NATO pravoslavlje (crnogorska verzija)
NATO i crnogorska zastava
Piše: Srećko Maksimović
„NATO pravoslavlje“ – (crnogorska verzija)
Sokolovi postaše pilići.
Od roda odrođeni od gnijezda pobjegli.
Ni tamo ni vamo u međuprostoru milogorštine i brdske filozofije.
NATO zvijezda visoko se viori iznad Lovćena, krstovi se ruše.
Crkva se ruši a necrkva se gradi.
NATO pravoslavlje širi se dalje. Prvo Ukrajina a sada na redu Crna Gora.
Njegoš sa visine posmatra, tuguje ali se i blago osmjehuje.
Njegovi odrođeni zaboraviše mudre stihove o tvrdoći oraha i slomljenim zubima.
Tuguje jer otpadnike bratoubice sažaljeva a osmjehuje se jer zna ako ne bude pokajanja čija će biti pobjeda.
Ko na Boga napadne i njegove Srbe tome je bolje da ga nije.
Njegoš, Sveti Vasilije i Petar Bogu se mole da umudri otpale sokolove, da se u jato vrate svom slavnom bratu orlu iz Srbije.
Kada su jedno nema te sile koja može da ih razbije.
Tako je uvijek bilo a tako će i da bude.
Povjetarac milogorštine i NATO pravoslavlja će brzo da prođe. Kada zaduva strašana bura iz Boke, kad se Novljani okupe, Mojkovčani slože, Nikšićani im se pridruže, sa Lovćena srpska truba opet se začuje milogorci će da se razbježe.
Rastjeraće ih crnogorsko junačko sunce slobode – sitni oblak NATO pravoslavlja će da nestane a s njim i mrske milogorštine.
Posvećeno svoj hrabroj braći Crnogorcima u njihovoj borbi protiv sopstvenog korova i stranog okupatora.
Republika Srpska je uz vas.
Dogodine u Prizrenu i na srpskom Lovćenu.
(Izvor: Stanje stvari)
Sve ce to Bog urediti,ali prvo bi trebali mi ,istinski pravoslavni hriscani da se posvetimo vjeri na pravi nacin.A,ovi komedijasi su samo za sprdnju…
Od kad smo postali Nato-sila, u CG kišne gliste se pozdravljaju đe si gujo ljuta, a vrapci đe si sokole sivi.
„NATO pravoslavlje“ (Bože, neprirodne li kovanice!) nisu samo nacistička Ukrajina i drljevićevsko-štedimlijsko-pravaški Montenegro, to je i „druga Srbija“, dio „merkantilne“ opozicije u Republici Srpskoj, Zaevljeva „Sjeverna“ Makedonija, antiruski „trabanti“ U Bugarskoj, Rumuniji, Moldaviji, „druga Rusija“ (ona pljačkaško-lihvarska iz vremena Jeljcina i Kozirjeva), …Ipak, sve je to „mizerija“ (bijeda), „šaka jada“ koja je spremna prodati se za „trideset srebrnjaka“ pa je njihova „upotrebna vrijednost“ tolika koliko na podgoričkom „žaropeku“ mogu opstati jaja, meso ili riba. Njihov ideološki „smrad“ je ekvivalentan smradu nabrojanih namirnica ostavljenih van frižidera.