Neleviću, ne ostavlja se majka kad je raspeta i napadnuta od svih (VIDEO)
1 min read
Piše: Dragoslav Bokan
Priznajem, bez kajanja, da nisam odgledao ni minut serije o takozvanom ”Božićnom ustanku” grupe crnogorskih pristalica eks-kralja Nikole Petrovića, pod vođstvom i pokroviteljstvom onih italijanskih političara koji su hteli da ujedine Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo i Albaniju u jednu nesrpsku i antisrpsku celinu. A ipak ću pisati o njoj.
Dovoljno mi je bilo da pročitam šta su o temi ove istorijske sapunice rekli njen reditelj, montažer i scenarista, Željko Sošić i, posebno, jedan od glavnih glumaca, Mladen Nelević.
A Mladen me je potpuno izbacio iz koloseka i šokirao lakoćom kojom je, u opisu svog lika u seriji, u jednoj nepravednoj i politikantskoj rečenici, opisao situaciju u Crnoj Gori nakon njenog oslobođenja od Austrougarske okupacije (i skoro jednoglasne odluke tamošnjeg stanovništva da se pripoji pobedničkoj Srbiji i budućoj Kraljevini Jugoslaviji).
Rekao je, a čućete to i sami, da su Crnu Goru ”okupirala naša (njihova, valjda) istočna braća” i onda nastavio dalje, kao da je izrekao vremensku prognozu.
Pojeo vuk magarca, misli Nelević (inače, po meni, odličan glumac), kao i toliko puta do sada.
Srbija je, inače, poznata kao jedina zemlja na svetu koja uopšte ne uračunava to šta je ko rekao ili uradio protiv nje, ponašajući se, svaki put iznova, kao da smo svi ovde nenormalni, slični dugouhim magarcima i sličnim životinjkama bez svesti i savesti.
Samo ovde i nigde drugde na svetu možete optuživati srpske pale heroje za navodne ratne zločine, samo ovde možete ismevati naše svetinje ili nam napadati veru tek tako, opušteno, kao da pričate običan vic ili govorite pred nekim trećim, tu neprisutnim.
Ovde je, uverili smo se, apsolutno sve moguće (posebno kada je upereno protiv nas), jer srpsko-jugoslovensko pamćenje traje otprilike koliko i ono zlatne ribice, što svakog jutra počinje svoj život ispočetka u ograđenom akvarijumu, u kome bezumno pliva u krug ne sećajući se ničeg iz prethodnog dana.
Nigde se, ali nigde, sem kod nas, to ne može raditi BEZ IKAKVIH (A, PRE SVEGA, MORALNIH) POSLEDICA PO TIPOVE KOJI SE USUDE DA ISMEVAJU ILI ZLOUPOTREBE GOSTOPRIMSTVO ONIH KOJE SU, ZBOG NEKE KORISTI, JAVNO NAPALI I OSUDILI.
U Srbiji (koja je to samo po imenu, ali ne i po karakteru) to ne samo da nije kažnjivo, već se nagrađuje u ovdašnjem malom društvancetu koje već odavno živi i parazitira od svog antisrpstva. A ima ih onoliko, i to sve udobno ušuškanih likova što uredno parazitiraju po srpskim ministarstvima i fondovima, živeći OVDE (na mestu koje mrze i na sve načine mu se izruguju) kao bubrezi u loju.
I šta onda očekivati od jednog crnogorskog glumca, koji makar više vremena provodi u Podgorici, na Cetinju i u svojoj vikendici u selu Ubli, nego u hotelu ”Moskva” na beogradskim (i, pomalo, ”zelenaškim” i, još više, petokolonaškim) Terazijama?
To i takvo stanje je NEPRIRODNO i zato se ne može održati u istoriji ovako malokrvni i kukavički narod, što se tako bedno i jadno odnosi prema svojim Zavetima, svojim idealima, svojim palim herojima i svom iskonskom, vekovnom tumačenju života i sveta.
Nije nam dosta grešaka onog našeg ambicioznog Cetinjanina kraljevskog roda (koji se, inače, i smatrao Crnogorcem, kako po mestu rođenja i po poreklu, tako i po karakteru), koji nam je uništio državu i naciju nakon svih onih veličanstvenih pobeda njemu odane srpske vojske, pa nam još treba i povampirenje nečeg što je apsolutna laž u svakom pogledu – one užasne teze o navodnoj ”srpskoj okupaciji Crne Gore”.
Podsetiću one koji ne znaju da je u Crnoj Gori u vreme takozvane ”Božićne pobune” (na Božić 1919. godine) bilo ne više od 500 vojnika srpske i drugih južnoslovenskih nacionalnosti (sve od reda ne-Srbijanaca, a u okviru ”Jadranskih trupa”); da su Crnom Gorom posle njenog oslobađanja od Austrougarske okupacije upravljale mešovite savezničke trupe (sastavljene od Francuza, Engleza, Amerikanaca, Srba i Italijana), pod komandom generala Venela, koji je stolovao u Kotoru; da su čak i najekstremniji antisrbi u istoriji Crne Gore, Sekula Drljević (Pavelićev savetnik u NDH) i Savić Marković Štedimlija (Artukovićeva desna ruka i jedan od pokrovitelja ustaške ”Hrvatske pravoslavne crkve”) bili strasni promoteri ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom nakon odlaska Austrougarskih trupa iz ovih krajeca (Drljević je i lično, s oružjem u ruci, progonio ”zelenaške” komite u godinama posle rata i ”Božićnog ustanka”); da je, recimo, jedan od glavnih vođa ”zelenaških” secesionista, serdar Jovan Plamenac, prišao srpskoj Narodnoj radikalnoj stranci Nikole Pašića posle propasti njihovog ustanka, a da su drugi njihovi komandanti na suđenju na Cetinju (25. novembra 1924) iz sveg glasa izvikivali ”Živio kralj Aleksandar Karađorđević!” (i to na inicijativu svog vođe Radojice Nikčevića, prethodno osuđenog na doživotnu robiju, pa ubrzo zatim pomilovanog), dok i oni retki preostali ”montenegrini” (iz Crnogorske federalističke stranke) nisu nikada prešli 0.5 posto glasova na političkim izborima između dva svetska rata (tolika je bila njihova ”podrška” u narodu); te da je sam ”crnogorski prestolonaslednik Mihailo Petrović” priznao legitimitet kralju Aleksandru i jugosovensku ideju prihvatio kao svoju…
A najstrašnije od svega je to što su se najzagriženiji antisrpski Crnogorci (oni koji su se odrekli obilićevskog i njegoševskog nasleđa sopstvene tradicije) smatrali najbližim upravo Hrvatima i Ilirima od svih naroda iz balkanske regije, poričući čak i svaku krvnu vezu sa Srbima (nazivajući Crnu Goru ”Crvenom Hrvatskom”).
Katastrofa za časne Crnogorce junačkih vremena, kada su Kosovski Zavet i pouke Mandušića Vuka postali samo ”teret” koji su ovi nesrećnici odbacili onako lako i radosno kao kad se skida okov sa tela i tako oslobađa iz ropstva.
To je jedna od najvećih izdaja samih sebe u istoriji ovog dela sveta, to što su se, zbog politike i dinastičkih trvenja, neke nekada časne srpske porodice odrekle svega što je njihovim precima bila svetinja koja se – ni pomišlju, a kamoli rečima ili, ne daj Bože, delom – nije smela dovoditi u pitanje.
To sve je, tako, porekao, sažeto, za unutrašnju upotrebu (umiljavanjem tamošnjem diktatoru), veliki glumac ali mali čovek i nikakav Srbin, Mladen Nelević, podanički pripadnik ansambla Crnogorskog narodnog pozorišta i crnogorskih odricatelja od zavetnog srpstva (iskovanog na medaljama Obilića za junaštvo i u tekstu himne ”Onamo ‘namo” srpskog vladara Nikole Petrovića (dok je ponosno srbovao i išao zavetnom stazom svih svojih prethodnika)…
Oni koji Mladena pamte kao upečatljivog Njegoša u seriji ”Vuk Karadžić” i kao surog i orlovski-oštrog Mandušića Vuka u ”Gorskom vijencu” osetiće blagu vrtoglavicu zbog ovakvog njegovog iskoraka iz sopstvene sudbine i porodične loze njegovih časnih srpskih predaka.
Su čim pred tog istog ”tvog” Njegoša, Mladene, i pred onog Miloša koga ne priznaješ, kao ni, po tebi, ”okupatorske vojnike” (što su krvarili na Ceru, Kolubari i Kajmakčalanu za ujedinjenje srpstva)?
Strašne se stvari dešavaju sa Srbima koji su izdali svoje srpstvo onda kada je Srbiji, njihovoj jedinoj Otadžbini (bez obzira iz kog su srpskog zavičaja rođenjem i poreklom) teško i najteže, možda, i u čitavoj istoriji (uračunavajući tu i ropstvo pod Turcima i stradanje pod ustašama u Drugom svetskom ratu).
Ne ostavlja se majka kada je raspeta i u nevolji, napadnuta od svih.
To je već stvar viteštva, ne samo ”nacionalnog osećaja” i trenutne koristi.
P. S.
Ne smeta meni što toliki srpski glumci igraju u jednoj režimski intoniranoj, antisrpskoj i propagandnoj TV seriji (iza koje stoje Javni servis Crne Gore i crnogorska vlada), već što, povrh toga, ”imaju obraza” da dodatno posole i zabibere čitavu stvar ovakvim izjavama i gotovo neverovatnim opisom ujedinjenja dve srpske države i istog naroda kao nekakve ”srpske okupacije Crne Gore”. To mi smeta i pogađa me, i kao (rodom) Srbina i kao svesnog pristalicu srpske (svetosavske i svetolazarevske) ideje.
SAOPSTENJE BR 14(1)
U nedostatku „novih“ udbaških tvorova zduženih za svakodnevna laganja o Slavku Peroviću i LSCG, sinoć se, na udbaškoj MTV, kao „gost“ udbaške vreće užegle masti, lažnog „istoričara“ i izdajnika LSCG Novaka Adžića, pojavio, sve do nedavno od javnosti zaboravljen udbaš i teški izdajnik LSCG, bivši njegov predsjednik i poslanik u dva mandata, Ranko Đonović.
Adžiću, momentalno se izvini Slavku Peroviću. Za tebe anonimni Ilija Bakic je Ilija Bakic iz Berana koji živi u Vojvodini ! Čik ti mene tuži ako ja nešto lažem! Koliko si naplatio svoje pljuvanje po Slavku Peroviću i LSCG? Ako si intelektualac, što si ćutao cijelo vrijeme dok je mafija na čelu sa Milom Đukanovićem pljačkala Crnu Goru? Đe si bio sokole dok je izlazio sramni CKL i bespoštedno pljuvao i lagao o Slavku Peroviću i LSCG? Đe si bio viteže intelektualni kad je strijeljan Duško Jovanović? Đe si bio viteže crnogorski kad je potpisan beogradski sporazum, bez saglasnosti parlamenta? Đe si bio kad su pokušali da ubiju Slavka Perovića u Herceg Novom? Kad bi tebe Novače Adžiću neko ne daj bože pokušao da ubije, odmah bi javno protestvovao, a ti si ćutao kao zaliven. U tome je raziika između mene anonimnog i tebe javne ličnosti. Đe si bio Novače Adžiću kad je ubijen Saša Marković? Šta je tvoja dužnost kao intelektualca? Da digneš glas do neba, da osvjetljavaš svijećom mrkli mrak u Crnoj Gori, a ne da ćutiš kao srpski istoričari o srpskoj prošlosti! Moj Novače paranoični i korumpirani. Svoje crnogorstvo si debelo naplatio, ja nijesam, ni crnogorstvo ni batine crnogorskog režima, ali nikad nijesam pristao da budem ćutolog i sramni saučesnik zločina! Da li ti imaš pravo na oproštaj Novače Adžiću? Imaš! Ali progovori istinu o tome kako si i zbog čega napustio LSCG i koliko si to naplatio i ko te je ucijenio i isplatio! Viteže!
Tzv. anonimni Ilija Bakic laze sve protiv mene, a to nije on pisao nije nego propali politicar i moj bivsi prijatelj izgubljen u vremenu i prostoru Slavko Vukasinoiv Perovic, inace grobar radi, licnog interesa, LSCG. I Ti tzv. Ilija Bakicu, a nikad za tebe cuo nijesam, i Slavko Perovic s tobom zajedno sto o meni pisete, ili to vagabudno Slavko pise a tebe potpisuje, sve lazete, pa me tuzite, cekam Vas.
Adžiću, momentalno se izvinite Slavku Peroviću. Ne budite paranoični, i ne pridajite sebi toliki značaj. Ilija Bakić nije takozvani, vec stvarni Ilija Bakic iz Berana, nastanjen u Vojvodini! Nemam nikakav problem da sam za vas anoniman. Ne zna Crna Gora ništa o svojoj prošlosti o mnogim znamenitim ljudima iz svoje prošlosti, ne mora da zna ni za mene malog Iliju Bakića, pogotovo što vi sa Cetinja na nas Vasojeviće gledate sa visine. Mi smo u Crnoj Gori prepoznatljivi kao Irvasi i meni to ne smeta, samo ima i nas Vasojevića koji smo utkali sebe u Crnu Goru, i koji nijesmo pljuvali po svemu crnogorskom da bi bili bolje prihvaćeni u Srbiji.
Adziću, samozavni crnogorski viteže, đe ti bi u vrijeme sramnog pisanja CKL i fašističke kampanje po Slavku Peroviću i LSCG? Đe diže tada svoj intelektualni glas protiv tog sramotnog i lažljivog pisanja? Đe bi intelektualna gromado kad po podgoričkim zidovima osvanuše grafiti sa brojem srpskih krvnih zrnaca Vesne Perović. Da li intelektualac i univerzitetski profesor u vama osudiše takve sramotnje radnje i pisanije, organizovane iz kuhinje crnogorske DB? Zašto ćutaste? Đe diže Novak Adzić svoj intelektualni glas kad strijeljaše Duška Jovanovića. Đe biste Adžicu kad pokušaše da ubiju Slavka Perovića u Herceg Novom? Đe biste kad mučki ubiše Sašu Markovića? Progovori li Novak Adžić kad Milo Đukanović potpisa beogradski sporazum bez saglasnosti ikoga u Crnoj Gori? Što prećutaste Novače Adziću sva ona prebijanja novinara po Crnoj Gori, između ostalih i prebijanje mene anonimnog iz Berana po narudžbi i u režiji Duška Markovića i beranskog DB-a? Što prećuta vrhunski crnogorski intelektualac Novak Adžić stravičnu pljačku Crne Gore i njenu budućnost. Što prećuta Novak Adžić stravične migracije građana Crne Gore sa sjevera Republike prema Srbiji, Bosni i pretežno zemljama zapadne Evrope. Znate li Novače Adžiću da se u mojoj ujčevini , u kojoj sam proživio prve godine života u selu Gornje Zaostro, toj crnogorskoj Ravnoj Gori kako vole da je prekrštvaju Srbi iz Crne Gore, dvadeset godina nije zaljuljala kolijevka, nije bilo svadbe, da ima više krstača na groblju na Dublju nego stanovnika u selu?
