Neraskidiva bratska veza ruskog i srpskog naroda

Na Trgu od ćirilice u Herceg Novom, preksinoć je predstavljena muzejska izložba „Bela Rusija-Ruska emigracija u Vojvodini“  Muzeja Vojvodine iz Novog Sada. Na izložbi je predstavljen istorijat doseljavanja Rusa u Kraljevinu Jugoslaviju dvadesetih godina prošlog vijeka, njihovo organizovanje i život na ovim prostorima, kao i doprinos ruske emigracije kulturi, nauci i umetnosti.

Aleksandar Petijević, kustos Muzeja Vojvodine, podsjetio je da je i Herceg Novi bio jedan od gradova Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koji je ugostio i udomio veliki broj Rusa koji su napustili otadžbinu nakon Oktobarske revolucije.

Muzej Vojvodine je počeo prije dvije godine da istražuje porodične istorije ruskih porodica koje su našle utočište u Vojvodini. Kontaktirali su oko 50 porodica potomaka ruskih emigranata. Fotografije koje je publika u Herceg Novom vidjela na slajdovima, potiču iz porodičnih albuma, a sama izložba koja još uvijek traje u Novom Sadu, sastoji se i od oko 300 predmeta iz privatnog vlasništva. Ovakva muzejska izložba, kaže Petijević, do sada nije realizovana na prostoru bivše Jugoslavije. Kustos smatra da je ovo bio posljednji trenutak za nju jer emigranata koji su svoj drugi dom našli na prostoru Karljevine SHS više nema. Podsjetio je i na činjenicu Rusija stala na našu stranu objavivši rat Austrougarskoj 1914. godine.

Petijević je prisutne podsjetio i da je ulazak carske Rusije u Prvi svjetski rat bio uvod u njenu katastrofu, kojoj je doprinijela i Oktobarska revolucija, koja je izazvala građanski rat.

„Vođu Oktobarske revolucije finansirao je pruski kajzer, sredstva su u više navrata stizala iz Njemačke, a cilj revolucija bio je onesposobljavanje carske Rusije kao opasnog protivnika Austrougarske, u čemu je Lenjin i uspio. Građanski rat je trajao dugi niz godina, čak i po okončanju Prvog svjetskog rata. Posljednji glavnokomandujući Bijele armije, baron Petar Nikolajevič Vrangel, se našavši na jugu Rusije i shvativši da je sve izgubljeno, uspio je organizovati evakuaciju oko 150.000 ruskih vojnika, oficira, ali i civila – rekao je Petijević, prenosi Dan.

Blagodarna Srbija, dodaje kustos, koja je uvijek imala nesebičnu pomoć cara Nikolaja Romanova, ukazuje pomoć ruskim izbjeglicama. A, bilo je čak pet evakuacionih talasa. Oko 50.000 Rusa utočište je našlo upravo u Kraljevini SHS, uživajući veliku podršku kralja Aleksandra Karađorđevića.

Srem, Banat, Bačka i Baranja, kako ističe Petijević, bili su opredjeljenje velikog broja Rusa zbog ekonomskih povoljnosti, a ovaj ekonomski razvijeniji dio Kraljevine, odnosno vojvođanska ravnica i vizuelno je slična stepama Rusije. U Vojvodini 1923. godine, ruska emigracija živi u oko 80 gradova i sela, a kako ističe Petijević, mnoge od institucija carske Rusije su našle smještaj upravo u vojvođanskim varošicama. Najvažnija dva grada u tom smislu bili su Sremski Karlovci i Bela Crkva.