Nije do nas

Piše: Batrić Babović

Nije do nas je najradikalnija crnogorska rečenica. U njoj su sadržani smisao života i besmisao politika. Nije do nas što su oni ovi a mi oni, što su oni pobijedili a mi izgubili, što su oni imali podlogu a mi rane i što su oni zli a mi dobri. Nije do nas što smo zaboravili Oktoih, što smo srušili Lovćen, što smo podigli zidove i što smo srušili mostove. Nije naša krivica zato što još traju Prvi i Drugi Svjetski Rat, građanski ratovi sa Trećim Svjetskim Ratom. Berane godinama nije imalo autobusku stanicu, ali je imalo direktne veze sa Kapitol Hilom i Kremljom. Mnogi Beranci su vodili sve vidove svjetskih politika na običnim poselima uz večernji televizijski dnevnik, ili uz prvu jutarnju kafu na terasama kafića najšire glavne ulice u SFRJ. Neuobličena svijest je uobličila i razmakla sva enigmatska i šifrovana potpitanja od globalnog značaja. Zaista je tako, sve je pojašnjeno a ništa nije ni riješeno niti razriješeno. A sve što je briga naših srca i umova nosi pečat zbira riječi koji glasi: “nije do nas!”

****

Iran je naslednik Persije a Ivangrad naslednik pa zatim prethodnik Berana. Beranci vode žustre debate o Iranu, bliskoistočnoj krizi, nuklearnom programu i ratovima u ostatku svijeta. Ukrajina je tačka razdora. Priča se o raznim vrstama oružja i municije na ukrajinskim ratištima, uključujući i njihovo porijeklo. Dijalog se oteže do kasno u noć. Na kraju neko upita kad je komisija za socijalnu pomoć u Beranama. Mala je vjerovatnoća da se o Beranama priča u Isfahanu i Teheranu. Persijanci i Vasojevići nisu srodnici. Nije do nas!

****

Jasna Poljana je najljepši književni izraz. Nije bilo tako davno kad je jedan junak bio učesnik španskog građanskog rata. Danas nijedan učenik istoimene škole ne zna ništa o Gerniki i Pablu Pikasu. Niko ne zna ko je vladao Španijom kao pobjednik iz rata gdje je ime škole poražena strana. Od Jasne Poljane do nejasne putanje vidnog neznanja. Sve generacije koje nadolaze plove ovim utabanim stazama “sigurnog prenosa informacija i znanja”. Nije do nas!

****

Evropska Unija svoju kancelariju pod hitno mora otvoriti u Beranama. Radi determinisanja svih poglavlja i propisa koji nas sigurnim korakom vode u Brisel. Bez iskušenja, lomova, uganuća i skretanja sa puta iz bilo kog drugog nejasnog razloga. Stanovnici ovog grada to žele iz petnih žila. Želi li isto i vrletni Brisel ili nije samo do nas?

****

Dokazi da su svemir i glupost beskonačni nalaze se na svakom koraku. Švajcarci govore tri jezika, Austrijanci govore njemački, u Belgiji se nalazi poliglotsko jezgro. Različitim narodima cilj je globalno jedinstvo. Jedan lingvista kaže da Arapi govore u promil istim jezikom uz nijansiranosti razlika u izgovoru i pisanju na nekoj pristojno udaljenoj geografskoj širini. Šesto hiljada stanovnika nosi šesto hiljada podjela i šest milijardi jezika nepoznatih i poznatih podjela bez pobjednika. Svaki od tih šest milijardi jezika nastao je iz srpskog jezika i plod je njegove gramatike i pravopisa. Sopoćani i Petrova Crkva sa Đurđevim Stupovima kod Novog Pazara kao da nisu “rod i pomoz Bog” imenjacima kod Berana i Bijelog Polja. Jezik i crkva su narod. Kad se jezik odnarodi i klonira nastaje li Minotaur sa elementima Apokalipse? Nastaje li novo doba ili postistina bez doba? Ima li takav soj pravo da misli na Vječnost? Nije do nas!

****

O pobjedama i podjelama govore grobovi. Komunisti i antikomunisti iz iste kuće polažu se u istu grobnicu. Pobjednici i poraženi iz iste kuće imaju istu sudbinu. Slično je sa krštenima i nekrštenima. Otprilike sa svakom kućom u kojoj su potomci plodovi iste utrobe i gosti iste grobne ploče. Grob i groblje kao podsjetnici prolaznosti i neprolaznosti. Kao ujedinitelji zaživotnih dioba, razmirica, međusobica i svađa. Nije do nas!

****

Nekad davno jedan elitni istražni sudija opisao je jedno samoubistvo samo jednom rečenicom. Šezdeset gusto kucanih strana teksta odnosilo se na opise prirodnih ljepota i istorijskih tokova kraja gdje se ljudska tragedija dogodila. Samoubistvo je usud današnjice. Niko ne istražuje ogroman broj autodestrukcija.

Ne ličimo ni na jednu rečenicu vremešnog erudite i genijalnog pravnika R.M.S. Nije do nas!

****

Amerika nema istoriju Berana. Nema ni istoriju Budimlje. Ona možda baš zato ima najfunkcionalniji Ustav na planeti. Berane i Budimlja nemaju američku, već transcendentnu svetosavsku verziju Ustava. Amerikanci iz Amerike poštuju svetog Savu. Njima je dobro poznat vladika Nikolaj Velimirović. Poznat im je i sveti Jovan Šangajski. Nisu ni samo do nas prepreka i cilj za Ameriku i Berane u ovoj paraleli. Sve je u međuvremenu i posmatranju istorije bez slavoljubivosti i duhovne opijenosti. Amerika za Amerikanca i Budimljanina nije isto kao što Budimlja i Berane nisu znak jednakosti sa Amerikom . Ostale reference posmatranih fenomena jesu u domenu razdragane mašte!

****

Samo sloga Srbina spasava! Ovako se piše najdugovječniji fakat na srpskom i ostalim politički korektnim jezicima kojima je srpski jezik otac. Majka još nije pronađena. Nije do nas!