Što prećuta Novače Adžiću to što Amfilohije Radović naslika Nemanjiće po svim crnogorskim crkvama, pa izgleda da su ih samo oni gradili po Crnoj Gori?
Novače Adžicu, imaš ti pravo na oproštaj, niko nije savršen, ali da bi se tebi oprostilo, moraš javno reći istinu, za koliko novca i privilegija si prodao LSCG i pristao da ćutiš i ne vidiš sve zločine Mila Đaukanovića i mafijaške vlasti?
I još nešto Novače Adžiću, da ti kažem razliku između mene anonimnog i tebe javne ličnosti i inetelektualca- Kada bi ne daj Bože nekom palo na pamet da te ubije i prebije samo zbog tvojih stavova, ja bih to odmah osudio i javno protestvovao i dizao svoj anonimni glas do neba, a ti si ćutao kao zaliven na mnogobrojne i stravične zločine Mila Đukanoća i mafije.
I kao što Srbe u Crnoj Gori ne treba osuđivati što su Srbi iz neznanja , što su žrtve nametnutih mitova i skrivenih istina, tako tebe treba osuditi jer ti si znao istinu a ćuato si i zato si za osudu. Čik ti mene tuži, ako ja lažem!
„Steel tribute“, iznosite klasičnu zamjenu teza! U Crnoj Gori nije bilo rata tako da niste imali priliku pokazati se i na tom polju! Međutim, ovdašnji šovinisti, kojima i Vi ideološki jasno pripadate, nisu bili nimalo nepristrasni tokom sukoba u bivšoj SFRJ! Naprotiv, iz sve snage podržavali su hrvatske, bošnjačke i albanske šoviniste, pa čak i njihove ratne zločine! Ovim nikako ne želim amnestirati ni srpske zločine koje su počinili neljudi sa srpskim predznakom, ali siguran sam da njih niste podržavali! Međutim, u sadašnjoj „suverenoj“ Crnoj Gori aparthejd, rasizam, mržnja, šovinizam,primitivizam, protekcionizam, korupcija, kriminal, zločini, nerasvijetljena ubistva primjetni su na svakom koraku, logično je da vi kao protagonisti takvog stanja to ne primjećujete!
Dragoslav Bokan je nacionalni i religijski šovinista, glasnogovornik SPC i njen portparol. Zadojen je velikom mržnjom prema svemu što nije srpsko. Posebno veliku mrznju gaji prema crnogorcima, što je moja malenkost osjetila u njegovim jezivim porukama u kojima sugeriše svojim pratiocima da me treba ubiti za primjer svima. Posebno je alergican na Crnogorsku pravoslavnu crkvu, Slavka Perovica, crnogorske liberale, prema cnogorskoj nacionalnoj zajednici u Lovćencu.Svake neđelje drži predavanja u Crkvama u Indjiji, Kovilju… u kojima okupljene vjernike truje lažima i mitovima o superiornosti Srba. On, kao on je nebitan, u cijeloj ovoj priči, ali su mi nejasni takozvani Srbi iz Crne Gore koji su spremni da podrže sve Bokanove fašističke izjave, koji su spremni da pljuju po svemu crnogorskom da bi se dodvorili Bokanu, Amfilohiju i sličnima?
Novak Adžić je moralna i ljudska nistarija. Svoju etiku, moral, intelektualni autoritet je pogazio svojim javnim, bestidnim i sramnim učešćem u horskom pljuvanju Slavka Perovića i Liberalnog Saveza od 1999 godine . Bokan out, Adžić out!
Što se tiče 1918 i 1919 godine, gospodo tzv Srbi iz Crne Gore, ako je srpska vojska bila prijateljski nastrojena prema Crnoj Gori, čemu policijski čas tada u Crnoj Gori. Čemu nelegalna i neligitimna podgorička Skupština. Čemu prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, zašto ne ujedinjenje Crne Gore i Srbije, bratski ruku pod ruku u Jugoslaviju?
Zašto načelnik srpske Vrhovne komande 19.11. 1918 izdaje naredbu komandantu u Crnoj Gori sljedeće sadržine- Nastavite najenergicnije i svim sredstvima da se na teritoriji koju je naša vojska okupirala, uguši svaka agitacija, pa ma od koga ona dolazila. Za ovo vam stoje na raspolaganju sva sredstva koja možete raspolagati bez ikakvogg prezanja. Lijepo kaže zvanični dokument- na teritoriji koju je naša vojska okupirala.
Poznati istoričar dr Radoje Pajović, naučni savjetnik u Istorijskom institutu Crne Gore, danas u penziji, piše: „Srpske trupe su došle u Crnu Goru da obezbijede njeno prisajedinjenje Srbiji. Za postizanje tog cilja one su imale „potpuno odriješene ruke“. Prema tome, sva vlast bila je u njihovim rukama. One su postavljale sve organe vlasti. Oni su postavljali svoje ljude i uspostavljali su nove organe u vidu sreskih i okružnih načelstava, kao što je bila situacija u Srbiji. Srpske trupe u Crnoj Gori držale su se strogo uputstava svoje Vrhovne komande, odnosno srpske vlade i nijesu prihvatale ničija drugo uputstva.
Značajnu pomoć srpskim trupama pružile su razne bjelaške paravojne jedinice, koje su se nazivale „narodna garda“, „leteće čete“, „omladina“ („Cetinjska omladina“) i dr. O njihovom naoružanju i ishrani brinula se Komanda Jadranskih trupa“ .
Zaboravni smo i to dobro ,da Crna Gora kao drzava nije postojala 1918 godine,mozda jeste ako vidimo vasu zaboravnost medjutim moramo vas na to podsjetiti,uz sve druge cinioce svega sto se desilo, ili nije? Najgora je polovicna i istna sa sjednika na pokajnje,to moze dok nijesu bile mrtvacnise,ali sada vise ne moze ni tamo ,a u naucnim krugovima nikda nije moglo,,na internetu moze Gojko je siroke ruke pa vas pusta,zao mu vas jer ve ni vasi ukaucni ne slusaju ako im ne donestee koji evro .
Kao bjes Idzo ono o Svetom Savi,ispricaj jos jednom………………..?
Ipak smo bogtaiji za jedno otkrice,a to je . da Milovan Djilas nije vise otac nacije,sada se to pomijera malo unazad na 1918 godinu,gdje se Spiro Kulisic rodjeni Bokelj proglasava za ocea nacije.Vjerovatno integracije u Eu ne dozvaoljavaju jednom komunistickom disidentu takovo zvanje a i On se pedomislio pa je opovrgao svoju brzopletu izrecenu misao u doba komunizma.
Dakle od danas smo „bogatiji“ za jedno novo naucno otkrice,ipak se okrece,ili bolje reci pokrece nacionalno pitanje,ide sporo i obrnuto od istine ali ide……………….??
dobro nam ovo prenese, evo ti nista drzi ga cvrsto,rece jednom Mirtropolit
PROF. DR VOJISLAV P. NIKCEVIC 1994. O ETNOGENEZI CRNOGORACA I CRNOGORSKOJ NACIJI TE KNJIZI ETNOLOGA DR SPIRA KULISICA OBJAVLJENOJ 1918.
Prošlo je blizu petnaest godina od pojave studije O etnogenezi Crnogoraca Špira Kulišića u izdanju titogradske “Pobjede” 1980. godine, jednog od najpoznatijih jugoslovenskih etnologa iz poslijeratnog vremena. Iako nevelika po obimu (svega 100 strana), ta je studija po izlasku iz pečatnje, kao nijedna druga knjiga u Crnoj Gori poslije drugog svjetskog rata, u “naučnoj” i političkoj javnosti izazvala do tada neviđenu buru. To je presudno uticalo na to da je ona još tada prosto razgrabljena, odmah rasprodata, da je u knjižarama nema već duže vremena. A interes za nju je trajan zbog aktuelnosti crnogorskoga narodnosnog i nacionalnoga samoodređenja, koje u vidu pitanja stalno i uporno pokreću brojni negatori Crnogoraca kao samosvojnog naroda i nacije. Međutim, i oni su sami svjesni da takvoj njihovoj raboti Kulišićeva knjiga predstavlja veliku prepreku, koju nikako ne mogu da uklone s puta, pa bi najviše željeli da se o njoj šuti, da pane u zaborav. Zato je potražnja za njom kod onijeh što žele da se izvorno obavijeste o suštini problema utoliko veća i razlog za njezino drugo izdanje opravdaniji. Ona je i sada tražena i vrlo potrebna.
Svojevremena pojava knjige O etnogenezi Crnogoraca Špira Kulišića, u stvari, značila je naučni i politički izazov u tolikoj mjeri da su uloženi ogromni napori od strane onovremene vlasti i stručne kritike kako bi se ona jednostavno ubila, njezina nepobitna saznanja o samobitnosti Crnogoraca kao naroda i nacije posve potrla, uzaptila. Budući da spadam u veoma mali krug od svega nekolicine naučnijeh radnika sto su je od početka branili, da sam u njezinu odbranu još ranije napisao tri članka u kojima sam na širokoj podlozi analitičko-kritički govorio o njezinijem visokim naučnijem dometima i rezultatima (ali i o nekijem nedostacima što se ponajviše odnose na karakter novovjeke crnogorske plemenske organizacije i na crnogorski jezik), ovdje prvjenstveno namjeravam da pružim odgovor na pitanje zašto je Kulišićeva knjiga tako nemilosrdno dočekana, koji su osnovni motivi i razlozi postojali za to da se ona u “naučnim” i političkim krugovima oglasi za pravu jeres. Na to pitanje danas je moguće dati odgovor jerbo je već stvorena određena, neophodna vremenska distanca, od njezine pojave do sada nakupila se i produbila nova znanja o Crnoj Gori i Crnogorcima koja omogućuju da se s te vremenske distance još jednom provjere Kulišićeve glavne postavke o etnogenezi (istoriogenezi ili etnopovijesti) samonikloga crnogorskog naroda i suverene crnogorske nacije. A potonjijeh godina dogodile su se i krupne društveno – političke promjene, s istorijske pozornice otišle su one političke snage što su organizovale hajku na Kulišićevu studiju, pa samim tijem i njihovi puleni, brojni poslušnici iz redova “naučnika” ostali bez podrške i zaštite. Nema više ko da ih pokrene na novu harangu. Sve to bitno doprinosi da se sada i o toj problematici može slobodnije prozboriti.
Već je tu skoro Drago Nikolić, ugledni crnogorski književnik i publicista, uvjerljivo i argumentovano spornu knjigu Kulišića rehabilitovao u tekstu kojim je dokazao da ta knjiga, kojoj se sudilo na “naučnom skupu” prije dvanaest godina u Marksističkom centru Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore, nije bila opasna za nauku, niti pak za stvaralačke slobode, nego za “naučni skup” autoritet vlasti i za nadolazeći talas velikosrpstva. Po njemu, taj “naučni skup”, na kojemu je bačena na nju anatema, nije dao pun rezultat u osudi zbog oponentnog istupanja grupe crnogorskih intelektualaca, koji nijesu podržali ni partijski stav ni “agresivnu nacioargumentaciju naciozvanica”, što su poznije razbili SFR Jugoslaviju. Pošto su u Nikolićevu članku valjano izanalizirani svi politički motivi i razlozi koji su stajali u osnovi napada na Kulišićevu studiju, ostaje da još ukažem i na glavne teze od kojijeh su u sferi tadašnje nazovi nauke pošli režimski “naučnici”, aktivirani i na nju nahuškani razni epigoni i trabanti onovremene vladajuće politike u tretiranju te studije kao nepoćudne jeresi. Za to su do skoro dobijali državne nagrade.
Kulišićeva radnja dočekana je kao jeretička knjiga stoga što je samobitnost Crnogoraca pojmila i interpretirala u duhu i u skladu s usamljenijem disidentskim pogledima malobrojnijeh crnogorskih naučnika koji su poslije 1968. godine u istoriografiji, lingvistici, filologiji, etnologiji, istoriji književnosti i u ostalijem društvenim naukama sve više polazili od ispravno postavljene teze o tome da oni po svojemu etničkome porijeklu nijesu nikakvi “Srbi” već autohtoni istorijski narod, duboko ukorijenjen u ranu dukljansku i zetsku srednjovjekovnu prošlost i novovjeka nacija, postepeno formirana još od kraja XV vijeka u procesu kontinuirane pionirske “borbe neprestane” kao građanske revolucije i najznačajnijega njezinog konstituensa. A zvanično stanovište u tijem disciplinama i u politici temeljilo se na postavkama iz članka O crnogorskom nacionalnom pitanju Milovana Đilasa (objavljenom u “Borbi” 1. maja 1945. godine) i potom prihvaćenome od strane vlasti kao oficijelnom. U tome članku izričito stoji: “Srbi i Crnogorci su jednog (srpskog) narodnog porijekla, jednog korijena, ali je razvitak u nacije, razvitak nacionalne svijesti, išao različitim putevima”. Iz činjenice, da su Srbi i Crnogorci jednog porijekla, građanski teoretičari i sitnoburžoaski političari, koji ne shvataju suštinu nacionalnog pitanja i zakone formiranja nacija, izvukli su zaključak o jednoj naciji, zaključak koji je ustvari bio ideološka osnova i opravdanje hegemonizma. Dogmatski polazeći od Staljinove premise o tome da nacije nastaju tek s pojavom kapitalizma, Đilas smatra da su Crnogorci sve do kraja XIX stoljeća predstavljali samo etničku grupu srpskog naroda i da su se od Berlinskog kongresa (1878) u procesu nastupanja kapitalističkijeh društvenih odnosa oformili u nacionalnu individualnost. To je Đilasovo gledište postalo zakon.
