Neutralnost: Hrvatska nije imala ekonomske koristi od ulaska u NATO

,,Kao i u Crnoj Gori, i tamo su državni zvaničnici forsirali priču o blagodetima ulaska u NATO za ekonomske prilike u zemlji. Ali, kako navodi hrvatska novinarka Ana Benačić, u autorskom članku za regionalni portal bilten.org, poslije pet godina djelovanja u okviru NATO, Hrvatska nema što da slavi. Ekonomska situacija je mnogo gora nego prije pet godina, a NATO ne samo da nije doprinio poboljšavanju kvaliteta života građana nego ih je još i opteretio dodatnim i nepotrebnim troškovima“, navodi se u saopštenju prof. df Filipa Kovačevića, predsjednika UO Pokret za neutralnost Crne Gore.

Saopštenje dostavljeno portalu IN4S prenosimo integralno.

Zagovornici ulaska Crne Gore u NATO, uključujući i premijera Mila Đukanovića i predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića, često kao jedan od glavnih razloga za ulazak pominju ekonomske benefite koje će imati Crna Gora. Oni ističu na primjer povećanje direktnih stranih investicija i otvaranje velikog broja novih radnih mjesta. Međutim, primjer Hrvatske pokazuje da te tvrdnje nisu tačne.

Kao i u Crnoj Gori, i tamo su državni zvaničnici forsirali priču o blagodetima ulaska u NATO za ekonomske prilike u zemlji. Ali, kako navodi hrvatska novinarka Ana Benačić, u autorskom članku za regionalni portal bilten.org, poslije pet godina djelovanja u okviru NATO, Hrvatska nema što da slavi. Ekonomska situacija je mnogo gora nego prije pet godina, a NATO ne samo da nije doprinio poboljšavanju kvaliteta života građana nego ih je još i opteretio dodatnim i nepotrebnim troškovima.

Tako je na primjer prošle godine učešće Hrvatske u NATO-ISAF misiji u Avganistanu koštalo hrvatske građane oko 3 miliona eura, a ukupni troškovi misije u zadnjih deset godina iznose preko 90 miliona eura. U isto vrijeme, drastično se povećao hrvatski budžetski deficit, a nezaposlenost je najveća od početka 21. vijeka i, po zvaničnim statistikama, iznosi 22 posto. Po podacima Hrvatske narodne banke, strane investicije su pale za 60 posto samo od prošle godine, a takođe je smanjena i pokrivenost uvoza izvozom. Jasno je dakle da je priča o ekonomskom zamajcu ulaska u NATO bila neutemeljena, čisto propagandna, i vođena od strane NATO ekspanzionista iz Brisela i njihovih marioneta u lokalnim državnim aparatima koji su davno zaboravili da stavljaju javni interes građana iznad svog ličnog.

Takođe, ne samo da članstvo u NATO nije donijelo najavljivani ekonomski boljitak za hrvatske građane nego je dovelo i do gubitka značajnih tržišta u zemljama koje je NATO označio kao protivnike. Tako je na primjer Hrvatska naftna kompanija INA morala da se povuče sa naftnih izvorišta u Siriji čija se vrijednost procjenjivala na 14 milijardi eura, a jedan od zvaničnika INE je tom prilikom rekao da se radilo „o najvrijednijoj imovini koju je INA ikada imala i koju će ikada imati u inostranstvu“. Iako je embargo Siriji zbog kojih se Hrvatska morala povući zvanično uvela EU, ipak je teško osporiti da se iza njega nazirao interes zemalja članica NATO, kao što su SAD i Turska. Hrvatska je morala da slijedi vojno zaoštravanje koje je bilo u interesu NATO što je načinilo direktnu štetu kompaniji značajnoj za njen ekonomski razvoj.

Imajući u vidu navedeno, dolazi se do zaključka da ako se sagleda iskustvo Hrvatske, ulazak u NATO ne može donijeti bilo kakvo poboljšanje u sumornoj ekonomskoj situaciji koja vlada u Crnoj Gori. Svaki nastavak priče o ekonomskih benefitima NATO od strane Đukanovića, Krivokapića ili bilo kojeg drugog predstavnika plaćenih NATO ešalona instaliranih u državnim institicijama Crne Gore demonstrira njihovu nezajažljivost u obmanjivanju građana.