Nedostaje nam svima, Vladiko, ona tvoja tutnjava niz tvrdoške stepenice
o. Darko R. Đogo, jedan od učenika vladike Atanasija
Piše: o. Darko Ristov Đogo
Nedostaje nam svima, Vladiko, ona tvoja tutnjava niz tvrdoške stepenice. Nedostaje glas proroka. Nedostaje onaj trenutak kada podijeliš to što imaš sa sagovornikom. Nedostaje tvoj Žar. Nedostaje tvoje bogoslovlje.
Skoro će 1700 godina Nikeje – a ti si Nikejom hodao, u duhu bio na saboru, i nas uvodio u sjednice vaseljenskog sabora.
Eto, opet svijet u vihoru. Ti i sada, iz nebeske Srbije, sigurno grmiš na evroslinavce, natovce i komuniste.
Mi, Vladiko, nismo slamke. No i najjačem drvetu potrebno je da se osloni da drugo i da mu korijen ostane dubok. Pomeni nas, pred prestolom Spasovim, korijenu naš i moli se, zajedno sa dan starijim bratom ti da srpski Izrailj ne zaluta nego nađe svoju Otadžbinu kao Zemlju Obećanu.
A ti i on nedostajete, kako vrijeme ide, ne manje nego više. Pomeni.