Obje Đilasove navedene postavke, prva o navodnome “srpskom” etničkome porijeklu Crnogoraca i druga o kraju XIX vijeka kao o tobože donjoj vremenskoj granici od kada se samooblikuju kao nacija, pogriješne su. Prva zato što se narodi ne određuju na bazi podrijekla, svojega niti pak bilo čijeg, nego na temelju zajedničkoga interesa što populacije različitoga, miješanog etničkog sastava, sjedinjuje u individualizovani socijalni kolektiv. Naprotiv, takav kolektiv u slučaju svakoga naroda, pa i Crnogoraca, odnosno njihovijeh prijethodnika Dukljana/Zećana, mogao je nastati tek onda kada je bilo razoreno njihovo ranije zajedničko slovensko rodovsko – plemensko podrijeklo, kada su se s preobrazbom kolektivne svojine u privatno vlasništvo raspale doseljene slovenske rodovsko – plemenske društvene strukture i kao takve postale otvorene za orođavanje ženidbenijem vezama s pripadnicima inorodnih etnikuma u vrijeme njihova imovinskoga raslojavanja, klasnog dijeljenja. A druga Đilasova postavka je neodrživa usljed toga što postanak i razvoj crnogorske nacije dovodi u vezu s pojavom kapitalizma kao jedinijem izvorom što je iznjedrio ekonomski najrazvijenije evropske nacije, kao što su engleska, njemačka, francuska i druge. Đilas nije uočio da svaki narod, pa samim tijem i crnogorski, od kraja poznoga srednjeg vijeka, tj. U novome vijeku, kada feudalizam postupno prerasta u kapitalizam, ima vlastiti put prerastanja u naciju kao najviši oblik dotadašnjeg života i razvitka. Kako maloprije napisah, crnogorska nacija je konstituisana u odbrambenoj i oslobodilačkoj borbi crnogorskoga naroda a ne u procesu rađanja kapitalizma. Nikako nije mogla nastati iz posebnosti nekoga tuđeg naroda.
Uostalom, i sam je Milovan Đilas docnije opovrgao svoje postavke o crnogorskoj naciji. To je uradio u knjizi o Njegošu kad je konstatovao da se ideja o Crnogorcima kao posebnoj naciji prvi put javila u prvome svjetskom ratu, kao pokušaj da se dubljijem nacionalnim razlozima opravda održavanje dinastije Petrović i posebne države. Ponikla u kamarili, teza o Crnogorcima kao posebnoj naciji – nastavlja Đilas – javlja se i jača docnije, poslije ujedinjenja sa Srbijom 1918. godine – kao izraz negodovanja narodnijeh, seljačkih masa s novijem stanjem. Prihvatili su je poznije i komunisti radi slabljenja hegemonije Beograda i vezivanja za neugašenu tradiciju crnogorske državnosti. I oni su, dakako, praktične potrebe i svoje posebne interese pravdali idealnijem – u konkretnom slučaju takozvanim naučnijem dokazima, koji su tada izgledali utoliko pouzdaniji što su mogli da se smjeste u kalupe Staljinovijeh – i ne samo njegovih, teorija o nacijama kao isključivom proizvodu kapitalizma, mada se ne može sporiti da on konačno daje etničkijem i teritorijalno povezanim grupama državni nacionalni oblik. Prihvativši tezu da je nacija proizvod kapitalizma, kao da nije samoj sebe ničim prethodila, nije bilo teško od Crnogoraca napraviti naciju, budući se kapitalizam u njih razvijao i kasnije i sporije nego u Srbiji, a negodovanje zbog centralizma i hegemonizma i još gorijeh zala dobijalo crnogorski oblik – drukčije nije moglo biti s obzirom na razlike u mentalitetu, u socijalnoj strukturi i državnoj tradiciji. “Baš sam ja, ponajprije pozvan svojim položajem u oblasti ideja i vlasti, izvršio neodrživa teoretska obrazlaganja crnogorske nacije. Ali ni tada nijesam mislio da Crnogorci nijesu Srbi – varijetet srpske narodnosti, kao što i danas mislim da je još opravdana njihova administrativna posebnost (M.Đilas)”. Dakle, Crogorci ne postoje kao narod i nacija.
Prije svega, čitavom izloženom argumentacijom Kulišićeve knjige nedvosmisleno pobija pokazane Đilasove djelimično kontradiktorne teze o (ne)postojanju crnogorskog naroda i crnogorske nacije. One su zasnovane na nepoznavanju dublje dukljanske (zetske) crnogorske etničke i nacionalne prošlosti i, naročito, etimologija, podrijekla i značenja etnonima Dukljani, Zećani i Crnogorci, s jedne, te Rašana i Srba, s druge strane. Bez detaljnog uvida u to, nipošto se ne mogu donositi valjani zaključci o etnogenezi Crnogoraca kao naroda i nacije. Kad bi Đilas dovoljno bio obaviješten o svijem tim pitanjima, da imenu s/e/rbi ne pridaje etničko značenje još od vremena “grijeha” Adama i Eve, ne bi pisao da Crnogorci ne postoje kao narod i nacija. Protiv takvoga njegova zaključka govori ne samo Kulišićeva dragocjena studija već i određeni pisani izvori što datiraju još od sredine X vijeka. Ovom prilikom ukazujem samo na Stefana Zanovića koji već u drugoj polovini XVIII stoljeća verifikuje ne samo postojanje crnogorskog naroda nego čak i termina crnogorska nacija. To čini u pismu Savi Petroviću iz Postdama 7. jula 1766. godine sljedećim riječima:” Vaša Pravoslavna Svetost dobro znade zašto su Crnogorci od strane evropskih naroda nazivani varvarima. Samo zato što je to narod častan, sa iskrenim srcem, pa ga smatraju naivnim. Ja mnogo računam na svoju sposobnost da se kontrolišem i radije ću se zadovoljiti da čitavi ostatak života provedem kao siromah, i da umrem kao siromah, nego da moje bliznje napadam sa skrivenom zlobom ili da kaska uz jednu lukavu i laskavu mladež. Ja se divim obrazovanom svijetu ali poštujem dio moga časnoga naroda. Ja bih želio da sam bogatiji i da uživam u pomaganju siromaha, svoje braće….
Po ovome moram Vašoj Pravoslavnoj Svetosti reći da sam u Berlinu čekao NJ.C.Vis. Velikog ruskog kneza Pavla Petrovića, da mu preporučim zasluge slavne hrabre crnogorske nacije i svoju ličnost*. Dokumenata ovakve ili slične sadržine ima još dosta.
Čudno je da Milovan Đilas i mnogobrojni njegovi istomišljenici krajem XX vijeka ne znaju ono što je kristalno jasno bilo Stefanu Zanoviću u drugoj polovini XVIII stoljeća! Neshvatljivo je kako se ne zapitaše: otkuda Crnogorci mogu biti “srpskoga” narodnosnog podrijekla u prednemanjićkom periodu, kad pojam s/e/rbi nema etničko već socijalno-staleško značenje i kad Raška nije bila država niti pak njezini stanovnici Rašani formiran narod, a Dukljani još od sredine IX vijeka imaju nominalno vazalnu i od 1043. godine od Vizantije priznatu nezavisnu kneževinu, odnosno od 1077. godine i od strane Rima potvrđenu kraljevinu? Isto tako, zašto se ne zapitaše: kako Srbi mogu imati naciju kada su bili turska raja u tečaju novoga vijeka, a trajno slobodni Crnogorci iz tzv. Podlovćenskog dijela svoje države ne mogu biti nacija u tome periodu? Čime se ako ne državom dokazuje postojanje naroda?
Kad se uzme u obzir da je cjelokupni poslijeratni naučni život iz montenegrine čak sve do dana današnjeg široko utemeljen na Đilasovoj rasističkoj, biogenetskoj ili etnogenetskoj teoriji o tome da Crnogorci vode podrijeklo iz “srpskog” naroda, nije nikakvo čudo što su revnosni zastupnici te teorije izvršili kamenovanje Kulišićeve knjige. Svojijem interdisciplinarnim pristupom u obradi samosvojnosti Crnogoraca kao naroda i nacije, ona im je zadala smrtne udarce, njihovu poluvjekovnu “naučnu” građevinu srušila kao kulu od karata. Očevidno se pokazalo i dokazalo da nije Đilasova teorija nanijela ogromne štete, “zarobila sebe u tuđina”, zakočila nas ukupni ravitak, svojijem apsurdnim, stupidnijem sadržajem sputala niti ukrotila svijest. Čovjek čudu ne može da se načudi kako se slijepo i bezrezervno toj teoriji moglo vjerovati, i još uvijek joj se vjeruje, pogotovo kad se ima na umu da je ona bez ikakve analogije bilo đe na kugli zemaljskoj, u bilo kojemu drugome narodu. Stoga će biti potrebno uložiti ogromni obrazovni napor da se oslobodimo od njezinijeh pogubnih posljedica, da se izvrši revizija sveukupnijeh znanja iz oblasti montenegrine kako bi se svijest poslijeratnih generacija oslobodila iz vlastitog zatočeništva.
I da zaključim. Vrijeme kao “majstorsko rešeto” od gotovo petnaest godina potvrdilo je da je Kulišićeva knjiga O etnogenezi Crnogoraca u svijem pitanjima etnološke, istoriografske i jezikoslovne naravi koja se tiču samobitnosti crnogorskog naroda i njegova nacionalnoga individualiteta izuzetno naučno djelo. Kao nijedna knjiga prije nje u Crnoj Gori, te je sadržaje verifikovala na najteži mogući način, na opštemu sudu, u dobronamjernoj i neuporedivo više u nedobronamjernoj analitičko-kritičkoj provjeri svakoga njezinog detalja, u minucioznijem i još više malicioznijem raspravama o njoj, najčešće pamfletskoga i kritizerskog karaktera. Ona predstavlja najrječitiji dokaz o tome da se svako vrijedno djelo samo najbolje brani, da mu ni Scile ni Haridbe ne mogu ništa kad je postavljeno na čvrstoj naučnoj podumijenti. I kad sam nakon skoro deceniju i po ponovo pažljivo iščitao Kulišićevu studiju poradi toga da u njoj pronađem nešto s čime se ne slažem, da u njoj sada bilo što ispravim osim korekcija što sam ih izvršio u mojijem ranijim radovima o njoj, sa zadovoljstvom mogu da konstatujem kako mi se za to nije pružila nikakva šansa, čak ni poslije mojijeh znatno obogaćenih i produbljenijeh znanja o Crnoj Gori i Crnogorcima u cijeloj istorijskoj retrospektivi od njezina izlaska do danas. A to su onda za nju najveći komplimenti. Zato s radošću očekujem njezino drugo izdanje. Ona će u crnogorskoj intelektualnoj povijesti ostati zapamćena kao jedan od stubova – temeljača na kojima počiva naše postojanje, kao vrelo saznanja iz kojega će buduće generacije stalno učiti o tome ko smo, što smo i kojim putem smo stigli do sebe.
Dr Vojislav Nikčevic (Cetinje 1994. godine)“
Bez neophodne kontekstualizacije, bez preispitivanja formalne ravni, bez kontradiktornog postupka u pravnoj materiji, na živom tkivu pojedinačnog artefakata, recimo, na nekakvom komandno-štabskom dokumentu, naredbi da se ovako ili onako postupa na navodno “ okupuranoj “ teritoriji, moguće je dokazati sve! Baš sve, logično i neupitno!
… Samo … Samo što to nije nauka!
Zato što taj vojni “ dokument „, koji teritoriju Crne Gore tretira kao okupacionu zonu , i koji se svako malo potrže kao krunski argument, sam za sebe ne znači ništa!
On bi moguće bio u dobroj službi kao dokumentaciono dokazno sredstvo, tek onda ako je u meritumu stvari nesporno utvrđeno da je Srbija 1919. godine okupirala Crnu Goru! Kako o tome šta se zapravo zbilo, neporjecivo svjedoči državno-pravni status novoformirane države, Kraljevine SHS koja je, dabome, međunarodno priznata!
Naime, to se u konkretnoj situaciji može nesporno utvrditi jedino sa stanovišta tumačenja Međunarodnog prava, odnosno materije koja reguliše državotvorne procese, koji, ukoliko su zasnovani na pravu mogu da računaju na međunarodno priznanje!!! Kako se to čini na dva moguća načina, prećutno ( de facto) i izrekom ( de jure)! Tako, kako se činom priznanja kaže sve o legalnosti unutarnjih procesa, svejedno kojih i kakvih (imamo primjere zemalja koje su nastajale u procesu revolucije), koji su doveli do međunarodno-pravnog priznanja, što državi daje puni međunarodno-pravni kapacitet i nesporni legimitet!
U najmanju ruku, nije uputno preispitivati i tumačiti legalnost i legitimnost državotvornog procesa, bilo kojeg, i bilo čijeg, izvan činjenice međunarodnog priznanja!
Sve drugo je primitivna, vannaučna i voluntarna, jeftina propagandna improvizacija! Koja ne svjedoči suštinski i referentno, nego predočava raznorazne političke stavove i percepcije, koji su potpuno nesputani i slobodni u tumačenju bilo čega, pa i konkretnog procesa državotvorne konstitucije; U našem slučaju, Kraljevine SHS, odnosno prisajedinjenja Crne Gore Srbiji!!!
Kako je to od najmanjeg, nikakvog značaja za pravilan sud o tome kako je u konkretnoj situaciji Crna Gora izgubila državnost, kako je utopljena u Srbiju!
Sve nakadne kritike na račun navodne“ srbijanske okupacije “ i Podgoričke skupštine, nose samo onu težinu, koju nosi i bilo kakav drugi politički motivisan stav!
Koji ništa ne može da promeni, pogotovo ne može i ne sme da utiče na slobodu naučnog stava!
Na slobodu naučnog tumačenja, koje svoje jedino uporište ima u nauci i komparativnoj međunarodnoj praksi! … Nikako u političkim stavovima i interesima različitih spoljnih i unutarnjih vektora uticaja!
Sve drugo je sramno blesanje,nedostojno i ponižavajuće za svijet nauke! Koja sebi, ta montenegrinska nauka, nije stavila u zadatak da „izmeni istoriju „, kako je to nemoguće u uslovima naučnog izololacionizma, nego da podrži političku volju establišmenta! I da tako, na taj način, kobojagi naučnom istinom, ultimativno osnaži proces desrbizacije srpske Crne Gore!
Otud uplitanje cjelokupne “ podržavotvorene “ montenegrinske nauke, uprezanja svih raspoloživih resursa u nečasnu antisrpsku sustavnu kampanju!
… U svrhu rasrbljivanja!
