Neobični muzej kamenih skulptura u Sutomoru

Sutomore je od prije nekoliko dana bogatije za jedan posve neobični muzej. U naselju Mirište, koje spaja Suvi potok i Đuričine vode, naime, mladalačkim entuzijazmom, istrajnošću, i, dakako, zahavljajući svom neobičnom i dosta kasno otkrivenom daru, Predrag Nedić poklonio je svojim prijateljima, komšijama, porodici, gostima, ali i slučajnim prolaznicima – pravu galeriju kamenih skulptura.

Autor i vlasnik po mnogo čemu jedinstvenog muzeja, među svojim rukotvorinama izdvaja kompoziciju koju čine bista vladike i pjesnika Petra Drugog Petrovića Njegoša, sa orlom u pozadini, i statua čuvenog vojskovođe i junaka iz njegovih Vasojevića – Todora Miljanova Vukovića. Dvorište Nedićeve vile „Kazablanka“ koje je inače ukrašeno raznovrsnim cvijećem i kao takvo i te kako privlači godinama pažnju prolaznika, posebno turista, minule zime postalo je bogatije za veći broj statueta i kamenih portreta, a glavni „krivac“ za njegov novi izgled kaže da su se figure napravile gotovo same od sebe.

-Iskreno, nikada nijesam ni sanjao da negdje duboko u sebi posjedujem dar za ovako nešto. Jednostavno, kako je to besmrtni pjesnik, vladika i gospodar Crne Gore zapisao kroz „usta“ Igumana Stefana: „udar nađe iskru u kamenu,
bez njega bi u kam očajala“ – kaže Predrag, uz priznanje da ga je na ozbiljniji pristup radu sa kamenom natjerala supruga, nakon što je procijenila da je svojim prvjencem u ovom poslu pokazao lako uočljiv talenat.

Skromno ističe da je ono što je djelo njegovih ruku u ovom neformalnom muzeju nevješta priča, ali, veli, ipak njegova i originalna.

-Došlo je to samo po sebi.Sada shvatam da svaki kamen ima svoju priču.Ja sam nekako te priče „slušao“ i „vidio“ i želio da ih i sam, na svoj način, ispričam baš sa kamenom i u kamenu.Neizmjerno sam srećan i radujem se kada se iz kamena ukaže lik, neko oko, osmjeh, lice… Imam osjećaj da se i drugim ljudima to sviđa i da dijele moja osjećanja, što mi govori da nijesam sam u priči sa kamenom.To mi je, zbilja, satisfakcija za ono što radim evo nekoliko mjeseci.Nekad izrada figure ide brže, nekada sporije, sve zavisi od motivacije, ali i kvaliteta kamena. Onaj iz vode ili zemlje se neuporedivo lakše obrađuje – svjedoči naš sagovornik.

Napominje kako za izradu skulptura bira isključivo kamen sa morske obale, čiji površinski sloj je jako porozan i lako puca, a potrebno je, veli, doći do njegovog „srca“, što zahtjeva priličan trud i dobro istančani osjećaj za rad.

-Kada se saživiš s kamenom, tek onda dobijaš mogućnost da ga oblikuješ na pravi način i ostvariš zamisao.To je u „borbi“ za ostvarenje cilja posebna draž, dodaje 58-godišnji Predrag, koji je po obrazovanju diplomirani ekonomista, sa dugogodišnjim direktorskim i društveno-političkim stažom u radnoj biografiji. Za sebe kaže da je apsolutni amater u umjetnosti, a jedini alat koji koristi u poslu koji mu je nenadano zimus postao hobi, jesu brusilica, čekić,tocila, gladila i papir za šmirglanje. Priznaje da ni izbliza ne zna šta zapravo spada u alat koji profesionalni vajari koriste, niti ima ambiciju da stvara vrhunska umjetnička djela. No, oni koji ga bolje poznaju kažu da je ipak prvi „vajarski ispit“ Nedić položio još prije nekoliko godina, kada je u svom dvorištu, manirom vrhunskog umjetnika, vlastitim rukama napravio fontanu, neobičnu kamenu kapiju, sušaru i puno drugih sadržaja, a sve to ukrasio starinama, što ukupnom ambijentu daje posebnu dimenziju.

I dok u dvorištu posjeduju vlastiti muzej koji se iz dana u dan dopunjuje novim Predragovim ostvarenjima, Nedići u dnevnom boravku svoje kuće imaju i nasvekidašnju galeriju slika. One su djelo Predragove supruge Gordane, rođene Beograđanke. Njih dvoje su u braku duže od tri decenije, a kao i Predrag, svoj talenat za koji je znala još u srednjoj školi, gdje su njeni radovi birani za brojne izložbe, Gordana počinje da valorizuje tek nedavno. Autor je nekoliko desetina slika, koje poklanja prijateljima i rodbini, a značajan broj ih je okačen i u njenoj i Predragovoj kući u Sutomoru. Slike izrađuje u enkaustici, što je stara tehnika slikanja uz upotrebu boje koja se miješa sa rastopljenim voskom.

Od 1982 do 1997 kada dolaze u Sutomore, Nedići su živjeli u Beranama, gdje je Predrag i rođen. Roditelji su dva sina i ćerke, koji su formirali svoje porodice u Beogradu i sutomoru i srećno žive.

– Dok su nam djeca bila mala, zbog obaveza oko njih, prosto nisam ni pokušavala da se bavim slikarstvom. Njihovim odrastanjem i dolaskom u Sutomore počela sam da slikam, ali takođe za svoju dušu, bez ambicije da se to nekome dopadne. Drago mi je da se ljudima moje slike sviđaju, a ja kroz njih, na sebi svojstven način ispoljavam osjećanja i trudim se da predstavim svijet onako kako ga vidim – kaže Gordana, koja, kako konstatuju oni koji se bolje razumiju u umjetnost, osim enkaustikom veoma uspješno slika i tehnikom ulje na platnu.

Napravio očevu bistu

Nakon nekoliko ostvarenja sa figurama od kamena, nedavno je Nedić pokušao da napravi bistu odnosno skulpturu svoga pokojnog oca, i to je, ispostavilo se, uradio veoma efektno.

-Drugi kažu da sam uspio, a ja sam zadovoljan jer sam u kamenu oživio očev osmjeh i on će večito trajati. Ja taj osmjeh poznajem i volim. Osjećam se ispunjeno kada kamen progovori.Vidim da mnogi razumiju taj govor kamena, osjećaju ga i imaju potrebu da na određen način komuniciraju s kamenom – ističe Predrag.

Ovaj svestrani i marljivi čovjek, otkrivaju nam njegovi prijatelji, veoma uspješno piše poeziju i prozu. Iako nam na to saznanje odgovara da jednako kao što je to slučaj sa vajarskim poslom, to radi više sebi za dušu, priznaje da mu je u pripremi i jedna knjiga, sa čijim sadržajem ćemo se tek upoznati.