Ni „Jugoslovenka“ ne može u Hrvatsku: Stare navike ne liječi EU, kao što nije ni JU
1 min read
U Hrvatskoj se očigledno nešto ozbiljno krčka. Zemlja koja se predstavlja kao demokratska i napredna članica Evropske unije, sve otvorenije pokazuje da toleriše, a u pojedinim slučajevima i slavi, ideologiju zbog koje je čitava Evropa krvarila u prošlom vijeku. Dok se na koncertu Marka Perkovića Tompsona u Zagrebu orilo „Za dom spremni“, bez ikakve reakcije nadležnih institucija, nastupi umjerenih, nenasilnih i društveno apolitičnih izvođača poput Bajage ili Lepe Brene – bivaju otkazani pod pritiskom veteranskih udruženja i desničarskih medija.
Bajaga, čovjek koji se nikada nije bavio nacionalizmom, niti je ikada izgovorio ijednu riječ protiv Hrvata ili Hrvatske, opet je nepoželjan. Njegov nastup u Solinu otkazan je uz izgovor „sigurnosno-tehničkih razloga“, nakon što su se oglasile braniteljske udruge koje već decenijama diktiraju kulturnu politiku u Hrvatskoj. Slična sudbina zadesila je i Lepu Brenu, pjevačicu koja se i danas izjašnjava kao Jugoslovenka, a nikada nije uzimala učešće u političkom životu. Ali, u današnjoj Hrvatskoj, to nije dovoljno. Danas se ne mjeri šta si rekao ili uradio – već se kažnjava ko si , odakle si ili gdje zarađuješ hleb.
S druge strane, u Srbiji – druga slika. Hrvatski izvođači svake godine pune dvorane, stadione, medije i novčanike. Bez obzira na to što su se mnogi od njih, poput Severine, najgrublje i najbezobraznije obrušavali na srpski narod i državu, u Beogradu su dočekani kao zvijezde. Srbija je, bez ikakvih uslova, otvorila vrata hrvatskim umjetnicima. Ali za srpske u Hrvatskoj – vrata su zatvorena, ako nisu već zazidana.
I postavlja se pitanje – zašto srpski izvođači uopšte više žele da nastupaju u zemlji gdje su svake godine izloženi poniženju, ucjenama i lažima? Zašto bi iko ko većinu svoje karijere duguje srpskom tržištu, i ko u Srbiji punom snagom živi od svog rada, i dalje pokušavao da pjeva u sredini gdje se ljudima aplaudira kada viču ustaške pokliče?
Je li ovo ta Evropa koju EU promoviše? Evropa u kojoj je humanitarni koncert za djecu žrtava rata „četništvo“, a poziv na klanje Srba „izraz tradicije“?
Hrvatska danas ne samo da reciklira stare ideološke matrice, nego ih legitimiše u kulturnom prostoru. Održava koncerte na kojima se veličaju ustaše, glorifikuju zločini, a simboli fašizma postaju deo popularne kulture.
I sad dolazimo do gorke istine: problem više nisu Hrvati, oni rade ono što rade već trideset godina – glorifikuju ustaštvo, prave se Evropljani, a misle i djeluju kao prava Pavelićeva dica. Problem su – srpski pjevači. Jer oni, i pored svih ovih poniženja, i dalje žele da pjevaju u Hrvatskoj. Nije to više pitanje novca. To je postala patologija.
Kako objasniti potrebu da se ide u zemlju gdje si dobrodošao samo ako si u crnoj uniformi, sa šiljastim slovom „U“ na kapi? Kako opravdati taj refleks samoponiženja? Kako objasniti da i dalje postoji srpski umjetnik koji vjeruje da će ga tamo neko „prihvatiti“, ako samo zažmiri na mržnju, na pokliče, na dvostruke aršine? A srpski pjevači, kao sluge bez poziva, stoje na granici i mole da ih puste da pjevaju.