Otud nasilno otvaranje tzv. IDENTITETSKOG PITANJA, BOŽIĆNE POBUNE, SVAKOVRSNOG PREKRAJANJE ISTORIJE OD NAJRANIJIH DANA, PREISPITIVANJE NJEGOŠA, KAMPANJE NATURANJA GENOCIDNE HIPOPEKE i sva druga čudesa!
Kao posljedica jednog slabo kontrolisanog, šizofrenog procesa odnarođavanja Crne Gore od srpskog nasleđa u cjelini!???
Sva ta silna imena, koja se kite doktorskim titulama i praksom profesure, najveća su moguća bruka za Crnu Goru, i nesravnjivo poniženje za same aktere ove montanjarske drame traganja za novim identitetom!??? … Koja odveć dugo traje i prijeti da ozbiljno zavati, bogme, i zarati crnogorsko društvo! … Koje je već sada, na ivici sukoba!!! … Jadi nas znali!
Zašto gos.prof.dr… Neće ostati upamćen kao naučnik,neće u naučnim krugovima biti citiran(osim kao primjer kako netreba raditi)čak ga ni u njegovoj vlastitoj mahali neće ga uzimati za ozbiljno.
Kaže da radi na državnom univerzitetu,ja mu vjerujem,na kojem drugom bi mogao da radi,ovako ostrašćen,pun mržnje,sav rad mu se sveo na pobijanje srpstva u Crnogoraca,a neće da shvati da on i nije najpodobniji za ovu grdnu rabotu.
A zašto nije podoban?
Pa zato što mrzi,što mu se jed osjeća iz svake riječi i što je za istorijsku nauku najgore, nije neutralan,već je ozračen montenegrinskim nacionalizmom.
Nesumnjivo je načitan ali je pitanje koliko dokumenata koji ne idu u prilog njegovom viđenju istorije on sklanja u stranu.
Kaže da je agnostik ali vjeruje Miraševoj crkvi!?možda nebi bilo loše da se on sam priupita u šta Miraš vjeruje,u Boga sigurno ne!
Prebrzo ste zakljucili u vezi sa izjavom Mladena Nelevica.Popricajte sa covjekom pa nek kaze sta je mislio.Nije bas zasluzio ovu salvu uvreda.Poznajem covjeka licno, nece biti bas da je tako opleo po Srbima i Srbiji.Jos kad imamo na umu da je izvor Kurir.Dva puta mjeri, jendom seci.
Ko iz ruge bi to uposteku Rece Hamza Micunovic Vuku………………………………………………..
……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….
Da li je moguce da ovi ljudi uce i predaju na nasem-njihovom fakulteteu.i ovako bez mogucnosti za zaposljavanje u jendoj ovakvoj zemlji ,i ovaj da tamo nekoga uci.Pitas ga najosnovnije stvari da odgovri a on se dohvati prica iz privatnoga zivota ,profesor pa magistar a bio je kazu i doktor ,sada redovan profesor na Univerzitet gdje je od svega najvaznije da se sakrijes pod suknju nekoj srednjovjecnoj gospdoji ,koja je mozda dok je i bila maldja za tako nesto i imala argumenata.Prica on o sebi kao jedinom i stoprocentnom nacinalnom Crnogorcu -nacija koja je tek u „naucnom “ povoju gdje se trazi i misljenej nauke a bogami i sveukupno znanje anatomije da se dokaze to sto se isisalo iz prsta.
Jevreji najstariji narod Biblije imahu Avrama Mojsiju i sve proroke a mi ne znamo sto je medju nama,koji Tesak i bakraci i svi ljudi nakue,da i ne govorim Njegosa posrbicu kako rece ovaj bolesnik bolesne drzave i dobrog dijela naroda.
Svoju biografiju pise jednako kao i svoje knjige sa elanom i voljom kao da neko vjeruje sto pise i kako pise.Naucnu i politicku karijeru zapoce spijavanje Liberalnog saveza ali se nezadovoljava time nego preraslo to u redovnog profesora jednopartiske druave ,jednoumnog sitema .
Tesko zemlju kuda vojska prodje,joz teze gdje ovakvi „nucnic“imaju sto da kazu a ne da nam nekoga vspitavaju,vidi li to iko,tu bruku i grdilo koje se rzgacilo,laze kao navije,ajde sto laze i sam vjeruje svojim lazima,ne misli valjda da mu iko vjeruje sto pise.Preporucuje on svoje „naucne radove“ bivsi doktro avancovao u magistra i profesora Rdmilinog,mislio sam da je sa padanje zavrseno,da je atenta na Djuknovica zadnja neobjavljena Nusiceva drama,ali nije tako mi Boga,ovaj je prevazisao sve zajedno,novi Bokaco Montenegra,ili Ivo Vrana ili Ivo Braic poznati saner izmedju dva rata,pozant pod izreko kada ga vodjahu zandari kroz budvu sa ukradenim stvarima,a magare se oteze a on govrase „sto se stidis ti kad se ne stidim ja“
Možemo li bar mi drugačije?
Ja mislim i da možemo, a bogumi, ako ćemo da vodimo računa o sebi, i da moramo!
Naime, svakom zdravorazumnom i mislećem je posve jasan karakter Božićne pobune!
… I ko, i kako, i zašto!
Nema, ama baš nečega nema što bi pametnome sugerisalo bilo kakvu kontraverzu i nerazumicu.
I sa formalnog, i sa suštinskog stanovišta, Božićna pobuna je neuspjeli pokušaj obnove državnosti i samostalnosti Crne Gore pod Petrovićima! Pokušaj!
Kako je to u potpunosti opisuje, definiše i objektivizira Božićnu pobunu, kao antidržavni, protivustavni čin veleizdaje!
Da je uspjela … E sad, da baba ima muda, bila bi deda!
I zato, sve što montenegrinskim pobornicima teorije o “ okupacionoj “ i intervecionističkoj akciji Srbije i srbijanaca preostaje jesu grubi, još i neopusivo glupi falsifikati i besomučno izvrtanje činjenica!
Kako se oni i ne bave istinom o Božićnoj pobuni, već jednom, više nego odioznom političkom demagogijom, koja ima samo jedan cilj : preoblikovanje nacionalne svijesti Srba iz Crne Gore!
Mi smo svi zajedno svjedoci neviđenog propangadističkog terora i bezočnog krivotvorenja istorije! Ogavnih falsifikata, harange, svakovrsne manipulačije, čak i koriširenja prikrivene pa i otvorene prisile! Kako tako opsežan pseudo-ideološki atak na građanstvo, nije zabilježen još od vremena bujanja nacističkog varvarizma u Njemačkoj dvadesetih godina prošlog vijeka!
Sve sa ciljem da se ubrza proces desrbizacije Crne Gore!!!
Da se izvrši presudan uticaj na istorijsko pamćenje i nacionalno samorazumevanja Srba iz Crne Gore, Crnogoraca!
Riječ je o jednom iz vana, od raznoraznih centara moći i vektora uticaja, dobro koordiniranom i logistički podrženom Projektu rasrbljivanja Crne Gore!
Unutrašnji protagonisti su samo jadni izvršioci poslova, i ništa više! Kupljeni, dobro plaćeni, ucenjeni, svejedno!
Otud i ova pomama istorijske nauke, kako je ona dobila zadatak da utiče i modeluje javno mnjenje. Da stvara omrazu i proskribuje svaki srpski ili prosrpski narativ! Da prosečnom i uglavnom neupućenom građaninu, ogadi Srbiju i srbijanskog čovjeka! … Srbina!
Da ga istorijski (!?) kriminalizuje i prikaže kao neprijatelja Crne Gore, posebno crnogorstva, što gođ da to znači!
Ako je to tako, a jeste, što će se onda Adžići, svi montenegrinski Adžići, osvrtati na istinu! Što bi oni robovali činjenicama i nauci, kad oni dobro znaju da bezočna laž, kao svaka laž, nosi veći propagndistički potencijal od svake istine! Od svake one valjano utemeljene u složenom sistemu naučne analize i sinteze!
Promislite, riječ je o najgoroj vrsti propangadističkog plaćenika, tipa Ćosovića, Adžića …
Pa ne mislite valjda da oni vjeruju u sopstvene laži!
Da vjeruju u sve one besmislice koje povazdan pabirče i njima truju crnogorsku javnost! Predani svojevrsnom socio-psihološkom inžinjeringu, kome je cilj da ovdašnjeg čovjeka otuđi od vrjednosnog sistema koji je formirao kolektivnu svijest Srba iz Crne Gore!
Da ih otuđe iz srpskog korpusa, kako je to moguće jedino nacionalnom prekompozicijom u bilo šta i bilo koga, ko nema baš nikakvu, ni najdalje vezu sa Srbinom!???
Kako je to odista kolosalan poduhvat, po svemu nemoguća misija, otud onolika količina svakojakog, nepojamnog baljezganja! I više nego odvratnih, neshvatljivih, čak i morbidnih konstrukcija koje u krajnjoj instanci referiraju na nesrpsko porjeklo Srba iz Crne Gore, Crnogoraca!???
Božićna pobuna je tek samo jedna epozoda!
I nije nasumično izabrana.
… Kako je tim povodom, bez da to tajimo, sve moglo i moralo drugačije!
Na jednoj strani imamo iz vana podstaknute pristaše Petrovića, iznutra jednu kratkovidu srbijansku politiku! Onu koja nije bila kadra da razazna svoj ključni nacionalni interes! Srbiju koja je odbila Londonski ugovor, mogućnost da izvrši nacionalnu i državorvornu konstituciju!
Takva Srbija, koja je sebe zarobila u Kraljevini SHS i učinila za vijeke invalidnom, nije bila sposobna da na adekvatan način rješava krizu u Crnoj Gori! Postupala je neadekvatno, i dugoročno posmatrano, štetočinski po svesrpske interese, za šta, dabome, i snosi najveću istorijsku odgovornost!
Ali, o tome ćemo jednoga dana baš mi da nepristrasno istražujemo i o tome pišemo, i naučne radove da pišemo. Mi Srbi iz Crne Gore, kako to
nije zabranjeno i bilo kome drugome, ako će to pošteno da radi Na korist svih Srba!
I nemojte da se čudite montenegrinskim naučenjacima, propangadistima gadosti i trivijalnosti! … Kako oni ne mogu dalje od onoga što jedino mogu. Da lažunjanju i bogorade nad kletom sudbinom montenegrinska naroda, koji je nomad okupirao istočni, srbijanski okupator!???
Kako ni mnogo pametniji i obrazovaniji od njih, ni on ne bi mogao ništa drugo, već da tranja i nesuvislo lažunja, ako mu je takav zadatak! Da nepojamno blesa, da ako upali! Kako drugog načina i nema!
Kako drugačije i nije moguće proterati Srbina, iz Srbina iz Crne Gore!
Kako drugačije i nije moguće Srbina iz Crne Gore upisati u Novocrnogorca, koji je sve, samo Srbin nije!??
… Eto, u koje im je dno zapala montenegrinska historiografija!
I dalje će da tone!
Sve bezočnija, sve bliže “ Kristalnoj noći “ u najljepšu srpsku Planinu!!!
Zato, u pamet se, Srbi iz Crne Gore, Crnogorci!
Od ove gamadi montenegrinske, svakako smo i u svemu bolji!
Jako ste cijenjeni u svijetu i okolini, ma extra ste!
Ljudi, sve više sam ubijeđen da ovaj Novak Adžić troluje…
Svi ti montenegrini ovako trolovali ne trolovali.
Stilski hiperboličnu laž konstantno plasiraju, da je normalnog čovjeka stid njih samih kako se blamiraju i sami sebe nipodoštavaju.
Prezreš ih i uvidiš da su zarobljeni ludilom kojem je suvišna ikakva diskusija.
To su tolike besmislice da se normalnom čovjeku javlja mučnina.
Novak Adzic se nikad mijenjao nije i nije bio konvertit. U javnom zivotu punih 27 godina bio je i ostao Crnogorac i borac za slobodnu i nezavisnu gradjansku i evropsku Crnu Goru, demikratsku, pravnu a ne privatnu drzavu i bio je jest i bice samo ono sto jeste drzavotvorni i nacionalni Crnogorac, koji pripada slobodnoj i suverenoj povijesno konstituisanoj i autohtonoj crnogorskoj naciji, covjek koji zbori i pise crnogorskim jezikom, bastini crnogorsku kulturu, obicaje i tradiciju u svijetlu savremenosti, insistira na simbiozi i dopunjavanju konzervarivnog i modernog, covjek koji je ideoloski i politicki deklarisani socijal-demokrata (lijevi centar), covjek
Koji iako licno agnostik pripada Crnogorskoj crkvi i podrzava njenu punu restauraciju, covjek koji nigda nije i nece licno i ideoloski paktirati sa cetnicima i bjelasima i sa bilo
kime koji bi udario na drzavu CG i identitet crnogorske nacije, covjek koji ne negira druge, nego brani identitetski sebe. I covjek iz nauke i struke koji iste ne podredjuje ovoj ili onoj ideologiji, naciji i partiji, vec tezi da istorija bude kod nas samostalna nauka kojom se kriticki preispituje i sagledava istorijska svijest, a ne da ona bude sluskinja bilo kog rezima ili sredstvo propagande. Mene u moje saborce su dabasnji lazni ili interesno paradni 100 posto Crnogorci javno medijski napadali sto sam na poprsju jos prije 27 godina nosio bedz sa natpisom 100 posto Crnogorac. Danas je to lako, i svak to moze, tada je to bio podvig i iskaz etike, karaktera i hrabrosti.
Evo kako je etnolog Andrija Jovićević 1911-te godine pisao u svojoj knjizi „Riječka nahija“ o doseljavalju Hercegovaca Adžića u Crnu Goru:
„Latkovi sinovi bili su zlikovci i činili su Turcima svakojaka zla, zato beg naredi, da ih ubiju. Vukosav to dojavi ujacima, da bježe, pa i sam, kada beg s Turcima pođe, da one ubije, ukrade begu jednu skrinjicu s parama i uteče uz Sutorman sa ujacima. Kad su se vratili u Đinoviće, nasele se svi u Studenom Dolu, gdje se i Vukosav Adžić ostani. Od ukradenih para nije dao dijela ujacima, i oni i njihovo potomstvo za dugo su bili ijetki na Vukosava i njegovo potomstvo zbog toga. Možda su te pare i učinile, da se Vukosav ne povrati kod braće, da i njima ne dadne dijela. Od toga Vukosava vode porijeklo Adžići u Đinovićima i svi su se raselili iz Studenog Dola, kao i Latkovići; od ona tri brata u Pivi vode porijeklo Adžići u Pivi; a Adžića ima i kod Knina, koji su izostali tamo od onih koji se tamo iseliše. Ovo je moglo biti prije 180 god., jer Adžići broje do Vukosava 7 pasova.“
Sto Sekula necitira cijeli tekst Andrije Jovicevica o bratstvu Adzic (porijeklo) iz Đinovica, pleme Kosijeri kod Cetinja, no istrgnu iz konteksta jedan dio, a to se zove spinovanje i krivotvorenje sto ucinje Sekula.
