Nema koncenzusa
1 min read
Kosmet
Piše: Dušan Dojčinović
Nema jednoglasnog rešenja, po pitanju Kosova.
Prvo ga kritikovati opozicija, dočekaće ga na nož. Mislim, rešenje to jest koncenzus. – Oni će i od prihvatljivog rešenja, napraviti cirkus. Oni su i odgovorni za ovaj cirkus, za ovu agoniju kojom je izložen srpski narod.
Nema donošenja odluka, jer bolje i prihvatljivije reći, nego reći tuđicom, stranom rečicom: koncenzus.
Dogovora nema, koncenzusa nema, političari, raštrkani sa stavovima po pitanju Kosova i Metohije, opozicija, o klin, popovi o ploču, pa ko više nabije, i sludi i onako bolestan i napaćen srpski narod.
Ne samo na Kosovu i Metohiji, centralnoj Srbiji, već i u dijaspori.
Vadićemo se na prošlost, kako Srbi nikad nisu bili složni, i kako su tom neslogom, izgubili na Kosovu, bitku 1389.godine.
A nisu. Pobedili su. I o Vuku Brankoviću je razobličen mit kao izdajniku. Pod mač bato!!?
Hoćeš li pred osvajačima glumiti silu, ili ćeš mudro, kao Miloš Obrenović, pognuti glavu pred turskim kadijom, u Beogradskom pašaluku, i proći mirno Kalemegdanom.
Pritisaka, ima, i biće ih.
Narodu su nejasni termini, razgraničenja, podela, zamrznuti statusi, a u tome će nam proći, plašim se godine.
Mladi, će odlučivati na referendumu, o Kosovu.
Pa 80% osamdeset procenata njih, ne zna valjano srpsku istoriju, ne znam je i ja, jer nije što nisam istoričar, nego što nam je vreme obezboženog komunizma, oduzelo pravo da znamo valjano, loze, dinastije, srpskog bića. -Bogu hvala što smo hodočastili, ali vrlo malo i površno znamo srpsku istoriju, njene granice iz doba Cara Dušana, i tako dalje.
-Možemo li samo jednog čoveka kriviti za rasulo, iz bliske prošlosti!?
-Pa ne!
Može li samo jedan čovek, preuzeti odgovornost za promašaje, i pogubnu politiku njegovih predhodnika iz prošlosti.!?
-Pa ne!
I onda, bezrezervno pružam podršku, gospodinu predsedniku, jer mi je muka, da se i pojedini popovi ne mogu složiti, oko esencijalnog pitanja, da opozicija poziva na puč, e ovaj narod, ojađeni bolestan, i osiromašen, veruje, i vojsci, i predsedniku.
Itekako!
… E, sad … ako sam ja nešto razumio, oca mi je….!
Mora da je ili mnogo pametno, ili mnogo glupo!
A ja sam, poznato je, čovjek zlatne sredine.