Hrvatska jeste ušla u Evropsku uniju, ali iz ustaštva nikad nije izašla. A Srbi, u mjestu stoje – i klimaju glavom. Ustaške pjesme prolaze kao rodoljublje, a srpska gitara – kao provokacija. Koliko puta još moraju da ih izbace, zabrane ili etiketiraju – da bi konačno shvatili: nije ovo stvar muzike, već dostojanstva.
Tamošnja štampa objavila je kako su srpske vojnike 20. novembra dočekali u Splitu i Rijeci.
Iz Splita je sačuvana i slika gdje se vidi spomen ploča srpskim oslobodiocima sa jasnim natpisom.
„Neka se znade da je 20. novembra 1918. godine za regencije Aleksandra Karađorđevića hrabra vojska kralja Srbije Petra Prvog pod vođstvom majora Stojana Trnokopovića na ovaj pristan pobjedonosno stupila.
Pozdravljena, zagrljena, blagoslovljena od cjelokupnog naroda i građanstva Splita“, napisano je na ploči.
Vođa hrvatske Pučke stranke dr Josip Smodlaka održao je i govor:
„Braćo srcu našem najmilija, neumrli vitezovi srpski! Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši!
Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji.
Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila!
Blagoslovene majke koje vas rodiše! Blagoslovena kolijevka koja vas je odnjihala!
Blagosloveni opustjeli domovi vaši, koji se u crno zaviše da nama uzmogne sinuti ovo zlatno sunce slobode, što nas sada obasjava. Koliko smo čeznuli za ovim časom…!“
„Braća Srbi dokazala su ovim činom da im je više stalo do slobode i spasa hrvatskog i slovenačkog naroda nego do njihovih vlastitih života.
Oni zato ostaju među nama kao naša obrana i zaštita. Svojim životima hoće da nas očuvaju od talijanskog osvajanja. Blago si ga onome ko ima u nevolji druga – veli naša poslovica.
Taj drug u nevolji našoj jeste brat Srbin, koji je još i nakon pet godina junačkog ratovanja spreman da gine za opću, jugoslovensku stvar.
Neka se na njega ugledaju oni naši vojnici, koji sramotno pobjegoše svojim kućama, a usput pljačkaju“, pisale su zagrebačke novine.
https://www.in4s.net/srpski-oslobodioci-1918-u-rijeci-i-splitu-docekani-cvijecem/
Niko ne pominje Srbe koji ljetuju u NDH godinama,baš kao da se ništa ne dešava.
Koji su to sklopovi?Dotiče li ih nešto od ovog,ako ih ne tako davna istorija ništa nije naučila?
Neshvatljiv je generalno srpski mentalitet,koliko ih živi u Beču koji im je objesio prababu ili babu,nekog starog pretka i sl.Meni neshvatljiva mazohistočka crta.Možda sam glup…
Baš mi je žao što Fihreta nemože da, peva ili pjeva. Gde sada Srebrnica, koju je u zvezde okovala.
U ustaškoj croatiji mogu samo ustaše tj. hićina cvijeća,fašisti,banderaši i rasrbice.
Samo slepci ne vide da se spremaju za buduci rat.Glavna je zagonetka gde ce biti buduce bojiste…
Da li ce to biti Baltik, Poljska, Rumunija ili Zapadna Ukrajina ili ce to biti nas prostor, to ce im dodeliti zadatak njihovi trenutni gospodari. S druge strane Rusi se spremaju takodje, pa kako budu procenili tako ce i da biju.
Ustašluk i u etničko čistoj rđavoj njihovoj,nije ništa novo. No se ustašluk pojavljuje i u CG pa i po Srbiji,naročito u Beograd i Novi Sad.
Žalosno je da montenegrini i milogorci,sve više oponašaju ustašluk prema Srbima u CG. Koji su jedini potomci Nemanjića. I rasebice sa ovijeh prostora su od Nemanjića ali promjeniše vjere i sada pljuju po prađedovima. Zastiđe.