,,Zelenas Zec, pobjega u Gajetu, pisao o velikosrpskom zulimu a 41 otisa u cetnike,, e ovakva vam je svaka istina, pisao o srpskoj agresiji, a onda otisao u cetnike da se bori protiv velikosrpske agresije.
E ovako ces i ti Adzicu na kraju preci kod Seselja, samo ako bude para za tebe, i prekini da trujes i da svoje dusevno stanje siris na ovi narod.
Hajde ne palite se, nije ovo nikakav Novak Adžić, duklješki historik!
… Ovaj klon je još gluplji od pravog Adžića, jadi nas znali sa obojicom!
Crnogorci su vecinska drzavotvorna nacija i narod u Crnoj Gori. To necemo nikom dokazivati, to je cinjenica. I ne treba se iscrpljivati sa jednim diletantom tipa ovog D. Bokana. Adzic je u pravu, ali ne treba ovom marginalcu davati paznje i na znacaju
Na ovaj tekst Dragoslava Bokana, cu posebno na nivou teza o Bozicnom ustanku, posebnim tekstom sa naucnom aparaturom ovih dana, ako Bog da zdravlja reagovati. Ne da branim njegovog kolegu Nelevica, koji je inace saopstio ono sto je tacno. Ja se ne bavim umjetnoscu, vec naukom, istorijom. Inace, uvazenog g Nelevica licno ne znam, premda ga jako cijenim. Ne znam ni g. Dragoslava Bokana sem iz javnosti i nimalo ga ne cijenim kad je u pitanju njegov izvan umjetnosti angazman.
Novače bolan što se ijediš i busaš u kvazi istorijske grudi. Nagrdićeš se kao što je kralj Nikola nagrdio Crnu Goru, a naročito sebe kad je poslije slavne Mojkovačke bitke, potpisao kapitulaciju zemlje i uteka junački iz zemlje i ukinuo crnogorsku vojsku. Poslije je nakvu crnogorsku vosku pokušao obnoviti u Italiji đe su mrki crnogorci junački krakali makarona, nosili italijanske uniforme i crnogorsku kape i iz daleka klicali „E viva vero Montenegro“. Dakle, to su bili izdajnici koji su za lire pomalo radili za kralja Nikolu, a pomalo za strane obavještajne službe i pokušavali, po savezničkom oslobođenju Crne Gore da u Crnoj Gori organizuju pobune kako bi ponovo sa dinastijom Petrović zajahali crnogorski (po nacionalnosti srpski) narod. Kasnije je ta bruka od tzv. vojske prišla Musolinijevim fašističkim hordama i dogovorila doček Pirca Birolija na Petrovdan 1941. godine na Cetinju. Poslije je i vaš fašistički tatko Sekula Drljević na službi u ustaškoj NDH pokušavao napraviti crnogorsku vojsku i pocrnogorčiti po instrukcijama iz Rima i Zagreba jezik, crkvu, himnu. Ovi što podigoše spomenik ovim teroristima iz tzv Božićne pobune su mahom fašistička ideološka, a podosta i krvna, kopilad istinskih okupatora Crne Gore. Sigurnim korakom „putevima kralja Nikole“, uz primamljive donacije iz Zagreba nastavili su početkom 90-ih crnogorski liberali. Po instrukcijama Franje Tuđmana, koje je prenosio Slavku Peroviću veleizdajnik i ratni trgovac oružjem za potrebe Hrvata vucibatina Jevrem Brković, organizovali ste na Cetinju propagandni lelek za Dubrovnikom, osnovali tzv CPC na čelu sa raspopom udbašem, Crnogorski jezik koji su vam napravili hrvatski lingvisti sprdajući se sa vama i krenuli da bezočno falsifikujete crnogorsku istoriju. Moš imati iljadu doktorata Adžiću, normalna Crna gora će se dovijek sprdati sa tobom i tvojim kojevitezanjem. Što bi reka pokojni Vaso Marojević iz Župe Nikšićke: „Mladi junac glasno riče, Novak Adžić glasno viče. Daleko se oba čuju, ma se slabo razlikuju“.
Pamtiša kralju, bukvalno si u par redova opisao cijelu im istoriju u pokušaju.
Mene samo čudi kakav mentalni sklop moraš biti pa da se odrekneš svojih predaka, istorije svog cjelokupnog koja je duža od milenijuma zarad nekih olakšica ili boljeg položaja u korumpiranom sistemu, tj. privatnoj državi koju je DPS stvorio da bi ju nekontrolisano pljačkao, to je valjda svima dosad jasno.
Iz posljednjeg govora predsjednika Slobodana Miloševića 2.10.2000. „Što se Crne Gore tiče, njena sudbina bi bila prepuštena mafiji čija bi pravila igre građani trebali dobro da znaju. Svaka nedisciplina, a pogotovo svako protivljenje interesima mafije stavlja vas na listu za odstrel koja isključuje pravo na svako pomilovanje!“
Poslušajte taj govor u kome je naš posljednji državnik (inače roditelji su mu porijeklom iz Lijeve Rijeke – srpske pleme Vasojevići) sve je tačno prorekao https://youtu.be/kx_Yhofedag?t=6m28s
Sto Dragoslav Bokan ne rece, stid ga bilo, kako mucki i kukavicki ubi Milan Kalabic (tata Nikole Kalabica, predratnog geodete) sa svojim oficirima zanarmina, cuvenog Crnogorca majora Scepana Mijuskovica i bratuceda mu perjanika crnogorskog Stevana Mijuskovica, nakon svirepog i bezobzirnog mucenja? Red bi bio da je makar taj grozni zlocin pomenuo, kao dokaz kako su ubijani Crnogorci i Crna Gora pod rezimom Karadjordjevica. I sto
Dragoslav Bokan izmislja sa je dr Sekula
Drlhevic s puskom u ruci kao bjelas gonio zelenase. Pisi Dragoslavu Bokanu znanje, pamet i etiku u istorijskoj retrospekciji i analizi. Bizarno i cemerno. To je to. Papir svasta trpi a olovka skraba po hartiji. To je uradiio beogradski beloorlovac Dragoslav Bokan. Nemam nista protiv Srba u CG i Srbiji i sirom svijeta, naprotiv, ali imam protiv krivotvorenja istorije.
Pozlatila mu se ruka!
G. Adžiću, iz Vaših komentara sam razumeo da Vas i Vaše druje g. Bokan lično verbalno napao 1992. godine u Nikšiću? Ako je tako, onda razumem Vaš jed prema g. Bokanu. Ako Vas je g. Bokan tada lično vređao i pretio Vam, to je za svaku osudu. U vezi Vaših navoda da je g. Bokan zločinac, evidentno je da protiv njega niko nije podigao nikakvu optužnicu, a kamo li da je pravosnažno osuđen. Naravno, svako ima pravo da sudi o njegovim postupcima, idejama koje je javno zastupao i sl. Meni se samo čini da u ličnom etiketiranju g. Bokana gubite poentu, a to je, po meni, istina da je „Božićni ustanak“ bio dinastički sukom, unutar srpskog naroda u Crnoj Gori. Nisam ni ja gledao predmetnu seriju, pa ne mogu da sudim o njoj. G. Bokan je napravio očiglednu omašku, a Vi s pravom na nju i ukazujete, a to je netačna tvrdnja da je Sekule Drljević s puškom u ruci gonio „zelenaše“. Nije doktor prava i kandidat za prvog ministra pravde kraljevine SHS lično prljao ruke drnčem i uljem za puške i nije on jurio nikog po šumama i gorama, ali njegov potonji izmećar Savić marković-Štedimlija – jeste! Upravo je tada Štedimlija je gonio „zelenaše“ po šumama te 1919. godine, a ne Sekule. Dakle, nesporno je da su i Sekule i Štedimlija tada (i mnogo kasnije) bili ne samo Srbi „sa dna kace“, nego i „bjelaši“.
Postovani gospodine M. Đukić,
Takve poruke prijetnje smrcu protiv ondasnjeg LSCG slate su sa skupa SNO u NK 1992. godine. I protiv nacionalnih Crnogoraca, zagovornika nezavisne CG. jA SAM TADA BIO AKTIVNI ČLAN LSCG, inače, tu stranku sam napustio 1997. godine, s razlogom i to jakim. Ali, necu sada i ovđe o tome.
Naravno, to je bila 1992 tribina SNO u NK i nije bilo fizickog kontakta i prijetnji neposrednih, koliko ja znam sa pristalicama tadasnjeg LSCG, a licno nijesam bio tada u NK, sem je to rečeno na javnom skupu u govorima, od strane izlagaca iz ondašnjeg Jovićevog i D. Bokanovog SNO. Inace, nikad u zivotu nijesam sreo Dragoslava Bokana i imao prilike da ga licno vidim. Niti zelim, nadasve, i necu, dakako, sem ako slucajnost to ne nametne negdje na ulici, a i u to cisto sumnjam. Sa njim jedino mogu javno polemisati. Toliko gospodine Đukiću o tome. A ne cini li Vam se infantilna za ozbiljnu raspravu prica da je Stedimlija lično (rođen 1907) s puskom u ruci godinio kao maloljetno lice (1919) sa 12 godina, ili kao opet maloljetnik od 14 godina, crnogorske komite i zelenase?
A kad ste se umijesali u pricu o Bozicnom ustanku (1919) i kad pominjete dr Sekulu Drljevića, evo Vam citat što on piše o „Narodnom ustanku u Crnoj Gori“ (1919-1926), makar da se Vi i Vasi samišljenici upoznate, koliko-toliko.
„Dr Sekula Drljević
NARODNI USTANAK U CRNOJ GORI (1919)
Odmah po sklapanju primirja između centralnih i zapadnih sila, Crnogorci su napustili zarobljeničke logore i logore interniranih u Austriji i Mađarskoj. Tri godine teškog logorskoga života slomile su im i tijelo i duh. Radost što se vraćaju slobodnom domu u slobodnoj domovini, ojačala je malaksalo tijelo i povratila svježinu duha.
Putovanje je u ondašnjim prilikama bilo spojeno s posebnim poteškoćama. Trebalo je po nekoliko dana čekati na putovanje željeznicom od jednoga mjesta do drugog. Na prozorima željezničkih kola skoro sva stakla su bila polomljena. Govorili su da su ih porazbijali vojnici pri povratku s fronta. U kola je mećava unosila snijeg, a bjesnila je epidemija španskog gripa. Ipak je Crnogorce, iako oronulog zdravlja, nosio zanos uskrsle slobode prema Crnoj Gori. U prvoj polovini decembra bili su svi u domovini, u koliko nisu usput pomrli ili ostali po bolnicama. Našli su Lovćen uzidan u temelje tvrđave crnogorskog poniženja i sramote, ugašenu lovćensku svjetlost, koja je kroz toliko vjekova bila usamljena na Balkanu. Mrak. Oko, naviklo na dan, zaludu noću traži put. Niko ne vidi, koračajući, gdje će stati.
U podgoričkoj odluci Nikole Pašića je rečeno da je kralj Nikola svrgnut sa vlasti za kaznu, što je pri kraju 1915. godine ponudio mir dvojnoj monarhiji. Crnogorci su znali, ko je kralja Nikolu naveo na nuđenje mira i zašto. Znali su, ko je crnogorsku vojsku doveo u položaj, da bude zarobljena i zašto. No, bez obzira na sve to, pitali su se kakav je zločin nuđenje mira? I da je sklopio mir, zar bi to bio zločin i protiv koga? Crna Gora nije imala ugovor niti sa Srbijom niti sa bilo kojom od zapadnih sila, po kome bi bila obavezana da ide u rat. Još manje je imala ugovor, kojim bi se odrekla prava na sklapanje separatnog mira. Prema tome, ne samo nuđenje mira nego ni sklapanje separatnog mira ne da nije zločin, nego nije ni nelojalnost prema bilo kome, a najmanje prema Srbiji, koja je izazvala rat i čija je vojska, da ne bi bila zarobljena, spašena crnogorskom krvlju.
Separatni mir mogao bi biti samo loša politika, kojom se Crnoj Gori oduzima pravo na koristi od pobjede zapadnih sila. Za lošu politiku, po crnogorskom ustavu, odgovorna je crnogorska vlada, a ne kralj Nikola. No, ako pretpostavimo da je odgovoran kralj Nikola, otkud srpska vlada, vlada druge države ima pravo, da mu sudi. Pa i uz pretpostavku da srpska vlada može suditi crnogorskom kralju, po kom to zakonu, božjem ili ljudskom, može Crna Gora zbog njegove krivice biti okupirana i crnogorski narod i njegova Narodna skupština zarobljeni? Zar da se zbog eventualne kraljeve krivice crnogorskom narodu ne prizna čak ni pravo samoopredjeljenja, koje je priznato svim evropskim narodima, svečano datim izjavama zapadnih sila.
Srbija je svojom okupacijom Crne Gore između nje i sebe stvorila okean mržnje, koji niko neće preplivati za sve buduće vjekove. Crnogorska sloboda nije u ratu podlegla, nego je ukradena; zbog toga crnogorski narod prema srpskom okupatoru ima pravo na upotrebu svih sredstava, koja su dozvoljena u slučajevima napadaja nepravde na pravdu. To je bio sud Crnogoraca o stanju koje su zatekli vraćajući se iz zarobljeništva. Razmišljali su, šta da rade.
U gradovima je vojska okupatora. Svako selo je pod budnom pažnjom beogradskih janjičara. Zabranjeni su i najmanji sastanci. Kretanje iz sela u selo dovodi u zatvor. Kada izdaja dovede vjernost na optuženičku klupu, zna se kakve su kazne. Ipak su sela iz najbliže okoline Cetinja uspjela, preko žena i djece, doći u vezu. To je katunsko i riječko pleme. Sa ostalim plemenima nije bilo moguće sporazumjeti se tim putem. Ali se vjerovalo, da će se i ona povesti za primjerom ovih dvaju plemena, odakle im se pokazivao put kroz sve prošle vjekove.
