Đukanoviću  jeste što je predvidio da je i najgrlatiji Srbin u CG , ako se dočepa važne funkcije spreman da se odrekne i rođene majke, a kamoli  interesa sopstvenog naroda. Najbolji dokaz za to je naš Milojko koji je do juče bio Srbin, a onda preko noći postao Crnogorac, vjerujući da tako miri Crnu Goru. A ne shvata da se tako od CG stvara zemlja mržnje, a on će kao Crnjojko biti upisan u knjigu beščašća. Vrijeme će pokazati hoće li ih biti još. 

Bilo bi logično da posle svega podnese ostavku i da se raspišu novi parlamentarni izbori, pa kako narod presudi. Ako narod glasa za povratak  DPS-a i Mila Đukanovića na vlast onda će to biti dokaz kako su radile sve parlamentarne većine i njihove Vlade od avgusta 2020.godine. 

Na kraju ne treba brinuti za spas i budućnost srpskog naroda. Ima spasa i budućnosti, to su najavili: bruj zvona sa crkava i manastira u Crnoj Gori, Srbiji, Republici Srpskoj i Rusiji, kao i rezultati glasanja u Generalnoj skupštini UN. Kad Kolektivni zapad od 193 članice UN ne može da obezbijedi veću podršku od 84 glasa onda je to Pirova pobjeda. Nastranu to što je glas BiH direktno kršenje Dejtonskog sporazuma,  jer predsjedništvo BiH o tome nije odlučivalo. San o jedinstvenoj  BiH  aga i begova i srpske raje ostaće samo san.