Neokomunistički vizionari Duško i Milo: Svačiji i ničiji

Piše: Ivan Milošević

Ma koliko vam se činilo da je DPS ispucao sve svoje teorijske i ostale novotarije i da vas od njih u tom pogledu ne može ništa iznenaditi, Duško Marković je danas priredio jedan reprezentativni ideološki koktel na kojem je objasnio kako vlast vidi Crnu Goru u budućnosti. U skladu sa njihovim ideološkim precima (komunistima) takvo rješenje mislim da nigdje ne funkcioniše u svijetu, pa kao i bivši komunistički sistemi opstaće onoliko dugo dok postoje politički autoriteti da tu konstrukciju održavaju. Da saopšti svoj neokomunistički ideološki projekat Marković je izabrao CANU i tobožnjim akademicima je očitao vaspitnu bukvicu. Tuga nad tugama od akademika, ali taman su to i zaslužili kada dostina njih čak nema ni fakultet, a diče se akademskim titulama. 

-Naša istorija i kultura su potvrđena vrijednost. Razvoj, građanski sklad i dijalog čine identitet savremene Crne Gore. Crna Gora nije država nacija nego država građana. U takvoj državi opasni su i neprihvatljivi svi nacionalizmi. Osnovno pitanje je da li mi imamo odgovore koje od nas očekuju građani ili ćemo tapkati u mjestu i vikati ko je patriota, a ko neprijatelj. I da li ćemo praviti liste podobnih i nepodobnih? Ne, nego vrijednih i sposobnih, odnosno onih koji to nijesu, rekao je Marković.

Mora se priznati da je Marković bio jezgrovit i da je u malo riječi saopštio više teza,a svaka od njih zaslužuje jednu podeblju knjigu. Ipak, i bez toga može se naslutiti šta Marković i njegov vođa nad vođama želi da naprave od svih nas i budućih generacija. Mislim da će njegovim rješenjima najviše biti razočarani ovi 1000-postotni Crnogorci, jer u DPS -ovom nacionalnom konceptu, kao ni ostali narodi, ne postoje ni oni. Džaba im, dakle, što su se kleli u Mila, brojali žrtve bijelog i ostalog terora, vraćali se u Tuđemil i desete i ostale vjekove. Marković im danas fino poruči da njih ne interesuju nacionalizmi, pa ni crnogorski.

Marković je, zamislite, kada je govorio o istoriji i kulturi izbjegao da je nazove nekim narodnonosnim predznakom, nego je upotrijebio neutralni i prazni pojam „naša“. U tome svako može naći što mu treba i iako to izgleda na prvi pogled privlačno zapravo ništa ne znači, jer ono što je svačije nije ničije i jedino što je u tome sigurno je da se odnosi na sve, ali i ni na koga.  

Ipak, pravi ideološki biser je defenicija da Crna Gora “ nije država nacija nego država građana. U takvoj državi opasni su i neprihvatljivi svi nacionalizmi“. Hoće li protiv ovih riječi već sjutra ustati svi obožavaoci kvazicrnogorske crkve, nekog kvazicrnogorskog pokreta i sličnih ultranacionalističkih organizacija? Trebalo bi, jer im je Marković poručio da im neće dozvoliti da mašu svojom nacijom, niti nacionalnom zastavom, niti posebnim jezikom, niti posebnom nošnjom i ostalim nacionalnim znacima. Sve to nije crnogorsko nego je svačije i ničije!

Skoro sve države bivšeg komunističkog bloka nakon raspada tog sistema narodni i ostali spas potražili su u prošlosti i uonome što je u njoj opstalo i mimo komunističko-boljševičkog eksperimenta. U tom vraćanju narodnog osjećaja jedinstva i zajedništva u jeziku, običajima, pogledu na svijet, vjeri, oni su počeli da grade neku vrstu nacionalne države. U većini tih zemalja taj proces je danas pri završetku i valja očekivati da će se one uskoro okrenuti ispunjavanju ljudskih i građanskih prava svojih stanovnika i to bez obzira koje bili vjere ili nacije. Međutim, taj građanski koncept moguć je samo na državnim temeljima koje je izgradio narod čija je to država i koji ju je stvorio prema svom nacionalnom osjećaju. Na tim osnovama tek i kožete da poštujete građanska i ostala prava, jer osnova ne dolazi u pitanje niti je ko dovodi u sumnju. Duškov i Milov DPS dosjetio se da taj povratak u prošlost i građenje državnih temelja preskoči i kao iz nekog vremeplova uskoči u građansko društvo. Tipično komunistički i boljševički i jedina i najveća mana tog putovanja je što je unaprijed osuđen na neuspjeh, jer su, kao što je poznato i bebama, i njihovi ideološki prauzori odavno nestali sa lica planete. 

Jedna od karakteristika Duškovog i Milovog koncepta je da je vrijednost nad vrijednostima, fislosofska kategorija nad kategorijama, ontološko biće nad bićima, njegovo veličanstvo „Stomak“. Ukoliko ste uspješni i sposobni i doprinosite razvoju onda ste podobni i bićete za to nagrađeni. U ekonomskom rječniku to znači ukoliko budete dovoljno prizvodili, jeli i trošili nemilice, tek onda ćete biti prave patriote i nacionalisti.

O apsolutizovanju države skoro da nije potrebno ni govoriti. Država je pojam nad pojmovima, veličanstvo nad veličanstvima, božanstvo nad božanstvima i moraće da se peru usta i ruke kada se ona bude pominjala. Nejasno mi je onda šta su onda posljednjih dana ovi iz DPS-a uhvatili gusala i narodne nošnje? Koji će im oni vrag, kada je sve to svačije i ničije i onda pripada svakome i nikome? 

Istina, možda je sve ovo samo i paravan iza kojeg će uspostaviti nova crnogorska i antisrpska nacija. Dvoličnost nije nepoznanica političkog programa DPS-a, pa je moguće da su se oni popuit jezuita ogrnuli sa više maski, pa više niko ne zna koja je ona prava. Čini mi se ponekad da to ni DPS ne zna!