Crnogorci su epski narod. Poznaju svoju prošlost. Njihovo duhovno oko nikada ne ispušta iz vida djela predaka. Njihovi časovi odmora od dnevnih briga ispunjeni su razgovorima o prošlosti. Razumljivo je, da im se nametnula misao, da je Crna Gora prije preko dvjesta godina bila u sličnom položaju i da su uputstva za svoj rad tražili u postupcima svojih predaka onoga vremena.
Kad su se Turci uvjerili, da ne mogu silom pokoriti složnu Crnu Goru, pokušali su korupcijom razjediniti Crnogorce. I dijelom su uspjeli. Našlo se onih, koji su prešli na islam i tim putem prihvatili tursku državnu ideju, postali „Turci“. Tako je Turska za svoju borbu protiv Crne Gore našla uporište u samoj Crnoj Gori. Crnogorci su dovedeni u položaj da se odreku ili slobode, ili bratstva s domaćim „Turcima“ i da ih poubijaju. Odlučili su se za ovo drugo i svoju odluku su izvršili na Badnje Veče. To je znamenito crnogorsko Badnje Veče, kada se rodio mali crnogorski bog, to jest od korupcije i izdaje očišćena Crna Gora. Od tog vremena najveći crnogorski praznik je Badnje Veče. Oko njega se okreće moralni i etički sistem crnogorske religije kao planete oko sunca. Crnogorsko pravoslavlje konačno se odvojilo od vizantijskog i postalo crnogoroslavlje, o čemu će kasnije biti govora.
Pri kraju 1918. godine Crnogorci se odlučiše, da obnove djelo svojih predaka baš na isti dan. Tačno je da su ondašnji domaći „Turci“ bili preteče beogradskih janjičara. Po jedinstvu cilja, tj. želje da unište crnogorsku državnu slobodu slični su jedni drugima kao jaje jajetu. Ali, situacija Crne Gore nije bila ista u oba slučaja. Dok Turska nije imala svoju vojsku na Cetinju, Srbija ju je imala. Dok su Crnogorci bili naoružani kao i domaći „Turci“, sad su Crnogorci imali zarđale puške, sakrivene ispod pećina za vrijeme austrougarske okupacije, a janjičari dobro naoružani. Zvijezda badnje večeri ipak je 1918. godine okupila i oko Cetinja katunsko i riječko pleme, iako gotovo goloruke.
Potomci velikih stvaraoca Crne Gore vjerovali su da žrtva za slobodu ne ostaje uzaludna i jurišali su na okupatora i njegove topove. Ishod borbe već unaprijed se znao. Nakon velikih žrtava, velikog broja mrtvih i ranjenih, Crnogorci su se razbježali po planinama, a na Cetinju su nasilje i korupcija slavili svoju pobjedu. Na glas o događajima oko Cetinja ustala su još neka plemena. Svi su ustanci ugušeni u krvi. Mali dio ustanika pobjegao je u Italiju, drugi su ostali u Crnoj Gori i, podijeljeni u manje čete, počeli su gerilsku borbu, koja je trajala do 1926. godine.
Na neuspjele ustanke odgovoreno je kaznenim pohodima vojske i janjičara na sva plemena, koja su sučestvovala u ustanku. Spaljivane su kuće i uništavana pokretna imovina. Vršila su se okrutna nasilja nad starcima, ženama i djecom. Spaljeno je preko 5.000 seljačkih kuća. Porodice, čiji su članovi učestvovali u ustanku, odnosno u kasnijim gerilskim borbama, ostavljene bez kuća i pokretne imovine, živjele su u pećinama, ukoliko se nijesu mogle skloniti kod prijatelja. Njihovi odrasli članovi bili su u zatvorima, u kojima su u najviše slučajeva poubijani. Ne samo članovi tih porodica nego i mnogi drugi ugledni Crnogorci poubijani su u zatvorima. Srpski oficiri i upravni činovnici dokazali su svojim zvjerstvima u Crnoj Gori, kako su jaki tragovi duge turske vladavine na Balkanu. Treba proći još mnogo vjekova, da nekadašnja balkanska raja prestane ići za turskim uzorima. Danas još, u slučajevima veće podivljalosti, ona čak prevazilazi svoje učitelje.
U razdoblju od početka 1920. do kraja 1924. godine bila je najjača akcija gerilaca. U tim godinama su izvan zakona bili svi stavljeni Crnogorci, koji nijesu bili u službi Beograda. Policijski organi i janjičari ubijali su ih slobodno, kao divlje zvijeri. Istovremeno je narod ekonomski uništavan i dovođen do prosjačkog štapa. U sela, u blizini kojih bi poginuo neki državni organ ili janjičar, slala se vojska i ostajala je tamo po više mjeseci. Selo ju je moralo izdržavati i plaćati kontribuciju za plate oficira.
Pretvarajući Crnu Goru u zgarište i groblje, Beograd nije ostavio nepočinjen nijedan zločin sve do spaljivanja majke s djecom. Vođa jedne od crnogorskih ustaničkih četa zvao se Petar Zvicer iz Cuca. Zviceri su jedno od čuvenih bratstava u katunskom plemenu. Jedne zimske noći 1923.godine spaljena je u Cucama žena Petrova s njegovo troje djece. Žena i djeca najprije su svezani u kući, da ne bi mogli pobjeći, a onda je kuća zapaljena u dva sata poslije ponoći. To je izvršilo dvanaest žandara pod vođstvom majora Kecmanovića. Pred kućom su vezali za trešnju majku Petra Zvicera, staricu od oko 70 godina, da gleda kako gore u plamenu snaha i troje unučadi. Ona je poluđela i umrla u ludnici u Danilovgradu. Lice jedne zemlje pretvoriti u takav pakao, kadra je samo duša, u kojoj je živio pakao robovanja Turcima kroz toliko stoljeća.
Cuce tvrde, da od tada svake zime, te noći u dva sata poslije ponoći leti žena s krilima od plamena nad mjestom, na kome je bila kuća Petra Zvicera. Spaljena majka obilazi pepeo svoje spaljene djece. To je mjesto postalo crnogorsko svetilište. Nijedan Crnogorac ne prođe pokraj njega, da ne ostane pred njim, gologlav, po nekoliko minuta u molitvi.
Petar Zvicer je poginuo 1926.godine (Petar Zvicer je poginuo 28. XII 1923-Prim. N.A). Te godine je i završena gerilska borba Crnogoraca. Najveći dio crnogorskih ustanika poginuo je u borbama počevši od kraja 1918. godine. Malo njih je zarobljeno, i gotovo svi su strijeljani, a sasvim neznatan dio ih se predao. Ovi su osuđeni na robiju.
Oni, koji su emigrirali u Italiju, ukoliko nijesu tamo pomrli, završili su vrlo bijedno. Nakon više godina vratili su se u Jugoslaviju. Njihove vođe i neki od njih ušli su u radikalnu stranku Nikole Pašića i dobili su penziju. To je sudbina svih pobijeđenih, koje bog nije odredio za junake tragedija.
Da je srpski teror u Crnoj Gori bio reakcija na otpor crnogorske državne ideje velikosrpskoj državnoj ideji, a ne na crnogorsku gerilsku borbu kao takvu, dokazuje činjenica da je u isto vrijeme i, mutatis mutandis, iz istoga razloga bio teror i u Hrvatskoj i Makedoniji. Isto kao u Crnoj Gori, i u Hrvatskoj su beogradski janjičari vršili teror, uz državne organe i pod njihovom zaštitom. U po bijela dana janjičari su usred Zagreba, na Zrinjevcu i Jelačićevu trgu, ubijali hrvatske rodoljube nekažnjivo kao vrapce. Kad je tako bilo u glavnom gradu, zar je potrebno reći, kakvih zločina su bila poprišta zabačena sela u Baniji, Lici i Dalmaciji. Beogradski janjičari su se u Crnoj Gori službeno zvali „Organizovana omladina“, a oni u Hrvatskoj „Organizacija jugoslovenskih nacionalista“, skraćeno „Orjuna“. Bili su naoružani vojničkim revolverima, a u Crnoj Gori i puškama.
U doba najbezobzirnijeg terora pitali su novinari vođu janjičara, ondašnjeg ministra unutrašnjih poslova, Svetozara Pribićevića o prilikama u Hrvatskoj i Crnoj Gori. On je odgovorio, da se prilike sređuju i da će djelo pacifikacije brzo dovršiti Orjuna i Organizovana omladina. Kraljevski ministar otvoreno je i javno priznao, da se zločini vrše ne samo sa njegovim odobrenjem nego i po njegovim upustvima.
Jedinstvom u ranije izloženoj patnji i kasnijom zajedničkom borbom protiv beogradske strahovlade ovjekovječeno je bratstvo Hrvata i Crnogoraca. Velebit i Lovćen su dokazali da su vrhovi istih planina.
(Dr Sekula Drljević, “Balkanski sukobi 1905-1941”, Zagreb, 1944, reprint izdanje, Zagreb, 1990, recenzija i pogovor dr Danilo Radojević, str. 105-112. Napomena N.A. Fusnote iz reprinta originala su izostavljenje, kao i Šilerove riječi na njemačkom jeziku, te samo je prenijet osnovni tekst iz ovog Drljevićevog djela. Naslov je vjeran originalu, samo je priređivač ovog priloga u zagradi, radi teme i njenog razumijevanja, dodao godinu 1919.g, po gregorijanskom kalendaru kada je i podignut Narodni /Božićni/ ustanak).
https://hr.wikipedia.org/wiki/Savi%C4%87_Markovi%C4%87_%C5%A0tedimlija
Savić Marković Štedimlija (crnog.ćiril. Savić Marković Štedimlija, Stijena, Piperi, Podgorica, 12. siječnja 1906. – Zagreb, 25. siječnja 1971.), crnogorski publicist, književnik i znanstvenik.
Istraživao je i povijest Hrvata te bio suradnik Leksikografskoga zavoda u Zagrebu.
Za života je napisao više od 20 knjiga i veliki broj članaka.[1] U književnosti se javlja potkraj 1920-ih poezijom a afirmira se kao književni kritičar i žestoki polemičar.
Životopis
Rani radovi:
Mladi Savić Marković je kao pubertetski fanatik, u uniformi pričuvnoga srpskog žandarma, bio za plaću aktivni sudionik oružnih hajki na crnogorske komite koji su se godinama borili protivu aneksije Kraljevine Crne Gore Srbiji od 1918. Dolazi pod utjecaj komunističke literature, pa ga 1923. izbacuju iz podgoričke gimnazije. Odlazi u Peć (Kosovo), ali nije bolje sreće, te se zaputio u Beograd. Tamo Marković postaje aktivnim sudionikom uzavrelih, književnih i čaršijskih, beogradskih polemika. Objavljuje prvu knjigu Gorštačka krv: Crna Gora 1918.-1928. (Beograd, 1928.).
Iz Beograda ga, 1928. godine, protjeruju u unutrašnjost Srbije. Radi kao težak u kamenolomu Sićevačka klisura. Upamćen je Marković i po jednom uspjelom triku; plasirao je u beogradskom tisku vijest o svojoj smrti, te je imao prilike pročitati nekrologe o sebi. Gimnaziju konačno završava u Leskovcu 1930. godine.
ADJICU TI BAR ZNAS GJE CES PRISTUPITI I VEC SI PRISTUPIO !PREZIME TI JE ORGINALNO TAKO DA TAJ PRISTUP NECE BITI TEZAK!NE PREZIVAS SE TI SLUCAJNO TAKO !DAJ PREVEDI NAM TO PREZIME DA TE LAKSE RAZUMIJEMO!
Nasao se i to poput dileje i jos podrugljivo sa pise o crnogorskim zelenasima moderni cetnik s fazoniranom bradom i ocajlama Dragoslav Bokan. To sto o tome ne zna nista, ne izvinjava ga. Bolje mu je bilo da zborio nista nije, jer ovako opet je sebe kompritovao. A ko su bili crnogorski suverenisti/ zelenasi istorijska nauka je utvrdila. Medju njima bio je istaknut i skolovani inzinjer Lazar Mijuskovic, dva puta predajednik Crnogorske vlade i ministar knjaza/ kralja Nikole. Lazar Minuskovic bio je u emigraciji (1916-1924). Borio se za slobodnu i nezavisnu CG i bio protiv srpske okupacije i aneksije CG. E, neka zna, klevetnik i krivotvoritelj i „umjetnicka“ dusa i ratnicki trubadur velikosrpske nemani, propale, Dragoslav Bokan iz BG da je Lazar Mijuskovic 27 maja1920 godine u Rimu odrzao govor pred 150 italijanskih narodnih poslanika i senatora u Kolonijalnom institutu o jadranskom pitanju i CG zalazuci se za njenu slobodu i nacionalnu i drzavnu nezavinost. Lazar Mijuskovic u pismu Jovanu S. Plamencu pod naslovom „Dragi Jovane“ iz Rima 28 maja 1920 veli i to: „Pisao sam o Jadranskom pitanju, specijalno sadasnjim ministrima i sefu staba Badolju, po kojemu dokazujem da treba da napuste (Italijani-Prim. N.A) Fijumu Jugoslovenima a da traze nezavisnost Crne Gore sa Bokom itd“ (DACG, Cetinje, Zbirka Jovana S. plamenca, br. 11. Lazar Mijuskovic-Jovanu S. Plamencu, Izvjestaj, Rim, 28. V 1920. Vidi o tome: mr prof Ilija Mijuskovic, „Lazar Mijuskovic-Uspomene“, Niksic, 2016, str, 71-72-recenzent prof dr Radoslav Raspopovic, predgovor prof dr Nada Tomovic). Dakle, crnogorski zelenasi i emigranti borili su se za nezavisnu CG a protiv zlocina Srba (Srbijanaca) u CG i domacih renegata u sluzbi vlasti Srbije Karadjordjevica i KSHS tada. To su cinjenice, a ne besmislice koje tandaraju Dragoslav Bokan i njegovi samisljenici i trabanti.b
Ih, lako se ”boriti” protiv izmišljene ”srpske okupacije”, pričajući bajke i plasirajući istorijske falsifikate i poluistine ali se teško boriti protiv sopstvene istorije i tradicije. Svi Crnogorci pa i čuveni ”zelenaši” su znali da su Srbi i to nikad nijesu porekli, čak suprotno to su s ponosom isticali. Krsto Zrnov Popović:”Čitavom svijetu je poznato, da evo je šest vjekova od kad Crna Gora postoji i da su njeni sinovi najstariji i najvjerniji pobornici i zatočnici nacionalne naše ideje i da je Crna Gora ona zemlja đe se čuvala i sačuvala iskra slobode Srbinove”. Jovan S. Plamenac:”Sloboda Crne Gore služila je Srpstvu, ne samo tijem što mu je krijepila moral i što ga je stvarno potpomagala, u Srpstvu Crna Gora je imala istu ulogu koju ima srce u ljudskom organizmu.”
