Nepristajanju političara da pobijede sujete i međustranačke i lične zađevice nema kraja

Piše: Jovo Pejović

U svom dugogodišnjem društveno-političkom radu bio sam u prilici da sarađujem sa velikim brojem bivših i sadašnjih veoma uticajnih aktera na političkoj sceni Crne Gore. Na pitanje mog bliskog prijatelja da li se čujem sa nekim od njih odgovorih:”To što se ne viđam i čujem sa mnogima od njih nije zato što ih mrzim ili što sam sa njima, ne daj Bože, u svađi već zato što poštujem sebe.”

Ono što te život nauči, škola neće nikada, istina je od koje treba polaziti i u odabiru svog puta, ali i ljudi sa kojima ćeš dijeliti neke životne vrijednosti. U komentaru na jednu od mojih brojnih kolumni moj prijatelj i dugogodišnji saborac u borbi za slobodnu Crnu Goru napisa:”Dok je trajala borba protiv DPSa, nadali smo se nečemu, sada kada povjerovasmo da naši dođoše više se ne nadamo ničemu.” Više me je zaboljela ova rečenica koja dolazi od jedne visoko moralne ličnosti, nego sve nepravde sa kojima sam se susrijetao, ali teže od svega je što oni koji odlučuju u naše ime i kada bi dobili ovakvu poruku nikada je ne bi razumjeli kao dobronamjernu. Za njih bi ona bila zlonamjerna i uperena protiv njih lično.

Niko se ne bi saglasio da je istinita i primjerena aktuelnom trenutku. Nepristajanju političara da pobijede sve sujete i međustranačke i lične zađevice radi dobra Crne Gore i njenih građana nema kraja. I odakle god dolazili, sa vrha ili sa dna kace, oni po pravilu funkcionišu po jednoj te istoj svađalačkoj matrici. Zato i pregovori oko buduće i svake sljedeće vlade u situaciji kada više niko neće biti u prilici da je sam sastavlja, vodiće se sa ciljem da se dogovor ne postigne sve dok se ne zadovolje unutarpartijski interesi i lične sujete. Lakoća sa kojom političari manipulišu sa osjećanjima svojih glasača je zaprepašćujuća. Sa nekima od njih smo sve probali, a da nijesmo ni mi ni oni shvatili da je njihov brod odavno otplovio. Za sve one koji su vjerovali da je Crna Gora postala slobodna i svoja nastupilo je veliko razočarenje zbog lakoće kojom su političari optuživali jedni druge i obesmišljavali tekovine te velike i dugo očekivane pobjede. Ma ko činio novu vladu jedno će ostati isto i to niko ne dovodi u pitanje. U njoj će i dalje većinski biti oni koji će umjesto DPSa ići u Brisel i na Zapad po naloge, a oni drugi će se nemušto braniti da u tome neće učestvovati. I što se bitno promijenilo u odnosu na ono što je do sada bilo, sem što je ove godine u avgustu baš osvježilo? No, ipak treba vjerovati dok god bude mraka, biće i svanuća, ali nažalost i novih posrnuća, pa čak i tamo gdje se to do sada najmanje očekivalo.