Neprihvatljivo potpisivanje „Temeljnog ugovora“ sa grupacijom koja sebe naziva CPC

Premijer Crne Gore, Dritan Abazović odgovorio je juče na pisaniju direktora NVO CPC, Miraša Dedeića, te poručio da se raduje susretu i izrazio spremnost da sa ovom NVO „reguliše“ potpiše Ugovor o uređenju međusobnih odnosa sa Vladom Crne Gore.

Sagovornici portala IN4S su istakli da ne razumiju na osnovu kojeg zakona premijer poziva jednu NVO da potpiše bilo kakav Ugovor, koji se inače potpisuje sa kanonski priznatim crkvama. Takođe, istakli su da Crna Gora bi time napustila koncept koji se praktikuje u državam okruženja.

Kako komentarišete potencijalno potpisivanje ugovora Vlade CG i NVO „CPC“ kojom bi se, kako je ranije najavio premijer Dritan Abazović riješili međusobni odnosi ta dva kabineta?

„Lično ne razumijem na osnovu kojeg zakona premijer Abazović poziva jednu Nevladinu organizaciju da potpiše Temeljni ugovor koji se potpisuje sa vjerskim zajednicama koje su kanonski priznate. CPC je po zakonima Crne Gore registrovana kao NVO, i ovaj poziv premijera je zaista neuobičajen, po toj logici Temeljni ugovor bi mogle potpisati i druge NVO u Crnoj Gori“, kazala je za IN4S, poslanik Demokratske narodne partije i DF-a Maja Vukićević. 

Prema njenom mišljenju,  ovo je pokušaj premijera da ublaži kritike dijela partija koje podržavaju vladu, a ne podržavaju potpisivanje Temeljnog ugovora.

„Crkva i država treba da budu odvojene, i premijer Abazović ne bi trebalo na ovaj način da se miješa u pitanja crkve pozivajući organizaciju koja nije kanonski priznata da potpisuje nešto što joj ne pripada! istakla je Vukićević.

Očigledno je da se aktuelna vlada Crne Gore opredijelila za koncept regulisanja odnosa sa crkvama i vjerskim zajednicama koji je bitno različit od koncepta koji praktikuju države u našem okruženju, saglasan je i poslanik Nove srpske demokratije i DF- dr Budimir Aleksić. 

„Naime, Srbija, Hrvatska i BiH su se odlučile za potpisivanje temeljnih ugovora samo sa tradicionalnim crkvama i vjerskim zajednicama. Dakle, onim crkvama kojima pripada najveći broj građana tim zemalja, a to su Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva, Islamska i Jevrejska vjerska zajednica“, naglašava Aleksić i dodaje:

Po našem mišljenju, potpisivanje temeljnih ugovora sa tim vjerskim zajednicama je najlogičnije, najprirodnije i smatramo da tako treba da uradi i Vlada Crne Gore.

Međutim, postoji i drugi koncept, za koji se, sve su prilike, Vlada opredjeljuje, a to je da ostavi mogućnost potpisivanja sličnih ugovora sa svim registrovanim, tzv. malim vjerskim zajednicama, od kojih su mnoge starije od tzv. CPC i registrovane decenijama prije nego je registrovana „CPC”.

Znači, kako je istakao Aleksić, po zakonu, nekoliko ljudi može da se udruži i osnuje vjersku organizaciju. Takvih organizacija je na desetine evidentiranih u Crnoj Gori. Vlada i sa njima može da pravno reguliše njihove međusobne odnose potpisivanjem ugovora o međusobnim odnosima. Tako je i sa „CPC“, ali ono što ne može je da atakuje na pravoslavlje i kanonski poredak stvari.

Najveći broj tih organizacija upražnjava vjeru na način kako oni smatraju da treba i ne nasrću na tradicionalne crkve i vjerske organizacije. Recimo, Adventisti i Jehovini svjedoci nikoga ne napadaju, a mnogo duže postoje od grupacije koja je sebi dala ime „CPC“ i čije djelovanje je usmjereno protiv pravoslavlja, istakao je Aleksić.

Da li smatrate da bi jedan takav ugovor sa NVO koja sebe naziva „Crnogorska pravoslavna crkva“ a koja kao što znate nije kanonski priznata, dodatno produbila polarizacija društva u Crnoj Gori?

„Jedan takav ugovor osim što bi značio i pravnu konfuziju, jer ne postoji zakon koji podrazumijeva da Nevladine organizacije potpisuju ovu vrstu ugovora sa državom, svakako da bi dodatno polarizovao i ovako podijeljeno crnogorsko društvo. Jedno pitanje po kojem ljudi u Crnoj Gori nisu podijeljeni jeste odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao kanonski priznatoj i jedinoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori koja ima najveći broj vjernika. I SPC i njeni vjernici zaslužuju da se konačno riješi ovo pitanje, i da dobiju ugovor koji već imaju ostale vjerske organizacije“, bila je decidna Vukićević.

Takvo potpisivanje ugovora sa tzv. CPC je akt uvažavanja te pseudoreligijske organizacije od strane aktuelnog režima, iako ta anticrkvena grupacija nema uporište u pravoslavnom biću Crne Gore koga bi željela da okupi i predstavlja, kazao je Aleksić i dodao:

Tako da, što se tiče pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, za njih je ta organizacija nepostojeća i do sada je služila kao sredstvo pritiska na kanonsku pravoslavnu crkvu, tj. SPC.
Konkretno, pravoslavno biće Crne Gore nije podijeljeno. Njega zastupa SPC i ono pripada SPC.

Upravo stoga smatramo da država Crna Gora treba da postupi na način kako su to uradile sve države u regionu – da potpiše temeljne ugovore samo sa velikim istorijskim i tradicionalnim crkvama i vjerskim zajednicama, naglasio je Aleksić.

Ni NSD ni DNP neće podržati ovaj predlog, jasni su naši sagovornici.

Da li ćete vi, kao partija, podržati takvu inicijativu ukoliko do nje dođe?

Naravno da Demokratska narodna partija neće podržati potpisivanje Temeljnog ugovora sa NVO CPC i smatramo da to pitanje uopšte i ne bi trebalo da se postavlja, poručila je Vukićević.

Mi se zalažemo za koncept koji su praktikovale zemlje u regionu, a to je potpisivanje ugovora sa tradicionalnim vjerskim zajednicama, kazao je Aleksić i dodao:

Na taj način se uvažavaju istinski vjernici i samo tako se prihvata faktičko stanje, a ono je da „CPC“ nema vjernike, nego političke pristalice, doduše malobrojne, iz reda mnogih nacija u Crnoj Gori, a rekao bih ponajmanje iz reda onih koji pripadaju pravoslavnim narodima Srbima i Crnogorcima.