Nikola Tomanov Zec iz Trnova (Crmnica) napisao u knjizi „Zelenasi“ detaljno primjere velikosrpskih zlocina u CG. Nabavite i procitajte tu knjigu, ja sam pomogao oko organizacije njenog stampanja koje je na moju preporuku ucinio dr Vasilije-Nane Zec, a knjigu je priredio i predgovor napisao moj prijatelj i saborac knjizevnik i istoriograf Borislav Cimesa. Procitajte tu knjigu dnevnicko-memoarskog tipa Nikole T. Zeca, ucesnika Bozicnog ustanka i emigranta u Gaeti. Kasnije je on, na zalost, tokom 2 svjetskog rata pristupio cetnickom pokretu i emigrirao u S.A. D i umro u Los Andjelesu 1974. Ali, uprkos tome, ta Zeceva knjiga govori uglavnom posteno i cinjenicki fundirani o zelenasima i o velikorpskim zulumuma u CG. A Dragoslav Bokan, mislim da je on iz Bosne i Hercegovine, ne iz crmnickog sela Bukovik od dobrih i pravih Bokana ( meni je kcer i sina krstio u Crnogorskoj crkvi Petar Bokan, moj kum iz Bara, iskonski Crnogorac i izvorni liberal), elem, Dragoslav Beloorlovski paravojni Bokan, emanat velikosrpskog sobinizma i kabinetski ratnik bez bitke i pobjede u boju licno, oce da nama Crnogorcima i gradjanima CG reziserski rezira nasu istoriju i da ponizava, a to zna poput neke vege, iatorijsku istinu o Crnogorskom ustanku (1919-1925). Naravno ima on pravo da misli i pise sto oce o tome, samo je problem sto je to naucno neodrzivo i sto je on inkarnacija neozbiljnosti i zlehudosti.
Prof. mr doktorand …. Ovaj patološki lažov i falsifikator ne uzmiče!
NA ZNANJE REŽISERU DRAGOSLAVU BOKANU, UMJESTO POLEMIKE SA NJIM NJEGOVU NEOSNOVANU PRIČU POBIJAJU DO KRAJA I SLJEDEĆE ČINJENICE
U borbi protiv odluka Podgoričke skupštine iz 1918. godine, koja je, po nalogu srpskog kralja Petra Karađorđevića, regenta Aleksandra i vlade Nikole Pašića – u uslovima vojne okupacije Crne Gore – proglasila aneksiju Crne Gore Srbiji, svrgavanje s prijestola Crne Gore kralja Nikole i detronizaciju dinastije Petrović-Njegoš, te donijela odluku o konfiskovanju imovine crnogorskog suverena i zabrani njegovog povratka u domovinu, istakli su se, pored ostalih, i brojni i ugledni Crnogorci sa područja Pipera, Bjelopavlića, Nikšića (Župe Nikšićke-Morakovo, Kuta, Ozrinići, Pješivci) i Rovaca, koji su učestvovali u Božićnom ustanku 1919. godine.
Riječ o ljudima koji su godinama vodili oružanu borbu Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, a značajan dio njih bio u političkoj emigraciji u Italiji (u Gaeti, Formiji, Paduli, Sulmoni, Monte Kave kod Rimu) u sastavu Crnogorske vojske u egzilu (1919-1921).
Za temu koja je predmet naše pažnje – a povodom obilježavanja 95 godina od izbijanja Božićnog ustanka – u cilju osvjetljavanje tragedije koja je zadesila Crnu Goru i Crnogorce u smrtnonosnom zagrljaju velikosrpske „anakonde“, relevantno je i pismo Crnogorskih ustaničkih vođa prvom upućeno komandantu crnogorskih trupa u inostranstvu (u Italiji) generalu Andriji Raičeviću a kojeg je objavio emigrantski list “Glas Crnogorca”, koji je tada izlazio kao službeno glasilo Kraljevine Crne Gore u progonstvu, u Neju na Seni kod Pariza. Pismo prenosimo u cjelini.
“Gospodine Komandante! Uvjereni u moć uticaja na Konferenciji Mira gdje se rješava sudbina cijelog svijeta i svijeh naroda, čast mi je dostaviti vam sljedeće, u nadi, da ćete vi dalje učiniti shodne korake da se ovo sazna na mjestima gdje treba da se čuje.
Sa koliko god mudrosti i hitrine pera čovjek raspolagao, ipak mu je nemoguće opisati sva zvjerstva i nečovještva koja se, od strane zvanične Srbije i njene soldateske, vrše nad crnogorskim narodom. Um se zbuni, čovjek zanijemi pri posmatranju i sumiranju tih zvjerstava. Što su muke i stradanja Hristova, pri ovim, koje crnogorski narod danas preživljuje, evo već punih deset mjeseca! Otkinut već mjesecima od cijelog svijeta, stegnut gvozdenim lancima, pišti crnogorski narod, vapije za otadžbinom, slobodom i pravdom, kućom i ognjištem, nemajući ni parčeta hljeba da utiša svoje izmučeno tijelo, ni običnog platna da pokrije svoje gole i dugim ratom iskrvavljene ruke. Vapije i plače, pišti i jauče – ali još niotkud nikakva lijeka!
Zar je junački i plemeniti narod crnogorski toliko zgriješio Bogu i čovječanstvu da se cio prosvijećeni svijet oglušuje o njegov vapaj! Zar narod koji je sve svoje, pa i samog sebe, žrtvovao za slobodu potlačenih i za napredak čovječanstva, a uz rame moćnih Saveznika, zar taj narod nema pravo na slobodu i život! Ima, i po sto puta ima, jer ikako malen, on je dao najviše, dao je sve, samo svoju čast ne. Zato, apostoli čovječanstva, i branioci cijelog svijeta koji danas rješavate sudbinu naroda, ne dajte da izgubi slobodu, otadžbinu i samostalnost, i da postane robom, narod crnogorski, narod koji je u slobodi rođen, u slobodi odgajan i u slobodi umirao više od pet stoljeća i, najposlije, koji je za slobodu drugoga žrtvovao i sam sebe.
Ništa su muke, ništa su patnje koje trpjesmo za vrijeme crno-žute austrijske okupacije, pri mukama koje trpimo od organa zvanične Srbije i njene vojske. Paljenje kuća, ubijanje, zatvaranje i interniranje napaćenog naroda crnogorskog, uzima sve većeg maha, tako da ćemo za kratko vrijeme imati samo pustoš i zgarišta, ali življa ne.
Jedan primjer zvjerstva zvanične Srbije jeste usmrćenje pravnika Antonija Bojovića, koji je 15 avgusta bio ranjen u borbi na Martiniće-Bjelopavlići i živ pao u ruke neprijatelju, koji ga je na vjeru i smjesta najzvjerskije dotukao i izmrcvario. Istom prilikom su poginuli maturant Mileta Andrijević, Blažo Bojović, Mašnić, a Tomaš Marković i K. Simović, koji su u borbi zarobljeni, na najsramniji način su strijeljani. Borba na Martiniće bila je strašna i očajna: trajala je puni dan. Ustaši su izgorjeli kuću serdara Jagoša Radovića, gdje je i sam serdar poginuo i kuću Miloša Radovića. Glavno poprište ljutih i gotovo svakodnevnih okršaja, između ustaša sa jedne strane i Srbijanaca sa druge strane, jeste linija Podgorica-Danilovgrad-Nikšić.
Cijela Župa Nikšićka nije drugo do pusto zgarište i ruševine. Čitava sela su uništena, kuće porušene i popaljene, a narod, što je umakao njihovom divljačkom naletu, izbjegao je u gore. Srbijanska regularna vojska sa topovima i mitraljezima, na čelu im je pukovnik Ilić, potpuno je razorila selo Morakovo (Župa), tako da ni kuće vojničnih udovica nijesu pošteđene, samo zato što su bile u srodstvu sa kap. Vaskom Marojevićem, čija je kuća također spaljena a stari mu roditelji, od po 90 godina, internirani. Kuća i cijelo imanje komandira Stevana Radovića iz Martinića i braće mu, koji već 10 mjeseca trunu u zatvoru, konfiskovano je, a od porodice im, što nije pobjeglo u goru, internirano je. – Sličnih primjera ima na hiljade, te ako se izbjeglim porodicama što prije ne pritekne u pomoć, sve će ispropadati, jer se nalaze pod vedrim nebom.
Nemoguće je više trpjeti nasilje i nečovještvo okupacionih odreda, te se svugdje osjeća veliko komešanje i sve prijeti opštim ustankom. Sudeći prema grozničavom pripremanju i silnom vrenju, predstoji krvoproliće kome neće u istoriji biti ravnog, a u kojoj će borbi uzeti učešća i staro i mlado, i muško i žensko, jer je već svakom dozlogrdilo ovo stanje koje nam stvoriše onih 170 srbijanskih plaćenika pod komandom srbijanske vojske, koji se nazvaše “Velika Narodna Skupština”.
Uskoci, Poljani, Kolašin, Morača i Vasojevići ovih dana su manifestovali svoje veliko nezadovoljstvo i izjavili da ne priznaju niti su ikad priznali odluku famozne Skupštine podgoričke, i tražili su vaspostavu Crne Gore.
Utočište svih koji su ostali bez kuća i ognjišta, svih gonjenih i opljačkanih, najvjerniji čuvar tradicija i amaneta prađedovskih, naš pravi azijum jesu Rovca. Blagodarni ustaši crnogorski očuvaće vječnu uspomenu na Rovca kao najdražu dragocjenost. Nema dana a da zvanična Srbija ne izmisli po koji nov pakleni plan, kako da što zvjerskije i sramotnje uništi onoga koji se ropski ne podvrgava njihovim divljačkim prohtjevima. Zar može biti išta nečovječnije no kad im ljudi služe u zapregama mjesto tegleće stoke!? Je li igdje bilo da se ženske do posljednje suknje opljačkaju, zatvaraju, interniraju i do prosjačkog štapa dotjeruju, a sve zato što neće da se zakunu na vjernost Petru Karađorđeviću!
Saveznici su se ogriješili i griješe prema Crnoj Gori i njenom mučeničkom narodu. Kad sunce slobode ogrija i one koje je toliko vjekova obvijala pomrčina, – nas, od vazda slobodne, pritište baš sada tama, salomi nas bijeda, okovi nam prekidoše udove, a sve zato što tražimo otadžbinu, slobodu i pravdu, koju smo za pet sto godina imali. Zar su Vilzonova načela samo za Crnu Goru i njen narod mrtvo slovo na hartiji? Zar nikoga naše suze ne vrijeđaju? Zar nema nikoga da nas pomogne? Imamo, imamo! I samo krenite, a skoro cio crnogorski narod vas očekuje raširenih ruku i sa suzama na očima.
Dragi prijatelji naši, učinite sve da što prije prekinete ove muke i patnje, pošljite pomoć i to hitnu, i donesite nam grančicu slobode, mira i ljubavi, da jednom naše mučeničko tijelo počine u slobodnoj otadžbini i na slobodnom ognjištu.
Uvjereni da ćete naše želje predstaviti kako treba, pozdravljamo vas i blagodarimo unaprijed na vašem trudu i zauzimanju.
U ustaškom logoru
Rovca, 1. septembra po st. 1919.
Komandir Pero Vujović, Komandir Ibro J. Bulatović, Komandir Vujo Bulatović, Komandir Mijajlo Bulatović, narodni poslanik Milisav Nikolić, kapetan Vasko Marojević, tehničar Novica Ž. Radović, kapetan Dragiša Bojović, kapetan Pero Minić, sekretar Živko Nikčević, potporučnik Jovan Bulatović, potporučnik Božo Bulatović, Komandir Ivan Bulatović, ispred svojih saplemenika”.
(Glas Crnogorca”, Nej kod Pariza, god izlaska 47, br. 78, od 10. oktobra 1919., po starom kalendaru,, odnosno, od 23. oktobra 1919. godine, po novom kalendaru, str. 3).
Postovanje redakciji In4s.
Srdacno istoričar Novak ADŽIĆ
Nema đe!
… Okasnio, jadi ga znali!
Ne znam da li vam ime Tomo Bokan išta znači.To je bio čovjek iz Bukovika i koji je i sam bio učesnik Božićne pobune.Nacionalno se pisao Srbinom.Odlično to znam jer sam u rođačkim odnosima sa Bokanima iz Bukovika.Da li vam je poznato i to da su se „dobri i pravi“ Bokani u Bukovik doselili iz Vasojevića ?Kako se ono Vasojevići izjašnjavaju ?Pitajte Bokane o tome,biće zanimljivo što će da vam kažu.
Šta ja hoću da kažem ?U vašim komentarima se stiče utisak da vi ovaj nesrećni bratoubilački DINASTIČKI sukob hoćete da prikažete kao rat Srbije i Crne Gore,kao rat Srba i Crnogoraca .Što je naravno,daleko od istine .I time i danas poslije 100 godina dodajete so na ranu,još više produbljujete podjelu između dva dijela ISTOG naroda na loše momke Srbe i dobre momke Crnogorce,i time rasplamsavate nacionalnu mržnju.Ova pamflet-serija je već podigla veliku prašinu,i ponovo iskopala rovove.Sa jedne strane rova je zelenaška CG, sa druge bjelaška.I jedna strana(čik pogodi) kipti od želje da naplati „dugove“ od prije sto godina.A to sigurno ne može da izađe na dobro.Jer može i ona druga strana takođe da krene da naplaćuje dugove ,i to iz oba sv.rata.E ako dođe do toga ,teško nama.
Stoga,velika je odgovornost vas istoričara,bar onih čija je to profesija.Treba da se bavite naukom,a ne potpaljivanjem masa.da budete objektivni, a ne ostrašćeni.
Čuveni Vasojevićki zakonik od 10 točaka , pa prva točka veli :
1.Da se najhitnije izmire plemena Vasojevićka i Srbljačka …
Pa se śeti kako je srpski knez pisao crnogorskom Vladici da umiri Vasojeviće koji „tuku i pljačkaju srbe“ !
Drži se ti Miśa krmetine , vidiš da ti nauka ne ide .
Tebra, pročitaj četvrtu točku Zakonika: “Ko srpsko ukrade pa se ufati, da plati duplo i kmetovima ručak. Ako se ne ufati da mu je aram. Ko tursko ukrade da mu ke alal.“ Ne vidim šta kaže za krađu vasojevićkog, ili (ne daj Bože) crnogorskog, pomagaj ako znaš… Pokušaj da nađeš u Zakoniku gdje se pominje Crna Gora (sačuvaj Bože) ili Cetinje (puj, puj, daleko bilo). Znaš li šta je Holmija?
hahaha Pustiga Beranac,nije on licemjerni krelac samo nije imao koncetracije da procita do kraja.
Da , upravo tako piše u četvrtoj točki , kad Vasojevići ukradu nešto srbima onda je frka , a kad opelješe tursko onda je to ok , sasvim jasno i u kontekstu pisma koje je srpski knez pisao crnogorskom Vladici da „Vasojevići pljačkaju i biju srbe“ , tačno tako piše , jasno se razlikuju Vasojevići od srba !
Evo ti Beranac :
Srpski knez, Karađorđev sin, žalio se Njegošu u pismu od 28. X 1850. godine, što Vasojevići ubijaju Srbe i piše mu:
„Kažu da im oni ne daju mira, da ih svaki dan napastvuju, globe, ubijaju, žene im otimaju i nebrojano često im drugih zala čine“.
E što ste se vi tada davijali sa srbima ne znam , ali zamisli kome se žali srpski knez na Vasojeviće direktno crnogorskom Vladici , dakle jasno je da je jedino crnogorski Vladika imao uticaja da vas smiri da srbe „ostavite na miru“ !
E milo mi je što ste se izmirili !
A od kada si se posrbio 92 ili 97 , baš me interesuje ?
A sad si pomirljiv, junace? Neki dan si drugacije govorio i prizivao svasta, a jeste probali vise puta ali vam ne ide….Da li je tebi jasno da si manjina? Dira li vas neko – naravno da vas ne dira! Manje lazi i preuvelicavanja!
Mašja botina stara, sad bi i Vasojeviće,najveće srpsko pleme, da prevedeš u Dukljane ?…No može bit svašta.Ali ipak ti to provjeri.Pođi u bilo koje selo u Vasojeviće pa viči E viva,e viva…
Ali ipak nemoj preglasno jer možeš ostat bez jezika.
@stell tribute
Ako se meni obraćaš da ti kažem da pomirljiv naravno jesam ali ne zbog toga što sam se čoče prepao vas „junačina“ nego da se ipak ne daj Bože prolije krv.I što je najgore,bratska krv,tako bar mi mislimo, što vi mislite vaša stvar.Jer ako se to desi kuku i vama i nama.Crna Gora se pocijepa da je više niko nikad ne saši.
Ovo što vaši „istoričari“-političari rade je ništa drugo do izazivanje nacionalne mržnje.I koliko vidim ima tu dosta posla za državnog tužioca,ako smo svi jednaki pred zakonom ?
Božićni tzv.ustanak je crno-bijele boje.Srbi su napali Crnogorce (?!) i izvršili genocid.Kratak je siže ove vaše ujdurme.I zato ajmo braćo Montenegrini da im se svetimo 100 godina kasnije.Ovime samo palite mase,kako vaše ,tako i naše.O tome svjedoče pozivi na društvenim mrežama da se „trijebi guba iz torine“,pokliči na utakmicama,grafiti po zidovima „srbe na vrbe “ i sl.varijacije na tu temu.Toliko o tome da nas niko ne dira.
I nemoj misliti da ako vas pokvareni Englezi (koji su poznati po dobročinstvu širom svijeta) sad podržavaju,da ćete se samo prošetati u eventualnom sukobu.Oni su naravno žedni krvi.Pogotovo slovenske,ma koliko se vi upinjali iz petnih žila da ne budete ono što jeste-Sloveni.A i mi imamo nekoga iza nas vjeruj mi, a ima nas osam miliona,tako da nismo manjina.
Stoga pamet u glavu Montegrini,i spuštite loptu,ima u ovoj lijepoj Crnoj Gori mjesta i za vas i za nas.
Naravno da ima mjesta za sve ali nismo mi ti koji su izazivali i koji su ikada izazvali nesto. Reci mi samo jedan rusilacki miting pod cg zastavom i da se kretalo na nesto i nekoga silom. Jesmo li uvijek bili protiv bratoubilackih jugoslovenskih ratov. Jesmo! Ako ti se ne svidja ideja nezavisne prozapadne CG koja je dobra sa svima u okruzenju, slobodan si da budes protiv i da glasas protiv, a ne da podrskom od 20% prijetite i jurisate kad god vam se digne,nemate podrsku za to ni od vecinske Srbije, dobro ti zdravlje zelim!
Miśune moj dobri , u srba nema plemena !
E sad , što se dio Vasojevića posrbio 90-tih je druga rabota , to treba da ispitaju stručnjaci .
I dobar si momak , malo ostrašćen ideologijom srpstva , ali nijesi agresivan i čuvaš brata koji drugačije politički ośeća .
Đao bi nas iżeo da zakastigamo međusobno , bratski ka nam preci , daleko bilo .
Manjina je tebi u glavi!
A ni dolje jednako nijesi za ništa!
Sjajan reditelj, jedne, ako ne i najbolje, dokumentarne serije o srpskim manastirima!
Pun ideja, izuzetno obrazovnan, skoro enciklopedijski, naravi koja se ni meni lično ne sviđa!
Ipak, sjajan intekektualac! … Mogao mnogo više, nego što je htio.
… Šteta!
Adzicu(lijepo bi bilo da nam prevedes prezimae sa Turskog) ajd pusti vodu kad zavrsis,
Ipak sam profesor, i to na drzavnom univerziitetu i bas iz istorije ciste, znaci, ipak se okrece, a u to i diplimirani pravnik, magistar istorijskih nauka i doktorand istorijskih nauka sa prihvacenom i odobrenom doktorskom
Disertacijom. A Vi Nikola Zece, iz Trnova Crmnickog mozda ste a mozda i ne, legitimisite se. Nek se javi beogradski gospon Dragoslav Bokan za pomemos. Sto cete Vi tu kao umjesac. Ne zanima me odnos ove vostane figure D. Bokana prema uvazenom glumcu M. Nelevicu, neka oni to rasprave, zanima me kako D. Bokan beloorlovski vodja paravojnih bandita i desperadosa oce da falsifikuje crnogorsku istoriju i svete kosti i zrtve oslobodilackog Bozicnog ustanka. O tome on inace pojma nema, ali bitno je da se vazda petlja onamo dje mu mjesta nije.
Tu sam gdje sam ,bilo bi dobro da se prokomentarise pisanje Vaska Kostica u vezi vseg pisanja o pobuni 1919 godine to je poenta svega sto se nauke tice,a Vi se time bavite,znaci Vas rad je podlozan kritici i preispitivanju istine ili dokazivanje iste ,s ve drugo je nevazno,ko je odakle, bio sa Kosova i Metojije pa nije ili ostrva Krka 1444 gdje se prvi put pojavljuje prezime Zec pa do Hercegovine Grblja Pobora Cmrnice i Canja u zadnjih 500 godina.
Meni nijeste duzni odgvor ,nego Vasku Kosticu Nijesma ja tu nista umijesan a zato bih i bio,Bokan niukom slucaju nije pomenu Vas nego glumca Nelevica,u koliko ste branioc istoga pozdravljam javljanje!
Profesore doktore, zar se Vi nijeste odrekli ucesca u ovom projektu koji crnogorske zene predstavlja kao k…., a Crnogorce kao spijune i alkoholicare?
Možda smo i bili Srbi ali sad smo Crnogorci. Pomirite se sa tim.
Pomiri se ti! … Sa sobom se pomiri, jadi te znali!
jedan vaš nikčević reče da ste vi nikčevići porijeklom albanci. da li je to tačno?
Nije! Sva sjevernoalbanska plemena su čisto srpska!
Onda su se neki, poneki, prije svega iz razloga krvne osvete, povratili u Srbe!
Nikče ići su baš ti!
I oni Srbi, iako su jednom bili albanci, arbanasi!
… Kako malo ljudi zna da su, recimo, Miridite, tek 1913.godine odustali od svog pisma, sruske ćirilice!
Govorili po arbanaški, pisali po srpski!?
… Jadi nas naši znali!
A ko zna šta ćete tek biti sutra? Ko zna šta sve uopšte i možete postati, kad ste već jednom krenuli da „evaluirate“ (termin koji koristi Novak Kilibarda)!? Ovo je ionako vreme transhumanizma, sve su opcije pred čovekom otvorene, pa je moguće da jučerašnji Srbi, današnji Crnogorci ili radikalni montenegrini, mogu već sutra postati: Indijanci, Eskimi, Marsovci, džedaji… Tranformacije i preobražaji se sigurno neće zadržati samo na promeni nacionalne ili verske pripadnosti, sve mogućnosti su otvorene. Siguran sam da se na ovome proces transformacije neće zaustaviti i jednom evaluirani Srbin/crnogorac/montenegrin će daljim procesom transformacije (barem napredni pojedinci) uskoro postati transseksualac, android, polučovek-polurobot…
Zna Herezijarh šta sa njima misli i za šta ih sprema.
što ovaj upetlja ..cetinjske liberalčine.. e ne može ih probudit
Eno sad i profesor,,a ne pise dr,svasta,ceka materijale od Vaska Kostica pa da i to kapitalno djelo zavrsi.
Dr Intelektualne svoine.
Je li se, napon javio, neosudjeni ratni zlocinac, propali reziser Dragoslav Bokan, srpski Praljak, Bokan, komandant paravojne fornacije “ Belih orlova“ propale stranke pruznog radnima SNS Mirka Jovica iz Pazove. Oce Dragoslav Bokan opet da sudi po CG, kao onda kad je u NK 1992 crnogorskim liberalima njegova partija, a time i meni prijetila da ce „cetinjski liberali biti javno objeseni po svetosavski“ te kad su u sovinistickom transu zajapureno kliktali „Crna Gora nije mala, bice groblje luberala“, tj Crnogoraca bez srpskog u sebi. Na to sam licno reagovao kao Crnogorac i liberal cak i u listu „Pogledi“ iz Kragujevca septembra 1992. Ja sam mislio da je beogradski Dragoslav Bokan u Hagu ili odavno u penziji, a on se javlja da danas sa velikosrpskih pozicija halabuce protiv Crne Gore i Crnogoraca. Ne damo Te Crna Goro i crnogorska nacijo. Slobodna i vjecna si Ti Crna Goro, prezivjeces Ti sve Scile i Haridbe i nece o Tvojoj sudbini pitati se kompromitivani reditelj „beloorlivski“ Dragoslav Bokan
Tacno Novace, secas se Niksica dobro i pamtices ga dok si ziv, taj oziljak na glavu ce te podsjecat na to!
E, moj Bokane!
Sve oni to još pobolje od nas znaju! Što više znaju i razaznaju, više mrze!
Sebe takve, mrze!
A mi, mi Srbi iz Crne Gore, Crnogorci – mi mu dođemo kao kolateralna šeta njihova ludila, njihova bezumnog samoponištenja!
Nekada su Srbi prije jednog vijeka sjedeli u rovoima i cekali znak za juris da protjeraju neprijatelje iz otadzbine,desilo se to kao nikada u istoriji,otvoren je Solunsku front i oslobdjena citava Jugoslavija. Danas se sjedi i ceka za juris ,na drugi naci,ali sve je spremno za ujedinjenje kao sto treba i bice,tako ako ko treba da se sjekira neka se sjekiraju Motenegrini koji se koprcaju da zarade jos koji evro na crkotni zvanas Montenego.
Ujedinjenje nije pitanje ,jedino modaliteti kao cese to izvesti referndum ili kao bih se ja slozio aklamaciojom ko je za,ada svi ima par njih koji cekaju na vjecito upraznjena mjesta ambasadorska,nesto s dokoratom ne ide kao treba,lai bice to za koji mjese,jer dogodine u godini ujedinjenja se nec vaziti,pa ako mu se posreci neka bude ambasador u Konavle i Grudu
Zato treba svima reci zasto ne,da se zna bez uvrede,zato ne trosimo nerve na beznacajne stvari spremjmo se da napravimo novu drzavu,modernu i savremenu fedraciju svih Srba i drugih koji ce u toj drzavi zivjeti,naravno zajedno sa nama zajedno bez diskriminacije,svoje opredeljenje ce moci iskazati bez stida cese moci rec i Montenegrin,zasto ne kada moze Rom a ne Ciganin,zasto nebi mogao Montenegrin.Kaatunjanin ili Crnogorac ce ostati kao nekda rezervisano za one koji su tamo rodjeni ili vode porijeklom iz tih krajeva,svi drugi se tim imenom ne mogu zavti,to je bar jasno,svakome sem nekima ovdje ali i pojedincima se moze izaci u susret,ne uvjek,ali kao po obicaju specijalnih slucajeva ima uvjek da mogu to biti uz predhodno propitivanje za to odredjenih ljudi,koji ce nakon toga izdavati potvrdu Crnogorac,nesto kao VITEZ kod Engleza gdje ga kraljica proglasava.
Ako nijesmo gori, bolji sigurno nijesmo od nikoga!
Ama, takvi kakvi, jedini smo Crnogorci, Srbi iz Crne Gore.
E, sad … Što li je to svaka avetinja navrla silom u Crnogorca, ništa mi nije jasno! Ništa ti ne znam reći grbaljski brate, koji ste vi Grbljani svakako bolji od nas! … Jednom Srbi, uvjek Srbi!
ima i nas raznih itekako da ti je znati,juzno vrijeme ovalazilo uvukla se budj itekako,ali bice bolje ,nadajmo se dobru ,dobro mislimo pa ce i biti dobro,a ne mislimo im zlo koliko mi ih je zao koliko su plitki ,ovako su govrili strai ljude za one koji su mislili da su pametni.Nego dobro je ovo koliko god je tesko,nea vise nepoznanice ,ili se varam.budi pozdravljen,neka ih prozlazii i ova bruka.
Nidžo brate , sa kim ćeš to da se ujedinjuješ ?
Ja sve nešto mislim da oćeš da se ženiš , ili ovo što uđosmo u NATO , ili ovo što ćemo u EU ujedinjeni svi evropljani ?
Pozdravi za crnogorski Grbalj !
umori vam se bik pa ga odmjenjujete?
Svaka cast IN4S na nacistisckom i rasistickom tekstu. I tvojem komentaru Nikola. Sram te bilo!